Tako je Pozitiva.
To je dobro uradjen domaci zadatak.
Kad sam shvatila da je stvarnost onakva kakvu je ja dozivljavam i da jos mogu i da je krojim po svome, mene nista vise nece zaustaviti.
Imam ja i dalje te moje crvice u glavi, ne brinite, nisu oni nestali..pojave se iza zbuna..kao npr.gde si se to zaletela?Mislis da ces to moci, ma kako da ne?O, boze sto ti je takvo lice?npr a ja imam lepo lice, ali sam 35 godina sebi trazile mane, jbg, ne mogu sad u 39 bas da odustanem od toga
( ovo su sad vec samo delici reci koje sam slusala u detinjstvu " Ti, pih, ma sta ti umisljas, da je zivot lep i lak, aha, mastaj mala, mastaj")
Kad sam prvi put cula za Lujzino ogledalo, to je samo proslo pored mene. Cuj, pa ja volim sebe?! Aha.
Znate ja sam tip zene koja je vecinom skockana, sredjena, ne bas stikle( imam neki svoj "cudni"fazon)ali sam tip top. I naravno da se cesto gledam u ogledalo, da se umijem, namazem, nasminkam, popravim, skinem sminku, pocupam obrve, operem opet zube, opet umijem...bla..bla...bar 10 puta u toku dana sam ja pred ogledalom( +sto idem kod frizera svaki treci danpa se jos i tamo gledam tj, ogledam) i sta sad? Kao sad ja treba opet da stanem pred ogledalo, ma daj, kako da ne!
I da izgovaram te glupave recenice, hahahaha, ma hajte molim vas..to deca u pubertetu neka rade.
I tako se ja zaglavih sama sa sobom, pre par meseci( septembar, oktobar, mozda). I gde god se okrenem tu je Lujza. I dobro, ajde da ne budem vise tako tvrdoglava,
odem u svoje kupatilo( obozavam svoje kupatilo)i stanem ( ko debil)i kazem nako, jedva, Danijela volim te, Nista. Ja opet D volim te( opet nista)
Ja pridjem pa se proderem , kao da je ogledalo gluvo pa dreknem D, volim te, budalo( i pocnem tako da se smejem, kao ludak,)
i prodje taj napad smeha, ja opet pridjem i zagledam se sebi u oci i ponovim i osetim jezu...bas dobru jezu...
tada sam znala da sam na pravom putu i svaki dan , kao papagaj sam ponavljala
Volim te D, bas te volim, sve je u redu, bezbedna si
pa zavisi kako sam raspolozena taj dan kazem sebi D volim tvoje oci ili osmeh ili kozu ili sve to ili celo telo ili svoju pamet
ili jednostavno pohvalim sebe kako sam nesto lepo uradila( na poslu ili kuci ili sa detetom)
I ne govorim to ni oku, ni zubu, ni obrvi, ni uvetu..ni svojoj savrsenoj kozi
...to govorim sigurna da me moje Bice vidi kroz moje oci i osecam ga i nemate pojma koja je to ljubav tada( sada)Niko me nikad nije tako voleo i nece, kao sto moje vise Ja voli mene.
Probajte, nece vam nista biti od toga, to je tako jednostavna vezba, a nista mi teze nije bilo od toga, da svaki dan gledam sebe i da probam kroz svoje oci da se pronadjem( sad gde god da se pogledam, ne radim to vise cesto, ja sebi posaljem vibraciju ljubavi)
Znate, kad dugo ponavljate jednu misao, ona vremenom prelazi u vibraciju a da niste ni svesni toga, a vibracija polako prerasta u uverenje da je to prosto tako i ti ni ne primetis da si se promenio.
Samo ides dalje i hoces jos i vise i bolje i to je tako prirodno i normalno.
Mozete to da radite gde god hocete, gde je vama prijatno, to je najvaznije, ogledalo moze biti malo, veliko, ogromno, bitno je da u njemu vidite ono sto zelite da vidite i da se od toga osecate bolje.
Mila, probaj samo
OPRASTAM SVIMA, OPRASTAM SEBI, SLOBODNA SAM
onda ce, posle odredjenog ponavljanja sama ta "grozna"situacija da ispliva i ti ces je vec otpustiti.Kad ispliva to nesto sto te davi, onda ti da ime i rprezime kome treba da oprostis.
Mada sam ja najvise sebi oprastala i bilo mi je lakse, jer niko mene nije povredio do ja sebe samu( D oprastam ti, sve je u redu, radila si najbolje sto si znala tada)