i otišla sam dalje hehe...I sada cu ga iskoristiti njegovu svrhu. Jer to je ono sto mi stvarno treba, razgovor..
Poznavajući sebe kada ga završim biti će podosta teksta, pa hvala u naprijed svima koji odvoje vremena za moje ludosti
Ne ću vas ponuditi kavom, neka to bude hmm sok od ananasa
( sviježi naravno)Posljedna 4 dana to moje buđenje došlo je u jendu malo drugačiju fazu. Jednostavno SVE je postalo previše za mene. Toliko sam se iscrpila psihicki, fizicki, dusevno. Sve je došlo jako naglo, sve ovo a nisam toliko potkovana pozitivnim knjigama, filmovima itd. naj više imam u srcu, ali nemam argumente ego ih traži, ljudi.. Nisam to htijela vidjeti, ali moja želja se i ostvarila što se tiće rada sa ljudima. Situacije su takve da se nalazim u raznim događajima gdje i djelujem i burnim i stresnim i veselim itd itd neki su uplašeni zbog toga, neki se ljute, neki su fascinirani, ali kada netko mi netko kaže da sam poput psihologa ili nešta lijepo u meni dođe borba maaa neee Jaa? šta on brije ja sam jako daleko od toga ma pogledaj me .... postala sam svjesna da se budi neka velika energija kod mene, i kada sam došla u okolinu gdje me nisu vidjeli toliko su bili fascinirani gdje bi došla imali bi potrebu zagrliti me, prijateljice me nisu mogle stati dirat koliko su bile u cudu, je ja sam sebi to kao sve i rekla i postala svjesna ali kada bi neko drugi, odma bih to pocela blokirati i tjerati.. i kako to moze reci kad pogledj me koliko toga trebam rijesiti, nisam ni pocela i onda cijeli zacaran krug....
I pokušavam shvatiti ljude, njihove nerješene probleme i reakcije nezamjerat im i pružat ljubav ne se ljutiti, šiziti svađat se, prepirat i tu sam stvarno dobra
ali sada je stvarno došla faza molim vas probaj te i vi mene shvatiti ali malo samo malo, ma ne nemorate ni shvatiti ali daj te mi prostora molim vas... jer okolina tih dana koja me okruzival aisto je bila u kontra fazi od svga moga, od nacina hranjena, razmisljnja ma svee..Sve je postalo tako previše da sam htjela samo malo mira, htjela sam otici tamo doma, gdje sam na sigurnome svome i to me je malo uplasilo jer ogromna je to zelja bila ali isto tako ne nezelim ja to jer ja zelim biti ovdje. Toplinsku udari tijela su postali intezivni, vrucina me pukne znojenje, ogromni bolovi na podrucju malo iznand bubrega. moje tijelo je isto podivljalo bilo je faza kada vrištii koda cu iskociti iz koze da me svaka kost boli. hormoni su podivljali na ekstra, pms ludi.. prva cakra je pocela intezivno raditi i pre naglo pre intezivno pogotovo ta seksualna energija koja je bila u velikoj blokadi imam osjecaj da sam u totalnom pubertetu.. Procitala sam za neka bica sto rade sa nama da ih ponekad treba zamoliti da smanje intezitet kada se pojave neki bolovi jer ih oni neosjecaju to sam i napravila i mogu reci da mi se je nekako smirilo ili od toga što sam i uz to govorila da prihvaćam svoje osjećaje kao dio sebe..
Pa dođe intezivna rupa bol u prsima kad sam i mirna i nista me ne muci, ali covjece takav šus koda me je nešta na najjače pogodilo
Jednostavno je sve bilo previše, kao nikada do sada..I htjela sam malo da odem na staro da malo odmorim, fascinantno to mi se je i deslio. Ona afirmacija da naša podsvjest ima svoje razloge za neke navike pa da jesam išla sam van, sinoć i da jesam i popila sam i pojela sam i neka sam privukla sam ljude koji su mi pomogli da se vratim malo u stare dane, a usput i bila sam na svom zadatku
i oni su mene privukli ugodno s korisnim.. No onda je pocelo opet intezivno pocelo mi se podrucje ega paliti, kombinacija sa srcanom cakrom , gore dole gore dole.. Nisam bila doma nego kod prijateljice dok nisam dosla do faze da nemogu voditi razgovor s nekim jednostavno sam morala doma, doma molit, afirmirat... I odvezla me je kuci. što se je desilo preznojavanje na najjace, ruke mokre, misli misli od kojih mi je glava htjela eksplodirat, bol u prsima sve.. Došla je faza kada sam naučilaTreba znati kada je vrijeme za potražiti i PRIHVATITI pomoć!! jer moji bedovi, da nesmetam, druge ne opterecujem itd... trebala mi je pomoc odbacih um i idem nazvat bioen. nedobih, onda prijateljicu jednostavno me nije razumjela pricala sam joj strani jezik, kao u zadnje vrijeme i bas koda pricamo o dvije razlicite stvari prica ona meni super, ali to nebude ono o cemu ja pricam i o cemu zelim pricat i onda to nastane fijaskoo i onda s njenim deckom mojim prijeteljem uspijem doci do razgovora i onoga sto mi je zaista trebalo mrvica razumjevanja, iako smo bili jako udaljeni osjecala sam koda primam veliki zagrljaj... zamolila sam za malo energije jer mi stvarno treba.. dobila sam snage da krenem moliti, zamolila sam da ode iz aure sve tuđe što vućem, sve loše, zamolila sam za pomoć svog anđela,mamu,bića ljubavi,bića svijetlosti porazgovarala sam zasebno sa njima, potražila pomoći, ljubavi, zahvalila im se... Nakon toga sam se našla u razgovoru sama sa sobom, lap se je ugasio i postao ogledalo i prvi put sam gledala nju odnosno sebe i krenila zahvaljivat i na divnim ocima, rukama, i tako ostale dijelove tijela i njihove svrhe itd Kao što vidite kako pričam, baš sam bila u borbi i otporu, jer nisam sebe prihvatila i dalje bjezim od toga ali sam sada to shvatila.
dok sam to radila trljala sam ruke da napunim energijom dlanove i stavila na solarni pleksus i punila ga da umirim ego jer je bio upaljen, uff ruka je bila vrucaaaaaaa cijeli razgovor sam to drzala. fascinantna stvar nesvjesno kada sam si stavljala robu u torbu ponjela sam si za danasnji dan sve zuto i hlace i majicu i trenrku.. žuta je boja baš za to podrućje eh da kako slatka slučajnost ne postoji
i onda sam shvatila da nisam baš shvatila iako sam to mislila da slobodno i uvjek primat ljubav, a ne se osjecati kontra toga. Pogotovo kada sam pogledala u svoju majicu na kojoj piše LOVE TO LOVE. koliko god da volim ljubav i sve vezano uz nju djelit ju davat , ali opet nisam si htjela priznati da se neosjecam vrjednom da ju i ja primam... Oh da samo znate kako se nisam voljela.. koliko sam uvjerenja pokupila od drugih baka mi je jaka, neces imat nikad djecu, neces nikad skolu zavrsiti, neces nikad imat novaca, kada ces ici izravnat zube, pogledaj si noge i nedogled nije da joj bas nesta previse govorim ali moj egu sada njenom radi ovo 
Ajme a sada dok vam ovo pišem koliko još dublje shvaćam sve to. Ne znam možda nije ni mjesto ni vrijeme za ovu moju kolićinu teksta, ali baš mi ovo pomaže.
Evo tek sad osjecam smirenist ne napetost, bol itd
iako imam 22godine znam da ce mnogi reci i govore pih šta ona može imat trauma, problema blokadi itd. mislim ja nisam mogla shvatiti kada mi je receno da imam OGROMNUU kolicinu stresa, i trauma u sebi uh prihvatila sam si to.. To da mi jako jako fali ljubavi, ma ja reko daaaj pa ja sam dobivala ogromnu kolicinu ljubavi ogromnu, pa ajme kako su se trudili. hmm ali sam shvatila nije Tamara dobivala ljubav nego osoba koju je teta htjela da budem, u sve mu me je htjela ispraviti od nacina smijanja, oblacenja ma sve, imale smo nezdrav odnos i nisam ni mogla primati tatinu ljubav totalno me je capnila.. ona je jedna jako divna osoba koja je napravila jako puno za mene koju neizmjerno volim napisala sam joj pismo da shvati sto se je desilo izmedu nas i da joj pokazem ljubav i sve. nema još odgovora ali sve u svoje vrijeme 
Jej priznala sam si sada dosta stvari koje nisam u potpunosti probavila. danas sam se totalno od-centrirala, poveo me je ego ali tako divno sam naucila puno toga.. Zaista je sebi naj teže priznati osjecaje..
Do malo prije sam htjela da to sve stane nisam mogla, a sada sam sretna
nova navala ovih stvari je krenila kada sam si napisala ove afirmacijeMOJA ENERGIJA JE SNAŽNA ZDRAVA I ČISTA.
SVI PROBLEMI SU RIJEŠENI.
SVE BLOKADE SU OČIŠĆENE.
MOJE ČAKRE SU ČISTE, OTVORENE I ENERGIJA SLOBODNO STRUJI NJIMA.
Moja duša je dosada birala ici sama, i odbijala je i pomoc i shvatila sam ju danas, ali doslo je do faze kada idu i promjene stvarno ja trazim pomoc i prihvacam ju i nije mi ju neugodno tražiti. i znate sta napokon sam došla na fazu kada sam shvatila i rijeci Tamari trebas pruziti najvise paznje jer ona ce te trebati citav zivot. stvarno sam se napokon stavila na prvo mjesto, znam da sam ovdjeda budem sa ljudima, da radim sa njima da im pomažem i to cu napraviti. ma i vec radim s obzirom na danasnja znaja i mogucnosti.
Ne smijemo podcjeniti sebe i svoje sposobnosti jer uvjek svi mi imam sto dati drugima i naravno da uvjek ima netko ko je bolji na nekim podrucjima ali zaista je i onaj mozda "manje" bolji jednako vrijedan i bitan za nekoga, i moze puno pomoci. joj ok sad moram reci STOP! preselit se na temu zahvala I tamo se otic raspisat hehe
i reci cu jos monji monji ODLICAN TEKST HVALA TI!!!
nadam se da nisam totalno pretjerala
eto sada imam dovoljno pozitive i energije da ju posaljem i vama saljem vam korpu osmjeha 
zagrljaja 
. Volim tvoje postove, sa ovim skakutavim smajlicima. Nekako te ovako i zamisljam, da si puna sunca u sebi.
pa šta! i to je lepo,zar ne 
