Forum Ratnika Svetlosti

Jovana, ovo nikako nije besmisleno! Tu smo da dijelimo iskustva i savjete jedni drugima. A pozitivna iskustva drugih ljudi samo su poticaj da budeš još jača i odlučnija u onome što želiš! Od srca ti želim da susret s majkom prođe u najboljem redu. Neka te u svakom trenutku vodi ljubav i rezultati neće izostati, vjeruj mi.

Sarah, ja sebi ne mogu oprostiti jednu svađu s majkom od prije par mjeseci. Kada se trgnem i vratim u sadašnji trenutak, kada osvijestim svoje osjećaje krivnje vezane za taj događaj, oni popuste i tu nastupi potpuna ljubav i prihvaćanje tog događaja takvog kakav jest. Podsjećam samu sebe da je i ta svađa zaslužna za stupanj razumijevanja kojeg moja majka i ja sada posjedujemo. Još ne razumijem zašto, ali meni opraštanje teško ide. Svaki put kad se prisjetim nečeg za što me veže osjećaj krivnje, i dalje osjećam bol. Jedino što mogu učiniti jest to da se konstantno vraćam u sadašnji trenutak, gdje imam svu moć da povedem situaciju u smjeru pozitivnosti. Ponekad mi se čini da je to jedini način na koji se oprost događa - prihvaćanjem prošlosti i življenjem u sadašnjosti.
Tvoja zadnja rečenica je apsolutno istinita - sami smo birali svoje roditelje ovisno o tome što smo htjeli naučiti u ovome životu. Riječi ti se pozlatile! :*

Jovana nemoj da zalis sto si pokrenula ovu temu,kod mene se tvoje pokretanje ove teme nadovezalo na licni unutrasnji momenat i bas mi je prijalo sto smo nas dvije razmijenile iskustva.Nisam sigurna da li je tacno da bas biramo roditelje,razmisljala sam nanovo o tome poslednjih dana ali nisam uspjela jos da razbistrim sta sada osjecam po tom pitanju,znam samo da je odlicno sto se i o ovim temama govori jer su roditelji gromade u nasem zivotu i puno toga smo svjesno i/ili nesvjesno upili od njih,a sta cemo sa tim uraditi u zivotu to zavisi i od nas samih a i od odnosa sa njima.Pozdravljam te i da susret sa majkom dobro prodje!

Krijesnica wrote:Jedino što mogu učiniti jest to da se konstantno vraćam u sadašnji trenutak, gdje imam svu moć da povedem situaciju u smjeru pozitivnosti. Ponekad mi se čini da je to jedini način na koji se oprost događa - prihvaćanjem prošlosti i življenjem u sadašnjosti.

Upravo tako Krijesnice prihvatanje je Oprost. Kada prihvatimo naše roditelje takve kakvi su, kada shvatimo da su oni u određenoj situaciji radili kako su najbolje znali u to vreme, možemo im oprostiti...Mučeni krivicom i očekivanjima nikuda nećemo stići. Ako smo mi birali svoje roditelje onda smo birali i što veće kontraste za koje smo smatrali da ćemo moći da ih prevaziđemo. Jer poenta i jeste u tome da prevaziđemo naučeno iz prošlosti, da prevaziđemo svoje roditelje, a to je suština izazova koji je život. Znači prihvatiti njihove karaktere i mane i ići ka tome da to isto prevaziđemo kod nas. I upravo se zbog tog predhodnog dogovora, pre nego smo došli u ovaj fizički svet, može kroz život i osvestiti posebnost bezuslovne ljubavi između roditelja i dece, jer mi jesmo nekako kosmički povezani, i jedni drugima pomažemo u čišćenju i duhovnom napredovanju

Jedan od meni omiljenih duhovnih učitelja, Mooji, je izjavio sljedeće: "Svijest stvara problem, kako bi iskusila rješavanje problema."

Moja mama i ja smo nebo i zemlja. Kad sam bila negde u pubertetu, bila sam ubeđena da sam usvojena pa sam jednom kad su moji izašli u grad pretumbala celu kuću ne bih li našla neke papire o usvajanju. Jesam bila blesava.
Fizički ni ne ličimo mnogo, a još manje fizički ličim na tatu (mogla bih opet potražiti te papire, možda su ih samo dobro sakrili).

Vremenom sam naučila da je prihvatim takvu kakva jeste, iako je taj odnos daleko od idealnog, ali bolji je nego što je bio. Toliko smo različite, da ako ja kažem zeleno, ona će reći plavo, šta god, samo da bude suprotno.
Sa tatom se divno slažem, karakterom je isti ja (ili obrnuto), ali mama...

Pomoglo mi je saznanje da sam sama birala roditelje, iako nekad "čestitam" sebi - e svaka ti čast na izboru, jesi li mogla teže?!
Naučila sam da joj pristupam nežnije, pa mi nekad i uzvrati nežnošću, a nekad ne, znam da me puno voli i da ne ume drugačije, pa polako...tu smo da bi učili.

Hahahahahahaha, "pretumbala celu kuću ne bih li našla neke papire o usvajanju", haaaaahahahahaha....hvala ti Ratnice moja što si me ovako nasmijala!! Zanimljivo je kako čovjek zadrži smisao za humor čak i kad je teško!

Ja to ponekad gledam i ovako..dok sam s obitelji, imam osigurane lekcije za snalaženje u vanjskom svijetu. Nikad ne znaš što bi te vani moglo snaći, hoće li ti tko zaprijetiti, poniziti te, željeti utjecati na tebe. Uža obitelj su naši prvi duhovni učitelji u životu. Ako položimo testove, spremni smo za veće podhvate

Krijesnice, jedino me malo brine da ću taj test položiti tek kad budem u staračkom domu.

Slažem se da nam je uža porodica prvi ako ne i najvažniji duhovni učitelj. Ne znam nikoga ko ima skladan odnos sa oba roditelja, uvek sa jedne strane nešto "ne štima", manje ili više.

A humor, pa on me je uvek spašavao u najtežim situacijama, naročito šale na svoj račun, kad ne znam šta ću, a ja sve okrenem na šalu i ništa više ne izgleda tako crno.

Zapamti da čovjek umire tek kada nauči sve što je trebao u ovom životu Stoga, dok god si živa, bit će testova za polaganje Život je škola, ništa drugo!

Predobra tema!

ja bolje da sam otvorila temu "ispricaj svoju muku,olaksaj sebi ":-D:-D:-D

Hitheroad91
naravno da trebas da se izboris za samostalnost
ali sto se para tice,mama je upravu
i ja sam tek od pre 10ak postova pocela da volim novac
i trudim se da ga zavolim tek
ako zelis idi na teme o novcu sa foruma,ima ih par,i ja planiram da tamo potrazim jos saveta

pisi slobodno i o tati,baki,deki
pa kada napises ovako iskreno kao sada,vrati se u par dana da vise puta procitas sta si napisao
verujem da ces odjednom iznenada nakon toga shvatiti resenje svega
kao kad se iznenada upali lampica
videces i osetices to
:-*:-*:-*:-*