htjela sam da podjelim sa vama jedan događaj od prije neki dan, nadam se da je ovo prava tema. Kako god, doćiće priča do vas. Radi se o tome kako mi je Univerzum dao jednu značajnu lekciju, na vrlo nježan način i srećna sam što sam je shvatila i zahvalna Univerzumu na načinu kojim me uči. Naime, moj posao podrazumijeva da radim sa novinarima i trebala sam da odradim nešto sa novinarkom sa kojom sam ranije imala vrlo negativno iskustvo. E, sad, vrlo negativno znači da je bila teška za saradnju i ja sam taj put bila toliko frustrirana i iscrpljena kada sam završila sa njom da se toga dobro sjećam. Sad kada je ta ista, recimo Milica, ponovo pozvala ja sa, priznajem,
prisjećajući se tog iskustva sasula "paljbu" po njoj, kako je ovakva i onakva, kako se moram spremiti za nju i bla bla bla bla....sve sam to prepričavala koleginici iz kancelarije koja je bila odsutna neko vrijeme i nije imala priliku da sarađuje sa Milicom. U petak sam imala slobodan dan, a posao sa Milicom je bio dogovoren za ponedjeljak. Iz nekog sasvim ludog i sigurno ne slučajnog razloga, ja sam u četvrtak u žurbi i slučajno se prebacivši u glavi pozvala Milicu i rekla joj da dodje u sutr, tj u petak umjesto u ponedjeljak. Da stvar bude gora, ja tu grešku nisam primjetila niti je bila svejsna dok me sutradan koleginica nije pozvala i rekla da je Milica došla, i da tvrdi da sam joj ja rekla da dodje u petak, a mene čak tamo i nema. Majko mila, tog trena sam ja shvatila šta sam uradila. Nisam sebi mogla da dojem, ali sta je tu je - gasi požar. Pozvala sam telefonom, očekujući pakao i najiskrenije se izvinila i rekla da ne znam šta mi je bilo da sam pogriješila i zamolila je da dodje opet u ponedjeljak, potupuno svejsna da ova ima puno pravo da digne frku koja bi došla i do mojih šefova. Međutim, ona se nasmijala i rekla da se svakom može desiti, da je sve ok iako sam znala da joj nije bilo lako organizovati i kameru i vozača i sve da dodje za džaba. U ponedjeljak sam je očekivala i, kako bi Leci rekla, odjednom dobila unutrašnju potrebu da idem da, u znak izvinjenja, kupim čokoladu za Milicu i dočekam je vani. Ta me je misao ispunila tolikom radošću i odmah sam krenula, a zatim, kristalno jasna nova misao: "da mi je neko prije 5 dana rekao da ću sa ovoliko radosti ići da kupujem čokoladu za Milicu, onu Milicu....ma rekla bih mu da je lud 
". Ali eto, i tako me je Univerzum nježno naučio da ne sudim ljudima, da razumijem i oprostim. I zahvalna sam na ovako nježnoj lekciji.Da napomenem, Milicin način rada se nije mnogo promijenio, prilično je zahtjevan saradnik, samo što mene to ovog puta niej isfrustriralo. Bila sam srećna kada sam uspješno rješila taj zadatak koji mi je omogućio da mnogo naučim.