Jovana, ovo je veoma moćna spoznaja, i bilo bi lijepo kada bi je više ljudi bilo svjesno. Hvala ti što si to podijelila s nama. I općenito, bilo što što želiš napisati, a ne znaš gdje bi, napiši ovdje..ova tema služi upravo u tu svrhu.
Evo na primjer ja sam vodila neke unutarnje dijaloge sa sobom i došla do ogromnih saznanja. Od tada više nisam ista.... Ovako je razgovor glasio otprilike (po sjećanju):
Što je to što mi radimo tijekom cijelog svog života?
- Glupiranje. Mi se cijeli život glupiramo.
Zašto? Zašto se glupiramo i zašto su naše akcije glupiranje?
- Rodimo se bez znanja. Prilikom ulaska u život, mi ne znamo ništa. Prihvaćamo ono što nam drugi kažu, usvajamo njihovo znanje, njihova očekivanja i naredbe, te ih nastojimo ispuniti. Ni sami zapravo ne znamo zašto to činimo, naprosto slušamo ono što su nam drugi rekli, te nastojimo ispuniti ono što se od nas očekuje. Prilikom toga uopće se ne zapitamo da li to tako treba biti, i zašto. Jednostavno to prihvatimo i u skladu s time djelujemo. Glumimo uloge koje su nam uručene. Ne pitamo se zašto to činimo.
Dakle, naše prirodno stanje bi bilo da ne radimo ništa?
- Da.
Po čemu se ljudi razlikuju od ostalih vrsta živih bića? Da li je to po izgledu?
- Približno. Izgledom se razlikuje vrsta od vrste, ali i jedinke unutar iste vrste.
Da li se mi razlikujemo po tome što imamo ego? Imaju li životinje i biljke ego?
- Imaju. Ego je onaj koji pamti što mu se dogodilo, pa sve svoje nadolazeće reakcije temelji na sjećanju. Na primjer, pas koji je proživio nasilje od strane čovjeka, to će zapamtiti, i stoga će imati specifično ponašanje prema ljudima. Bit će uplašen ili će djelovati kroz samoobranu, jer se boji. To je ego. Dakle, i biljke, i životinje imaju ego.
Iz toga zaključujem da su i biljke, i životinje, pa tako i ljudi, sposobni zamjećivati. Zamjećujemo pomoću čula. Možda se razlikujemo po čulima?
- Da, ali ne u potpunosti. Čovjek vidi, životinja također vidi. Biljka, kao i ovo dvoje, vidi, ali njezina čula nisu oblikovana u oči. Na njoj čak nećeš pronaći ni uši, ali ona svejedno čuje.
Znači li to da se razlikujemo po obliku?
- Da. Da bi se nešto razlikovalo, mora doći u drugačijem obliku. Inače se ne bi moglo razlikovati. Krug se razlikuje od pravokutnika po obliku. Tako se i cvijet razlikuje od životinje: po obliku.
Znači, nešto mora dobiti oblik, da bi se razlikovalo od nečeg drugog?
- Tako je. Moraju postojati dvojnosti. Ako je jedno, onda se ne razlikuje. Ako je dvoje, onda moraju biti različiti, moraju imati različit oblik da bi ih se moglo razlikovati.
Dakle, moraju postojati suprotnosti?
- Da. Muško i žensko, gore i dolje, crno i bijelo, mrak i svjetlost, dobro i loše, život i smrt. Sve to se razlikuje po obliku u kojem se pojavljuje.
A što ako nema oblika? Što je to onda?
- To je Jedno. Ako nema oblika, to znači da se još nije uobličilo. Nema suprotnosti, nije podijeljeno. Ne razlikuje se, jer se nema od čega razlikovati: to je Jedno.
Što je to što se uobličava?
- Svijest. Svijest je ta koja stvara oblik. On (oblik) ne može nastati sam od sebe. Nešto ga mora stvoriti. A to nešto ne može biti bez svijesti. Svijest je ta koja je odlučila stvoriti. Da bi nešto stvorila, to "nešto" se mora razlikovati od nečeg drugog, kako bi bilo prepoznato. Zato su stvorene dvojnosti, suprotnosti. Ako je to "nešto" jednako onome što ga je stvorilo, onda ono ne može biti prepoznato. Stoga mora imati oblik.
Dakle, oblik je ono što nas razlikuje?
- Da. Ptica se razlikuje od kukca, kukac od zmije, zmija od čovjeka. Razlikujemo se po obliku, i ni po čemu drugom, jer sve od navedenog ima osjećaje, nagone, misli, odluke, pamćenje = ima karakter (Ego).
Što je to što čini ovaj svijet živim?
- Akcija.
Što pokreće akciju?
- Cilj.
Dakle, u početku je bilo Jedno?
- Da. To Jedno je imalo Cilj. S ciljem je stvoren oblik. Da bi oblik bio prepoznat, stvorena su dva oblika, dvije suprotnosti. Stvoreno je muško i žensko.
To dvoje je moralo imati neki cilj. Koji je cilj?
- To dvoje osjećali su se odvojeno. Budući da su suprotnosti jedno drugoga, cilj im je bio da se ponovno stope u jedno. Stopili su se jedno s drugim. Iz toga je proizašlo treće - novi oblik.
I tako je nastao život?
- Da.
Stapanje muškoga sa ženskim može jedino biti potaknuto seksualnom energijom. Je li to točno?
- Da. Seksualna energija je alat prirode da nas potakne na stapanje s Jednim, jer dok smo u obliku, podijeljeni smo na suprotnosti. To je ono što živa bića čini nezadovoljnima. To je ono što nas tjera da cijeloga života tragamo za srećom, radošću, ispunjenjem, ali nikako da to pronađemo. To je zato što, jedino što može u potpunosti usrećiti živo biće jest, ponovno stapanje s Jednim.
Što bi bilo da se dvoje nisu pokušali stopiti?
- Ne bi se pokušali stopiti pod jednim jedinim uvjetom: da su svjesni kako je njihovo prirodno stanje radost i ljubav. Da su toga bili svjesni, ne bi se pokušali stopiti. A da se nisu pokušali stopiti, dogodilo bi se NIŠTA. Proživjeli bi svoje živote sjedeći u miru, ne nastojeći postići išta, i prirodnim putem (smrću) bi se ponovno stopili s jednim. Svijet kakvim ga danas vidite ne bi uopće postojao, ne bi imao iz čega nastati.
Znači li to da je seksualna energija zapravo energija stvaranja?
- Da. To je kreativna energija. To je energija koja potiče sve akcije u ljudskom životu. Svaki čovjek zapravo žudi da se stopi sa svojom suprotnošću, jer mu to donosi iluzorni osjećaj Jednoga. Kada ljudsko biće ne bi žudjelo za takvom vrstom stapanja, ono ne bi imalo potrebe održavati svoje tijelo na životu. Ne bi mu trebala hrana, zrak, voda, niti jedna potreba ne bi morala biti ispunjena.
Znači li to da sve potrebe ispunjavamo kako bismo se bili sposobni stopiti sa svojom suprotnošću?
- Da. Kada ne bi bilo takvog poriva, nitko se ne bi morao održavati na životu. Prirodno stanje Svijesti je zadovoljstvo, ispunjenje, radost. Kada se Svijest nađe zarobljena u obliku, ona zaboravlja na svoje prirodno stanje i nastoji ga postići kroz vanjske okolnosti. Nastoji se stopiti s Jednim pomoću drugoga. Putem nailazi na mnoge druge načine za postizanje zadovoljstva, tipa: novac, izobilje, ludi provodi, mnoštvo prijatelja, velika obitelj, fizičke aktivnosti... Ali sve je to prolazno, daje tek prolazni oblik sreće, i stoga svako živo biće vječito traga za nečime. Temeljni cilj svakog živog bića je beskrajna radost, odnosno stapanje s Jednim. Ali, u svijetu oblika, to je nemoguće postići. Stoga Svijest uživa u prolaznim oblicima sreće, nesvjesno čekajući svoje konačno stapanje s Jednim.
Dakle, ipak postoji Bog?
- Postoji Svijest koja je poželjela nešto stvoriti. Stoga je stvorila oblik, kako bi se stvoreno moglo razlikovati od Jednoga.
Dakle, Svijest je imala cilj. Znači li to da je cilj već ostvaren?
- Da. Sve što se treba dogoditi, već se dogodilo. Ali mi to proživljavamo "sa zakašnjenjem", jer živimo u iluziji vremena.
Zašto je poželjela stvarati?
- To je odgovor za kojim tragamo sve do smrti.
Zaključak:
Sve ima cilj. Da nema cilj, ne bi se ni događalo.
