Forum Ratnika Svetlosti

DVIJE VRSTE SUBOTE

Među Židovima je obdržavanje subote, dana Gospodnjega, u početku bilo razlog radosti, ali je previše rabina počelo dodavati jednu odred¬bu za drugom kako se točno subota mora obdržavati, koji su poslovi dopušteni, tako da su neki ljudi osjećali da se u subotu jedva mogu kretati iz straha da bi mogli prekršiti neku odredbu.
Baal Shem, sin Eliezerov, puno je o tome razmišljao. Jedne noći usnio je san. Anđeo ga je poveo u nebo i pokazao mu dva prijestolja koja su stajala iznad drugih.
"Za koga su rezervirana?" upitao je.
"Za tebe," dobio je odgovor, "ako se budeš služio svojom pameću; i za čovjeka čije ćeš ime i adresu pismeno sada dobiti."
Potom je bio odveden u najdublji pakao gdje su mu bila pokazana dva prazna mjesta. "Za koga su ova mjesta pripravljena?" pitao je.
"Za tebe," bio je odgovor, "ako se ne budeš služio svojom pameću i za čovjeka čije je ime i prezime zapisano i tebi predano."
Baal Shem je u snu posjetio čovjeka koji će mu biti sudrug u raju. Našao ga je kako živi među po¬ganima, ne poznavajući židovske običaje, a subo¬tom bi priredio banket na kojem je bilo puno ve¬selja, i na koji bi pozvao svoje poganske susjede. Kad ga je Baal Shem upitao zašto daje taj banket, čovjek je odgovorio: "Sjećam se da su me u dje¬tinjstvu moji roditelji učili da je subota dan odmo¬ra i veselja; moja je majka subotom priređivala vrlo sočna jela, a mi smo pri jelu pjevali, plesali i veselili se. To isto činim i ja danas."
Baal Shem je pokušao poučiti čovjeka o običa¬jima njegove vjere, jer je po rođenju bio Židov, ali, očito, nije poznavao rabinske propise. No, bio je osupnut kad je shvatio da će čovjeku pokvariti subotnju radost bude li postao svjestan svojih prijestupaka.
Potom je Baal Shem, isto u snu, otišao kući svog sudruga u paklu. Otkrio je da je to čovjek koji točno obdržava Zakon i uvijek zabrinut da njego¬vo ponašanje neće biti ispravno. Jadan čovjek, sva¬ku bi subotu proveo u skrupuloznoj napetosti kao da je na žarkom ugljevlju. Kad ga je Baal Shem pokušao osloboditi od ropstva Zakonu, izgubio je dar govora, jer je shvatio da jadan čovjek nikada neće razumjeti da može biti u krivu ako ispunja religiozne propise.
Zahvaljujući objavi koju je primio u snu, Baal Shem Tov izradio je nov sustav obdržavanja subo¬te u kojoj su se ljudi klanjali Bogu u radosti koja je izvirala iz srca.

Kad su ljudi radosni,
uvijek su dobri;
dok, kad su dobri,
rijetko su radosni.

divne pricice Jaspis
evo jos par


Čajevi za svekrvu

Jednom davno, djevojka zvana Li –Li se udala i otisla da zivi kod svog supruga i njegove majke.
Za veoma kratko vrijeme Li-Li je shvatila da nikako nece uspjeti da se slozi sa svojom svekrvom.

Njihovo ponasanje je bilo toliko razlicito, da se Li-Li jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika, na sto je svekrva pak odgovarala kritikom.
Prolazili su dani, prolazile su sedmice…

Li-Li i njena svekrva nikako nisu prestajale da se raspravljaju i svadjaju. Medjutim, cinjenica da je Li-Li, shodno staroj kineskoj tradiciji, duzna pokoravati se svekrvi i ispunjavati njene prohtjeve, dodatno je otezavala situaciju.
Zbog svih tih svadja i nesreca u kuci muz je jako patio.

Na kraju Li-Li vise nije imala snage da izdrzi losu narav i ponasanje svoje svekrve, pa je odlucila da sto prije nesto poduzme.

Li-Li je otisla kod ocevog dobrog prijatelja, gospodina Huanga koji prodaje cajeve . Ispricala mu je o cijeloj situaciji i pitala da li bi on imao da joj proda neki otrov, kako bi ona mogla rijesiti problem.
Gospodin Huang se malo zamislio i na kraju rekao: “Li-Li , pomoci cu ti da rijesis svoj problem, ali moras me dobro poslusati i ispuniti ono sto ti budem rekao.” Li-Li rece : “Da, gospodine Huang , ucinit cu sta god mi kazete ”

Gospodin Huang ode u straznju soBiću i vrati se nakon par minuta sa paketom cajeva.

Rekao je: “Mozes koristiti otrov koji brzo djeluje da bi se oslobodila svoje svekrve, medjutim, to moze izazvati sumnje kod ljudi. Zbog toga sam ti dao dosta caja koji ce polako trovati njen organizam. Svakog drugog dana pripremi ukusno jelo i stavi pomalo ovih trava u njen obrok. Ipak, moras paziti da neko ne posumnja na tebe kad ona umre, moras biti veoma oprezna i promjeniti ponasanje prema njoj, budi ljubazna. Nemoj se svadjati, postuj ono sto kaze i odnosi se prema njoj kao da je kraljica”


Li-Li je bila jako sretna. Zahvalila je gospodinu Huangu i pozurila kuci da sto prije zapocne sa njenom zaverom ubistva svekrve. Prolazile su sedmice, prolazili su mjeseci... Li-Li je svaki drugi dan servirala specijalno zacinjeno jelo svojoj svekrvi. Sjecala se sta joj je gospodin Huang rekao kako da izbjegne sumnju u ljudi, tako da je kontrolisala svoju narav, bila je poslusna prema svojoj svekrvi i ophodila se prema njoj kao prema svojoj majci.

Nakon sest mjeseci cijela kucna atmosfera je bila izmjenjena.

Li-Li je naucila kako da kontrolise svoju narav toliko dobro da se cak nikad vise nije ljutila ili bila nervozna. Nije imala cak ni jedan razlog za to od svoje svekrve tokom posljednjih sest mjeseci. Svekrva je djelovala puno njeznije, pa se obostrano slaganje zaista primjecivalo.

Njeno ponasanje prema Li-Li se promijenilo, pocela je da voli svoju snahu kao svoju rodjenu kcerku.
Bez prestanka je pricala svojoj rodbini i prijateljicama kako je Li-Li najbolja snaha koju bi ikad pozeljela.
Li-Li i njena svekrva su se sada mnogo bolje ophodile jedna prema drugoj, bas kao majka i kcerka.

Muz joj je bio jako sretan vidjevsi sta se dogadja u poslednje vrijeme.

Jednoga dana, Li-Li je ponovo otisla kod gospodina Huanga i ponovo ga zamolila za pomoc : „Dragi gospodine Huang, molim vas pomozite mi da sprijecim otrov da ubije moju svekrvu! Ona je postala divna zena i volim je kao svoju majku. Ne zelim da umre od otrova koji sam joj davala!”

Gospodin Huang se nasmjesi i zavrti glavom „ Li-Li , nemoj nista brinuti . Nikada ti nisam dao nikakav otrov. Cajevi su bili puni vitamina da poboljsaju njeno zdravlje. Jedini otrov je bio otrov u tvojim mislima i ponasanju prema njoj, ali ni toga vise nema, jer je tvoja ljubav prema njoj sve izmijenila.”

Jeste li ikada razmisljali da onako kako tretirate sebe, tako ce vas tretirati i drugi?

U Kini kazu: Osoba koja voli druge je osoba koju i drugi vole.
Sacuvan

***

Kamen mudre zene

Neka mudra zena, putujuci kroz planinu nadje u jednom potoku dragi kamen. Sutradan srete putnika koji bese gladan, te mudra zena otvori torbu da mu da nesto da pojede. On ugleda dragi kamen u njenoj torbi, ocara se njime i zatrazi od mudre zene da mu ga da. Mudra zena to ucini bez premisljanja.
Putnik podje dalje, sav radostan zbog svoje dobre srece. Znao je da kamen dovoljno vredi da ga ucini bogatim.
Ali, posle nekoliko dana, vrati se on nazad i potrazi mudru zenu. Kad je nadje, dade joj kamen i rece: "Razmisljao sam. Znam koliko je ovaj kamen vredan, ali ti ga vracam u nadi da cu od tebe dobiti nesto sto je mnogo, mnogo vrednije. Ako mozes, daj mi to sto imas u sebi, a sto ti je omogucilo da mi s takvom lakoćom daš ovaj skupoceni kamen."

Čovek s jednom cipelom

Neki je čovek ušao u autobus i seo pored čoveka koji je samo na jednoj nozi imao cipelu.
“ Očigledno je da ste izgubili jednu cipelu.”
“ Ne dobri čoveče ”, odgovorio je, “ jednu sam našao.”

Ako je nešto očigledno, ne mora biti i istinito.

***
Stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju


Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne vrlo imućne porodice. Porodica je bila netaktična i nije im odobrila da se smeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao zašto je to napravio, stariji mu je odgovorio, “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.

Sledeću noć, anđeli su došli da prenoće u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podelili ono malo hrane što su imali, bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu gde će se moći dobro odmoriti. Kada su se sledeći dan probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posedovali, čije je mleko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi anđeo bio je besan i upita starijeg anđela, “Kako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi čovjek imao je sve, i ti si mu pomogao popravivši rupu u njegovom zidu; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava”.

“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine” odgovori stariji anđeo.

“Kada smo bili u podrumu one vile, primetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. S obzirom da je vlasnik bio opsednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogućim da pronađu to zlato.”

“Noćas, dok smo spavali u krevetu siromašne porodice, anđeo smrti došao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu. Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.

Sretna kći, nesretan sin

Dvije prijateljice susrele su se nakon mnogo godina.
"Reci mi," reče jedna, "što je s tvojim sinom?"
"Moj sin? Jadan dečko!" uzdahne druga. "Kako li se nesretno oženio s djevojkom koja neće ni prstom maknuti u kući. Ona neće kuhati, neće šivati, neće prati suđe ili čistiti kuću. Ona samo spava, ljenčari i čita u krevetu. Jadan dečko mora joj čak doručak nositi u krevet."
"To je strašno. A tvoja kći?"
"Ah - ona je sretnica. Udala se za anđela. On joj ne dopušta da u kući bilo što radi. Posluga kuha, šiva, pere suđe i čisti kuću. A on joj svako jutro donosi doručak u krevet, zamisli! A ona spava koliko god dugo želi, a ostatak dana se odmara i čita u krevetu."

Pet stvari u zivotu koje se ne mogu vratiti

Devojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze proslo. Uz knjigu kupila je i paketic keksa.
Sjela je u VIP cekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao novine. Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala, ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obazirajuci se ni na sta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima sta ce sada napraviti!!!
Covjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previse, pomisli djevojka, sokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice. Kada se osjecala malo bolje, nakon sto ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketic keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i osjecaji.

ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a da to nikad necemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i prije nego sto se pocne misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.

* * *

nasla sam konacno mesto na forumu gde mogu da ih smestim :
Charles Schultz - Poucne price.doc
http://www.sendspace.com/file/5gl8r8

Jovana odlicne su pricice, pogotovo ova sa svekrvom, ZP na djelu..
evo od mene jos malo

DVIJE ŽABE

Dvije žabe upale u lonac pun mlijeka. Prva, vidjevši kako joj nema spasa izvući se iz bijele tekućine, prepusti se sudbini i potone. Drugoj se taj pristup nije dopao. Plivala je i plivala ... Mlijeko se ukiselilo, pa usirilo; stvori se dovoljno čvrsta podloga s koje je mogla odskočiti iz lonca. Koliko ste vi uporni?


Iz knjige Majde Rijavec: "Čuda se ipak događaju"

DVOSMISLENO

Prema novinskim izvještajima val vrućine bio je uzrokom da su ljudi padali u nesvijest, i zato mlada gospođa nije bila iznenađena kad je vidjela muškarca srednjih godina, koji je u crkvi sjedio kraj nje, kako se sagnuo naprijed prema podu. Ona je brzo klekla do njega, čvrsto mu uhvati gla¬vu i stavi je među njegova koljena. "Držite glavu dolje", brzo mu je šapnula. "Osjećat ćete se bolje ako vam krv bude tekla u glavu."
Njegova je žena, tresući se od smijeha, to promatrala i ništa nije poduzimalna kako bi pomogla mužu ili mladoj ženi. Mora da je ta žena bez srca, mislila je mlada gospođa.
Potom se, na njezin užas, muškarac uspio osloboditi njezina snažnog stiska i prosikta: «Što ti to pada na um, glupačo jedna? Pokušavam podići šešir koji mi je pao pod klupu!"

Ljudi koji pod svaku cijenu žele poboljšati stvari
često postižu nevjerojatan uspjeh
da ih pogoršaju.

U konačnoj analizi
rješenje problema
nije u djelovanju ili u ne-djelovanju
nego u razumijevanju,
jer tamo gdje je pravo razumijevanje
nema problema.

GESSEN, POHLEPNI BONCO

Gessen je bio budistički bonco. A ujedno je bio izvanredno talentiran umjetnik. Prije negoli je započeo rad na bilo kojoj slici, uvijek je tražio da mu se unaprijed plati. A njegove su cijene bile visoke. I stoga je bio poznat kao pohlepni bonco.
Jednom ga je gejša pozvala da za nju slika. Gessen upita: "Koliko ćeš mi platiti?" Djevojka je baš tada zabavljala pokrovitelja. Odgovori mu: "Bilo koju svotu koju zahtijevaš. Ali moraš slikati ovdje preda mnom."
Gessen se odmah dao na posao, i kad je djelo bilo gotovo, tražio je najveću sumu koju je ikada zaračunao. Kad mu je gejša dala novac, reče po¬krovitelju: "Ovaj bi čovjek trebao biti bonco, ali on misli samo na novac. Njegov je talent izvanredan, ali ima prljavu dušu koja voli novac. Kako bi net¬ko mogao pokazati platno tako prljava čovjeka poput njega? Njegovo je djelo dobro za moje donje rublje."
Rekavši to, baci mu svoju donju suknju i za¬traži da na njoj nešto naslika. Gessen je postavio uobičajeno pitanje prije nego se prihvatio posla: "Koliko ćeš mi dati?" "Oh, bilo koju svotu koju budeš tražio", odgovori djevojka. Gessen spome¬nu cijenu, naslika sliku, bez srama stavi novac u džep, i ode.
Mnogo godina kasnije netko je slučajno otkrio zašto je Gessen bio tako pohlepan za novcem. Nje¬govu je pokrajinu često pogađala glad. Bogati nisu ništa poduzimali da pomognu sirotinji. Zato je Gessen dao izgraditi tajna spremišta koja bi napu¬nio žitom za takve potrebe. Nitko nije znao odakle žito dolazi niti tko je dobročinitelj pokrajine.
Drugi razlog zašto je Gessen trebao novac bila je cesta koja je do njegova sela vodila iz grada udaljena mnogo milja. Cesta je bila u tako lošem stanju da ni volovska kola nisu mogla njome ići; to je zadavalo puno patnje starima i nemoćnima kad su morali ići u grad. Gessen se pobrinuo da se cesta popravi.
Konačni je razlog bio hram za meditaciju koji je Gessenov učitelj htIo sagraditi, ali nije mogao. Gessen je podigao hram kao znak zahvalnosti svom štovanom učitelju.
Nakon što je pohlepni bonco sagradio cestu, hram i žitnice, bacio je boje i kist, povukao se u planine da se dadne na kontemplativni život, i nikada više nije naslikao nijedne slike.

Čovjekovo ponašanje obično pokazuje ono što promatrač zamišlja da pokazuje.

Devojke divne ste i price su super.

Evo i od mene nesto

Eho
Jedan čovek i njegov sin su jednog dana išli šumom. Odjednom,
dečak zape i osećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, ču glas
koji je dolazio s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa dreknu:
"Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobi beše: "Ko si ti?" Ovo ga naljuti,
pa ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" De-
čak pogleda oca i upita ga: "Tata, šta se ovo dešava?"
"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti
se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predi-
van si!" Glas reče: "Predivan si!" Dečak je stajao iznenađen, ali
još uvek ne shvatajući šta se dešava.
Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali, to je ustvari 'život'.
Život ti uvek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih de-
la. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, po-
dari više dobra. Želiš li razumevanje i poštovanje, tada razume-
vaj i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te
respektuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih. Ovo
pravilo odnosi se na svaki aspekat života. Život ti uvek vraća
ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo
tvojih dela."

Tema je predivna, kao i vaše priče!
Evo i od mene jedna.

Čovek je šetao plažom, razmišljajući o svom životu. Oduvek je želeo nešto važno da uradi, ali bez obzira na to što je probao, završavao bi osećajući se kao da pljuje uz vetar.
Odjednom je čovek čuo glasno "krckanje" i pogledao u svoja stopala. Odatle gde je stajao, pa dokle god mu je pogled dosezao, video je na hiljade i hiljade sićušnih morskih zvezda koje su talasi i plima okeana izbacili na obalu.

Čovek je nastavljao da hoda, razmišljajući o očiglednoj okrutnosti okeana. Na kraju krajeva, te morske zvezde nisu uradile ništa loše! Pa ipak, pre kraja dana, one će biti mrtve, izbačene na obalu i ostavljene da umru.

Nakon izvesnog vremena, čovek je naišao na staricu koja je stajala na ivici okeana, bacajući nazad u vodu morske zvezde koje je izbacio okean.
Kada ju je upitao šta radi, ona je rekla da je oduvek želela nešto važno da uradi i da je odlučila da je danas dobar dan da počne sa tim.
Čovek je pogledao u nju pa u hiljade i hiljade morskih zvezda koje su ležale umirući duž mora i rekao:
- Na svaku morsku zvezdu koju vratite nazad u okean, dolaze još tri koje voda izbaci na obalu! Kako mislite da uradite nešto važno?

Žena je za trenutak delovala zamišljeno, zatim je uzela još jednu morsku zvezdu i bacila je nazad u more.
- Ovoj je važno - rekla je i osmehnula se najlepšim osmehom koji je čovek ikada video.

Pitali malog dečaka šta bi želeo da bude kad poraste.
- Želim da budem srećan! - odgovori dečak.
- Nisi razumeo pitanje.
- Jesam, ali vi niste razumeli život.

"JEDAN JE OD VAS MESIJA!"

Učitelj, koji je u svojoj špilji na Himalaji meditirao, otvori oči i ugleda neočekivana gosta kako sjedi pred njim. Bio je to opat poznatog samostana.
"što tražiš?" upita ga učitelj.
Opat mu je ispričao žalosnu priču. Nekoć je njegov samostan bio glasovit u zapadnom svijetu. Njegove su ćelije bile pune kandidata, a crkva je odzvanjala pjesmom redovnika. Ali, na samostan su se sručila teška vremena. Narod više ne hrli da se duhovno nahrani, rijeka mladih kandidata je presušila, u crkvi vlada tišina. Ostala je samo šači¬ca monaha i oni teška srca obavljaju dužnosti.
Opat je htio saznati ovo: "Da li je zbog nekog našeg grijeha samostan upao u takvo stanje?"
"Da," odgovorio je učitelj, "to je grijeh nezna¬nja."
"Kakav bi to grijeh mogao biti?"
"Jedan je od vas Mesija - prerušeni - a vi to ne znate." Rekavši to, učitelj zatvori oči i vrati se svo¬joj meditaciji.
Na svom napornom putu natrag u samostan, opatovo je srce brzo kucalo na pomisao da se Me¬sija - i to sam Mesija - vratio na zemlju, i da je u njegovu samostanu. Kako to da ga nije prepo¬znao? I tko bi mogao biti? Brat kuhar? Brat sakristan? Brat ekonom? Brat prior? Ne, on ne; on ima previše pogrešaka, nažalost. Ali, učitelj je rekao da je prerušen. Nisu li te pogreške njegovo prerušeno odijelo? Kad je potanko razmislio, svaki je u samo¬stanu imao neku pogrešku, A jedan od njih mora biti Mesija!
Kad se vratio u samostan, skupio je sve mo¬nahe i rekao im što je otkrio. A oni su u nevjerici gledali jedan u drugoga. Mesija? Ovdje? Nevjero¬jatno! Rečeno im je da je prerušen. I stoga je mo¬guće. Što, ako je to taj i taj? Ili onaj tamo? Ili...
Jedno je bilo sigurno: ako je Mesija prerušen, oni ga najvjerojatnije neće prepoznati, i počeli su se međusobno ponašati s poštovanjem i obzirom.
«Nikada ne znaš," govorili su kad bi saobraćali jedan s drugim, "možda je on."
Posljedica toga je bila da je ozračje u samosta¬nu titralo od veselja. Uskoro je na desetke kandi¬data tražilo da bude primljeno u samostan - a crkva je ponovno odzvanjala svetim i radosnim pjevom monaha koji su žarili duhom ljubavi.

JUHA OD KAMENA

U nekom selu žena je bila iznenađena kad je pred svojim vratima našla stranca, prilično lijepo odjevena, koji je zamoli da mu dadne nešto za jesti. "Nažalost", reče ona, "u ovom trenutku nemam ništa u kući."
"Ne budi zabrinuta", odgovori ljubazno stra¬nac. "U svojoj torbi imam kamenu juhu; ako mi dopustiš da je stavim u lonac kipuće vode, napra¬vit ću najukusniju juhu na svijetu. Molim vrlo ve¬lik lonac."
Žena je bila znatiželjna. Stavila je lonac na vat¬ru i susjedi šapnula tajnu kamene juhe. Kad voda počela vreti, sve su se susjede skupile da vide stranca i njegovu kamenu juhu. Stranac spustio kamen u vodu, zatim ju je žlicom slasno kušao i uzviknuo: "Ah, vrlo ukusno! Nedostaje samo krumpir."
"Ja imam krumpira u svojoj kuhinji", uzvikne jedna žena. Za nekoliko minuta vratila se s veli¬kom količinom narezanih krumpira koji su bili sasuti u lonac. Tada je stranac ponovno kuša juhu. "Odlično", reče. Potom melankolično doda "Kad bismo imali malo mesa, bilo bi ovo ukusne jelo."
Druga domaćica požuri kući da donese meso što ga stranac zahvalno primi i stavi u lonac. Kad je nanovo kušao juhu, prevrne očima prema nebu i reče: "Ah, ukusno! Kad bismo imali zelenila, bilo bi savršeno, potpuno savršeno."
Jedna druga domaćica žurno ode kući i vrati se s košarom punom mrkve i luka. Kad je i to bilo stavljeno u lonac, stranac opet okusi mješavinu, te zapovjedničkim glasom naredi: "Sol i začin." "Evo, ovdje", reče domaćica. Tada je došla druga zapovijed: "Zdjele za sve." Ljudi su otrčali kućama u potrazi za zdjelama. Neki su sobom donijeli kruh i voće.
Potom su svi sjeli za stol dok je stranac dijelio velike porcije svoje nevjerojatne juhe. Svi su se osjećali čudno sretnima kad su se smijali, razgova¬rali i kušali svoje prvo istinsko zajedničko jelo.
Usred veselja stranac je tiho izišao van, ostavi¬vši za sobom čudotvornu juhu od kamena koju mogu pripremiti svaki put kad žele jesti najbolju juhu na svijetu.