Šta raditi kad vas najbliži opstruišu?
Posted: 21 Mar 2013, 10:21
Dragi ratnici svetlosti, skoro sam vas otkrila i jako sam srećna zbog toga.
Već duže vreme se trudim da se bavim ličnim razvojem ali mi taj posao nekada lakse.a nekada jako teško ide.
Imam pitanje koje me muči određeno vreme i koje sam pokušavala da rešim pomoću saveta iz literature koju sam do sad pročitala (Lujza Hej , Antoni de melo , nešto Abrahama, Rhonda Burn..) ali mi nije išlo.
Dakle, šta raditi kad vas najbliže okruženje opstruiše?
Konktretno mislim na porodicu. Dakle kada vam se obraćaju optuživačkim tonom, kada često imaju negativne i komentare u kojima se oseća omalovažavanje, a nisu svesni toga?
Pokušala sam na normalan način da razgovaram sa njima , rekavši im da sve može da se kaže na lep i podržavajući način, da nema potrebe za ratobornim stavom, ali ne ide..
Kad god izbije neki problem, prisutno je vikanje, optuživanje i svaljivanje krivice..
Mene to guši i boli ali ne znam kako da doprem do njih, iako znam da me vole kao i ja njih.
Pokušala sam sa i nenasilnom komunikacijom, ali me nekako uvek izbace iz takta i onda postanem i ja agresivna što mi jako smeta.
Živim sa njima pa misim da prekid ili minimum komunikacije nije rešenje.
Nekako imam osećaj da me prijatelji više podržavaju i razumeju nego porodica.
Kako da se postavim?
Već duže vreme se trudim da se bavim ličnim razvojem ali mi taj posao nekada lakse.a nekada jako teško ide.
Imam pitanje koje me muči određeno vreme i koje sam pokušavala da rešim pomoću saveta iz literature koju sam do sad pročitala (Lujza Hej , Antoni de melo , nešto Abrahama, Rhonda Burn..) ali mi nije išlo.
Dakle, šta raditi kad vas najbliže okruženje opstruiše?
Konktretno mislim na porodicu. Dakle kada vam se obraćaju optuživačkim tonom, kada često imaju negativne i komentare u kojima se oseća omalovažavanje, a nisu svesni toga?
Pokušala sam na normalan način da razgovaram sa njima , rekavši im da sve može da se kaže na lep i podržavajući način, da nema potrebe za ratobornim stavom, ali ne ide..
Kad god izbije neki problem, prisutno je vikanje, optuživanje i svaljivanje krivice..
Mene to guši i boli ali ne znam kako da doprem do njih, iako znam da me vole kao i ja njih.
Pokušala sam sa i nenasilnom komunikacijom, ali me nekako uvek izbace iz takta i onda postanem i ja agresivna što mi jako smeta.
Živim sa njima pa misim da prekid ili minimum komunikacije nije rešenje.
Nekako imam osećaj da me prijatelji više podržavaju i razumeju nego porodica.
Kako da se postavim?