Re: ''alarmantne'' situacije koje bude svest
Posted: 08 Mar 2013, 20:05
Ja danas službeno odustajem od otvaranja ikakvih tema na ovom forumu jer, čim dobijem ideju, tu se pojavi ili Jovana, ili jaspis, ili Felisiti ili bilo tko drugi i otvore temu. Pa dobro, gdje vam je dozvola za krađu ideja?!
Šala mala
Inače, da, kada postavimo pitanje i tražimo odgovor, baš i nemamo tu moć da oblikujemo način na koji će odgovor stići.
Univerzum se uvijek pobrine da ga ne moramo dešifrirati, stoga odgovori i budu tako kruti, surovi i jasni, kako slučajno ne bismo ostali zbunjeni i sebi stvorili još prostora za razmišljanje o istom. "Evo ti odgovor, shvatila si - sada piči dalje", tako ja to gledam. Recimo, meni se zgadio i život i sve oko mene, bilo mi je toliko zlo od svega da sam se počela iskreno nadati vlastitoj smrti. Par mjeseci je bilo dovoljno da dođem na korak do smrtonosne bolesti i završim u bolnici. Ono što sam tamo vidjela i doživjela doista mi se zgadilo još više. Tada sam počela cijeniti život kakav sam imala izvan bolnice i počela se moliti da se vratim u to normalno stanje. Zahvaljivala sam se što moja situacija nije još i gora, kao kod nekih drugih bolesnika koje sam ondje vidjela. Također sam bila zahvalna što nitko od mojih bližnjih nije toliko bolestan.
Od tada je moje zdravlje počelo ići na bolje. Doduše, cijeli proces je prilično usporen, ali vjerujem da to ide u skladu s mojim ozdravljivanjem na emocionalnoj bazi. Ono što se dešava unutra, dešava se i vani.
Šala mala
Inače, da, kada postavimo pitanje i tražimo odgovor, baš i nemamo tu moć da oblikujemo način na koji će odgovor stići.
Univerzum se uvijek pobrine da ga ne moramo dešifrirati, stoga odgovori i budu tako kruti, surovi i jasni, kako slučajno ne bismo ostali zbunjeni i sebi stvorili još prostora za razmišljanje o istom. "Evo ti odgovor, shvatila si - sada piči dalje", tako ja to gledam. Recimo, meni se zgadio i život i sve oko mene, bilo mi je toliko zlo od svega da sam se počela iskreno nadati vlastitoj smrti. Par mjeseci je bilo dovoljno da dođem na korak do smrtonosne bolesti i završim u bolnici. Ono što sam tamo vidjela i doživjela doista mi se zgadilo još više. Tada sam počela cijeniti život kakav sam imala izvan bolnice i počela se moliti da se vratim u to normalno stanje. Zahvaljivala sam se što moja situacija nije još i gora, kao kod nekih drugih bolesnika koje sam ondje vidjela. Također sam bila zahvalna što nitko od mojih bližnjih nije toliko bolestan.
Od tada je moje zdravlje počelo ići na bolje. Doduše, cijeli proces je prilično usporen, ali vjerujem da to ide u skladu s mojim ozdravljivanjem na emocionalnoj bazi. Ono što se dešava unutra, dešava se i vani.