Mila wrote:Ne razumem zbog cega bismo se odrekli ovako necega? Zbog cega ne bi trebalo da nam bude drago ako smo ucinili nesto dobro, ako smo uspeli u necemu; zasto se odreci uzivanja u tome? Ja bih rekla da se samo treba sacuvati cvrste identifikacije sa tim, jer ako se previse prepustimo radosti kada uspemo, jednako jako cemo se prepustiti bolu kada ne uspemo.
Ne odričeš se sebe, jer tvoj omot koji si stvorila tokom svog života nisi ti. Stoga, ti mičeš taj omot kako bi pronašla sebe. Jednom kad sa sebe skineš sve etikete koje si možda zalijepila tokom života: etiketa studentice, radnice, alternativke, vjernice, nevjernice, etikete osobe koja je prošla to i to, učinila to i to...kada sve to skineš sa sebe, onda ostaješ samo Ti. Vjeruj mi, doživjela sam takvo iskustvo, i osjećaj Jastva nikad nije bio snažniji. Sve to što si proživjela dosad nije dio TEBE. To su sve bili putovi i putokazi koji te vode ka TEBI. Odricanjem etiketa i mentalnih sklopova ti se ne odričeš sebe, nego upravo, dopuštaš pravoj sebi da iziđe na vidjelo, a koja se toliko uspješno skrivala ispod tog omota cijeli tvoj život.
Ti time ne gubiš svoj identitet. Gubiš ego, koji stvara lažni identitet. Strah od gubitka sebe, zapravo je strah ega od vlastite smrti. I dok god postoji ikakav strah u tebi, to ne možeš biti ti. Strah je nešto što je naučeno tokom života, a ljubav je nešto s čime se rađaš. Kada gledaš malu bebu, možeš li reći da ona nekoga mrzi ili da se nečega boji? Ne, beba svemu prilazi s ljubavlju. Njezin osjećaj jastva je toliko jasan da ona još uvijek ne ovisi o sredini u kojoj je rođena, o ljudima s kojima živi - u najranijoj dobi nitko još ne utječe na tebe. Ti ne razmišljaš, nego djeluješ iz duše, i zato su djeca uvijek tako spokojna, radosna i razigrana. Možeš li reći da je to dijete izgubilo sebe, zbog toga što nema etiketa? Ne. To dijete vrlo jasno već ima svoje ja, koje nije zamotano ni u šta. Ali, počne se zamatati onda kada ga roditelji pripišu nekoj religiji, to je jedna od prvih etiketa koje dobiješ kad se rodiš. Ako si rođena u kršćanskoj obitelji, ti si kršćanka. Ako si se rodila u islamskoj obitelji, ti si muslimanka. Ali, jesi li ti to zapravo? Ne, ti si biće samo po sebi. Ta etiketa je uvjetovana religijom i odlukom tvojih roditelja da te uključe u neku religiju. Stoga, tvoje ja postaje malo tiše i dobiva prvu etiketu. Tada prvi put gubiš dodir sa sobom.
U to blaženo stanje vraćaš se onda i samo onda kad skineš sa sebe sve te etikete. Tvoj otpor koji pružaš prema tome samo je glasna reakcija tvoga ega na pokušaj da budeš prisutna. Ego se boji prisutnosti, jer ne mogu dvije suprotne stvari djelovati istovremeno. Ne možeš biti u sobi koja je sasvim mračna i sasvim osvijetljena. To dvoje ne djeluje zajedno, ali može djelovati naizmjenično. Isto je sa Egom i tvojim Ja. Ego je tama. Dopusti sebi da upališ svjetlo unutar sebe i rastjeraš taj ego.