Stan' malo da vam ja kazem nesto.
Svasta sam nesto shvatila.
Ja sam se zabrinula da cu se odaljiti od nekih prijatelja, jer i dalje robuju nekim negativnim misljenjima, ali nikad nijesam pomislila da cu ih odbaciti, to ne zelim, i ne namjeravam, zelim ih sve pored mene, jos dugo, dugooo....i ja sam u sustini pitala kako da promijenim njihovo misljenje, a da oni ne primijete dase to mijenja...da ne bude to od strane mene predavanje radi to i to, i misli to i to. I svi ste mi na razlicite nacine rekli isto... da treba da uravnotezim svoju vibraciju, i da ce onda, Univerzum sve ostalo da odradi. Svi ce oko mene postati srecniji, je l' da? Jer sve kreiram, zapravo JA!
Jo, nijesam te shvatila pogresno.
Sarah rece da je licni primjer ipak najbolji. Clanica u onom njenom divnom tektu zakljuci ''Ja cu sijati u svoj svojoj lepoti, a oni neka se sklone ako im smeta. Ali znam da kada im bude bolje bice mi zahvalni za moj uspeh, moju radost i bicu im jak oslonac jer cu ja uvek biti jaka.", ja sam to shvatila da treba da budem jaka i da bodrim i sebe i svoje prijatelje, ali na nacin na koji to razumiju, i da ne odustajem od njih kad nam se vibracije ne poklapaju, jednostavno da sacekam da se i njihova vibracija podigne, i nema, kako rece da se ''motkom tjeramo''.
Den, mi imamo rituale...pozitivnog misljenja. Mozda i jesmo sekta, ali pozitivna.
Ma nek' je nama dobro.
Jo, takodje, sto se tice ovoga sto si napisala o ''uzajamnoj koristi'', ja imam stav kao ti, i jezim se od tog izraza, ljudi su u nasem zivotu zbog ljubavi, zbog razno-raznih ljubavi, koje se vremenom mijenjaju, uvecavaju, smanjuju, nestaju, sve u zavisnosti od toga sta zelimo.
Sunna, i ja volim ljude. A volim i svoju samocu. Proces punjenjenja i praznjenja energije.
E, sad, to sto se ''ne cuju'' neki clanovi, sve teme razlicite ljude podsjete i pokrenu u njemu nesto drugo, a ovdje smo svi slobodni da pricamo o onome sto nam lezi na srcu, a uvijek ce se naci neko kou datom trenutku zna odgovor na nase pitanje, zar ne...ne rece li, Den, da imamo jedni druge ovdje uvijek???
Jo, sto s' skromna? Mene sad ne bi ni 200 ''okrpilo''.
Sad, moram ovako javno da kazem nesto, da priznam, da otvorim dusu, i imam tremu. Kad sam tek dosla na forum prije par mjeseci, Ziko, Vi ste me strasno nervirali, ali sad ste mi super. Zakljucila sam da ste bili na nemjerljivo visoj frekvenciji od moje, pa sad kad polako sustizem taj nivo, nema iritiranja zivaca. Jedan prekookeanski pozdrav za Vas.
I kad vec spremate te kafice, moze i meni jedna...samo da je jaka.
A, Hitheroad, sta ti se to bre desilo?!?! Kakvo je to tuzno lice??? Auuuu. Ima jedna divna pesmica, ne znam sve, ali na kraju kaze (parafraziram): ''uzmi i idi, bogato si platila osmehom.''. Tako da samo jedan smesak je dovoljan. Jer osmijeh ne kosta nista, ali vrijedi bogatstvo.
Uh, raspisah se. Valjda sam rekla nesto pametno.
I za kraj, hvala vam svima, sto postojite, sto ste svi do jednog imali udjela da se promijenim, i postanem bolja verzija sebe, i sto mi dajete snage da se i dalje mijenjam, i sto se sada smijem svakog dana. Ljuuuubim vas. :* :* :* :* :* :* :*