Bravo Mila, odlično objašnjeno.
Upornost i strpljenje su tu veoma bitni, kao i to da ne očekujemo ništa. Nevjerojatno, ali upravo tada se događaju ogromne stvari.
Meditacija treba biti navika. A navika se stječe konstantnim ponavljanjem jedne radnje, čak i onda kada nam je to mrsko. Toliko puta mi je bilo zlo od pomisli da se umirim na 20 minuta, ali ako se tada uspijem natjerati, onda se ta radnja ukorijeni u podsvijest kao obavezna. Kao i pranje zubi, presvlačenje, tuširanje - mi ne možemo bez toga, znamo da to moramo učiniti. S vremenom i meditacija postane dio tih svakodnevnih rutina.
Misli će u početku stalno biti prisutne, ali je važno to da se ne miješamo u njih. Pusti ih neka dođu, slušaj ih, promatraj ih. Ako se ne miješaš u misao, ona ode, jer joj ne daješ energiju. Tek ono što dobije energiju počinje jačati, širiti se i zauzimati prostor unutar nas. Promatranjem procesa razmišljanja stječemo svjesnost i time svaka meditacija postaje sve lakša i lakša. Meditirati se može dok se vozimo autobusom, peremo posuđe, kupujemo u trgovini... Dovoljno je da postanemo svjesni toga što radimo i već meditiramo.
Ako je nekome teško meditirati zatvorenih očiju, onda se može poslužiti nekim objektom kao centrom fokusa. To može biti figurica nekog božanstva, kristal, ili bilo koji drugi predmet koji nam je drag i volimo ga promatrati. Ako ga promatramo s potpunom pažnjom, opažamo njegove detalje, strukturu, teksturu, boju, tada se mi stapamo s predmetom jednako kao što to činimo kad pratimo svoje disanje. Proces razmišljanja se zaustavlja i sva pažnja nam je na jednom mjestu. Vjerojatno mnogi ne znaju da meditiraju i dok gledaju televiziju. Tada ste usredotočeni na ono što gledate i slušate, misli se također zaustavljaju jer je pažnja usmjerena na TV.
Napisala sam nedavno jedan tekst na tu temu, posvećen ljudima koji žele započeti svoj duhovni razvoj, a "nemaju vremena" da se time pozabave. Budem ga kasnije kopirala na ovu temu, možda će nekoga zanimati.