Edin Muric- junak davnih vremena

"Poznati" pozitivci :)

Edin Muric- junak davnih vremena

Postod Aca Radovic » 08 Feb 2014, 04:56

Sudbina je htjela da zadesim oblacnog decembarskog dana u gradu gdje sam volio da navracam od ranog djetinjstva , Bihacu. Prelijepi zeleni grad u Bosanskoj Krajini iz kojeg sam uvjek nosio prelijepe uspomene kuci. Stajao sam na uglu kod poznatog bihackog sata kad sam primjetio lice koje odavno znam i koje u meni budi radost pri svakom ponovnom susretu. Crni audi polako je krstario glavnom ulicom a iz njega su me gledala dva prijateljska oka koje nisam vidio dugo godina.

Prepoznao me!

Tamno staklo na suvozacevim vratima lezerno je skliznulo

- "Uco , jos te niko nije ubio zbog svih lazi koje si napisao o ljudima" rekao je aludirajuci na moje spisateljske ambicije i ostvarenja u svom prepoznatljivom stilu ,

-" Hajde , jedna kafa ti nece skoditi"

Usao sam u kola, moj prijatelj vidno stariji , sa mnogo vise bora i iskustva na licu nego kad sam ga zadnji put sreo , neizostavna kozna jakna i farmerice , pred mojim pogledom sklanja pistolj sa konzole odmah do mjenjaca.

-"Ne zamjeri , moji stari dugovi me prate svuda , a i puno je klinaca koji zeljni slave mogu svasta da pokusaju" rekao je uz siroki osmjeh i namigivanje.

Moje prijateljstvo sa ovim covjekom je pocelo davne 1992 godine kada su ljudi postajali cudovista i kada si zbog toga ko si mogao vrlo lako da ne docekas sljedeci dan , vjerovatno zbog ovog covjeka ja sam tu da danas napisem ovu pricu. Tog ljeta , pomenute godine , ljudi vodjeni nekim osjecajem pripadnosti necemu a puni mrznje sto ne pripada njima i njihovom, primjetili su i moju skoro neprimjetnu individu. Sticajem takvih okolnosti nasao sam se u jednoj maloj prostoriji sa nekolicinom ljudi koji su htjeli da povrijede moje bice koje nikad i nije bilo vicno samoodbrani , barem ne toj u vidu fizickog opiranja. I ko zna kako bi se to zavrsilo da tada nije se pojavio visoki , crnokosi mladic djetinjeg lica, u maskirnoj uniformi, sa ocima boje badema koje su bile tuzne i ostre u isto vrijeme. Znao sam tog decka iz doba kad sam radio u prosvjeti malom mjestu sjeverno od Bihaca . Bio je jedan od onih ludih klinaca sklonim svadji, provalama , bjezanju od kuce, i svemu necem sto mlad buntovon covjek bude sklon , i sve ono sto smo mi kao odrasli mrzeli i osudjivali.

Kao junak is western filmova moga doba usao je polako tiho , gotovo avetinjski, podigao moje lice raskrvavljeno lice prema sebi, okrenuo se .

_" Pustite ga da ne bih j... mater nekom, Uco , dodji!"

Od tada su svi moji problemi nestali , vise niko nije primjecivao ni mene , ni to ko sam ni sta sam vise nije bilo vazno , nekakv zastitnicki kisobran je bio iznad mene i moje porodice.

Nikad nismo pricali o onom sto se desilo nekad i sto me je spojilo sa njim , takav je on ne prica o proslim stvarima, a ni o ovim sadasnjim , bar ne puno i ne cesto. Ali od tog dana pricali smo o mnogo cemu drugom , dugo i cesto.Tako i tog decembarskog jutra na obali Une , rjeke koja svojim sumom budi i razigrava srce.

Prica mi , otac je jednog djeteta , koji je vec covjek , talentovani gitarista , ocev ponos. A on, moj prijatelj jos uvjek je negdje u svjetu na stazama i putevima samo njemu znanim .Nije se promjenio mnogo osim onih znakova koji na svima nama pokazuju da smo se davno rodili i da je mimo nas proteklo mnogo vremena. Pravim iluzije na njegov burni zivot nekad , on se samo smjeska i kaze da je diplomirao . Uzbudjen mu cestitam i pitam na cem je diplomirao i sta je studirao.

- "Zivot , Uco" rece, baci novcanicu na stol , pozdravi se i krenu.

Gledam ga dok odlazi a ja ostajem na terasi kafea sa nedogorjelom cigarom u ruci , i razmisljam kako je Bog svemoguci uspio da spoji u jednoj licnosti , toliko razlicitog , i buntovnika, i kriminalca , i kockara , i ratnika ,i romantika , i briznog oca. Valjda je zbog toga Bog Bog.
Aca Radovic
 
Postovi: 1
Pridružio se: 08 Feb 2014, 01:11

Povratak na Učitelji, autori, inspirativni ljudi

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju

cron