Forum Ratnika Svetlosti

Pozdrav svima!

Kao sto vidite nova sam ovdje a ovu tehniku primjenjujem od nedavno pa bih zeljela podjeliti svoja iskustva iako sam mlada u ovome.
Jest da ovo primjenjujem kratko vrijeme ali vec sada vidim goleme pomake u vidu mojih pogleda na svijet,na ljude oko sebe a ponajprije na samu sebe i na svoj unutrasnji mir koji osjecam zahvaljujuci ovome.
Moj svijet okrenuo se naopako u pozitivnom smislu.

Za ZP znam vec neko vrijeme i on mi jako pomaze dok primjenjujem ovo, dok cistim.
Zasad sam fokusiranja na njega na nacin da vrtim film od naranijih sjecanja iz svog djetinjstva, pratim sebe kako odrastam, prisjecam se ne bas lijepih situacija koje su mi se dogadjale tokom djetinjstva a paznju obracam na sebe, na to kako sam se tada osjecala, sto sam razmisljala, o cemu sam razmisljala, cega sam plasila, o cemu sam mastala te tocno vidim kako sam tim svojim razmisljanjima privukla grozne stvari kroz svoje odrastanje a i kasnije (tokom narednih godina) pa sve do danas.
Bilo je i lijepih stvari koje sam privukla ali malo ih je.ZP u ovome mi pomaze u vidu da konacno razumijem, povezujem sve, shvacam zasto mi se desilo ovo, zasto mi se nije desilo ono. Zasto? Eh...

Prvo sjecanje koje imam je sa nekih 2 godine, stojim u svom kreveticu s ogradicom, na tv neka serija, u pozadini otac i majka, svadjaju se,lete case, tanjuri... Mala sam ,ne znam zasto se svadjaju ali osjecam strah, veliki strah...nemir...
Cistim to, govorim svom unutarnjem djetetu kako se ne treba bojati, kako je sve ok, kako je ono sigurno..

Iduce sjecanje, imam 3-4 godine, u vrticu sam, sva djeca su otisla kuci a ostala sam samo ja i brat (otac nije dosao po nas, pijan je udario autom nekog covjeka i policija ga je odvela u pritvor..inace, covjek je bio dobro) vec je mrak i sama sam tamo sa cistacicom i mladjim bratom, svi su otisli samo mi smo ostali, cistacica je nervozna.Osjecam strah, osjecam da me tata i mama ne vole, da su me ostavili...mislim da sam ja kriva, da nisam bila dobra jer su mi stalno govorili da nisam dobra,brat place, osjecam tugu i knedlu u grlu ali ne placem, samo gutam slinu koja od suzdrzavanja od placa samo navire i navire..
Cistim to, opet pricam sa utarnjim djetetom...


Mozda vam je cudno ali meni je ovako lakse, da prvo krecem od svog djetinjstva koje je bilo grozno.Nisu me bas grlili i govorili mi da me vole. U mojoj obitelji vidjelo se svega samo ljubavi,podrske, razumijevanja i postivanja nimalo.Lijepih stvari veoma malo.
To fali jako narocito kad si dijete i tek ucis o svijetu u kojem si i o medjuljudskim odnosima.
Sada rezimiram osjecaje, uzrok-posljedica-uzrok dogadjaje. Cistim sebe i svoje roditelje.
Svi ti dogadjaji i osjecaji kroz cijeli moj zivot napravili su me ovakvom kakva sam danas.Moje roditelje, njihov zivot, njihovo djetinjstvo, njihovi roditelji i okolina ucinili su onakvima kakvi su danas.
Privukla sam mnogo stvari, dogadjaja i osoba u svoj zivot, vecinom ne dobrih i prihvacam odgovornost, zao mi je, oprastam si, volim se i hvala mi na svemu.
Vecinu zivota sam bila nesretna i u nekom grcu i tako do nedavno kad sam dotakla samo dno. Tada sam rekla sebi E DOSTA!
Vrijeme je da dignes ovo svoje lijepo dupe i nesto napravis, da prestanes bjezati od sebe, ljudi, zatvarati se u sebe i moliti se da ovaj zivot sto brze prodje.

Sada kada pogledam unazad cijeli svoj zivot shvacam koliko je zakon privlacnosti mocan.
Sada prihvacam odgovornost za sve, za sve sto mi se ikad desilo odgovorna sam ja i samo ja, nitko drugi.Ne bjezim od proslosti vise, ne guram je pod tepih i ne trudim se vise da je potisnem i zaboravim jer to je realno gledajuci ne-mo-gu ce!
Suocavam se sa njome i cistim, cistim, radim generalku i osjecam se odlicno!

Kad sam prvi put sjela pred ogledalo sa namjerom da si kazem nesto lijepo trebalo mi je dobrih 20 minuta da uopce uspostavim kontakt ocima, skretala sam pogled, sama sebe nisam mogla gledati i reci si nesto lijepo jer bih si uvijek prije govorila nesto tipa
"Bas si glupa"
"Kako si ovo lose napravila"
"Vidi kako ti je odvratan ovaj pristic na celu, prava si spodoba..." i sl.
Shvatila sam da je ovo zapravo prvi put u mom zivotu da sam pozeljela reci si nesto lijepo.Koliko mi je bilo tesko to napraviti, e pa sokirala sam se! Sramila sam se same sebe zbog svega sto sam si prije govorila. Ono moje unutrasnje dijete ionako napaceno i izmuceno sama sam jos vise spustala i kako da se sada pogledam u oci?
Ove 4 recenice pomogle su mi da se suocim sa sobom, da dignem glavu, pogledam se i kazem si nesto lijepo.
Primijenujem ih svakodnevno u svemu sto mi se dogadja, cim osjetim neku negativnu vibru pocnem izgovarati i smirim se zacas.Konacno osjecam mir a nisam ga osjetila ni ne znam od kad, valjda nikad prije.
Nevjerojatno!
Imam jos mnogo posla ali ne bojim se, veselim se ciscenju i osobadjanju.
Hvala mi na tome.
Volim se zbog toga sto sam konacno krenula raditi nesto sa sebe i svoje unutrasnje dijete.
Oprastam si sto sam ovoliko dugo cekala da poduzmem nesto.
Zao mi je sto nisam prije poduzela nesto u vezi toga ali ne krivim se, prihvacam odgovornost za sve i idemoooooooooo, idemo naprijed! Ja i moja djevojcica konacno se borimo za sebe,svoju srecu i mir.

E da, nedavno sam se prvi put igrala sa njome, ona je kao mala obozavala raditi kolut naprijed i nazad. U pocetku mi je bilo smijesno jer to nisam radila od djetinjstva. Pomislila sam gdje cu sad u skoro 30-toj da se valjam po podu i pravim kolut naprijed i nazad.
Onda sam se pogledala u ogledalo izgovorila ove 4 recenice i rekla "Ma bas nas briga, ajmo se valjati".
Smijala sam se ko luda a osjecaj koji sam imala,e to se ne moze opisati.Cista sloboda,sreca i ljubav a i to je malo reci.


Moj prvi post ovdje a ja se raspricala ko velika no samo vam zelim pokazati koliko su ove 4 rijeci promjenile prvenstveno mene a i sve oko mene, sve moje poglede na svijet, sve!
Kad sam krenula nisam ocekivala nista ali vjerovala sam, znala sam da radim nesto dobro za sebe.
Zato svi vi koji sumnjate, koji ocekujete nesto nemojte ici s tim nego se samo prepustite i krenite.Vjerujte u sebe i daleko cete stici.

Zivot je pred vama, pojurite, zgrabite ga cvrsto ne pustajte!!!

Dreamcatcher, dušice hvala ti na ovako divnom postu. Dobrodošla nam...ovaj post mi je baš danas trebao.
Hvala ti, Volim te.

Ljubice hvala tebi sto si ga procitala i hvala ti na dobrodoslici. Mnogo mnogo.

Bravo Dreamcatcher!
Te cetiri recenice su po meni magicne.Zaista pomazu i vec dugo ih koristim.
Samo napred,nastavi sa ciscenjem.

Dreamcatcher na pravom si putu, samo nastavi ovako i ocekuju te divni dani, meseci i godine! Kissic od mene

Cao svima!
Dreamcatcher dobrodosla, hvala za post, naucila sam jos nesto
Hopsam ja tako s vremena na vreme, nekad svesno a nekad to pocne samo u meni da odzvanja, valjda to tako ide....i onda vidim na forumu ciscenje sa vodom i primenim na svojoj slici al ne iz detinjstva( sto sam tek posle videla da treba) vec prvu koju sam dohvatila , nego da neduzim.....rzlog zasto pisem je sto zelim da podelim jedno predivno iskustvo sa vama. Naime, juce mi se obratila sefica (koja je inace izuzetno pesimisticno nastrojena osoba, stalno namrgodjena), sa recima koje sam od svakog drugog ocekivala samo od nje ne i to kako je impresionirana sa mnom iz razloga sto sam mila i blaga, imam divan pristup sa klijentima i pitala me je odakle toliko ljubavi u meni za sve??? ja zatecena nisam znala sta da odgovorim, jer ne znam da li bi razumela....onda me je ispitivala o mom odrastanju i kad je odlazila rekla kako su moji roditelji odradili dobar posao
Da napomenem, da sam kad god bi ona ranije delovala negativno ja nju u sebi blagosiljala, .... tako da...dragi moji ovo radi i te kako radi....ostaje mi da verujem da ce drugi uciti od nas i slediti jer ljubav sve pobedjuje
VOLIM VAS SVE! :-*

Ajme kako si ti divnaaaaaaa !!!

Kada si ovo napisala neto sam dosla na forum i procitala nije bilo jos komentara, sada kada sam se vratila coeeeceeeee hrpetina hehehehe pa necu sada stici pa cu ubaciti pitanje
Kako si se uspjela vratiti u ta sijecanja?
Predivno mi je kako si sama dosla do tako velikih zakljucaka i koliko si snazno i koliko si jako krenila raditi na sebi jako si velika inspiracija
Jako snazna dusa, zeljela se je bome jako osnaziti sa svim tim iskustvima u ranoj fazi zivota
Ja nekako isto intezivno pokusavam ocistiti proslost samo meni problem prestavlja sto sam ja toliko toga stavila u podsvjest da stvarno ne mam sijecanja. Trudim se i pokusavam malo sam raspetljala klupko, ali eto fasciniraju me ta sjecanja tvoja tipa kada si se vratila kao bebica u taj trenutak gdje se roditelji svadaju, voljela bi malo poboljsati se da neskrivam vise takve stvari od sebe...

jedan veliki pardon ako pitanje postavljeno i odgovor.....

Moram otici ca prije nego pocmem pisati ovdje da te nebobadiram pitanjima i velikom kolicinom teksta
Fascinira me sto smo generacija Sto volim kad naletim na nekoga nasih godina da tako predivno i zrelo razmislja
Hvala na ovome postu jer je velika podrska i inspiracija
Jako veliki pozdravvv i saljem ti pregrst ljubavi i pozitive i osmjeha i zagrljaja i podrske i svega najdivnijeg neka te stisne i nepusta nikad nikad nikad

Hvala vam svima na lijepim rijecima i podrsci, to mi mnogo znaci. Ljubac svimaaa i

Love,
mila, ta moja sjecanja, ovo prvo dok sam imala nekih 2 godine je tu oduvijek.
Te slike sjecam se jasno kao da je jucer bilo, cjeli zivot se sjecam toga a cesto mi je to sjecanje dolazilo i u snovima.
Meni je to bila zapravo nocna mora jer sam se u snu osjecala bas onako kako sam se onda osjecala dok se to dogadjalo, budila bih se u placu i znoju.
Inace imam nekoliko takvih snova koje sanjam a koji su moja sjecanja iz djetinjstva.Ti snovi se ponavljaju s vremena na vrijeme, uvijek budu isti i kad sanjam znam da sam to vec sanjala, da je to moje sjecanje.
Nisam nikad prije razmisljala o tome previse, uvijek sam pokusavala zaboraviti te slike iz djetinjstva, potisnuti ih, ne misliti na to i na osjecaje koje sam tada imala jer "to su gluposti" i sto da se zamaram time...kao da je bitno vise..
Ali nisu, nisu gluposti, sve je ovo veoma vazno. Tek sad shvacam sve. Ovi snovi su mi zapravo bili poruka ali ja je nisam znala protumaciti do nedavno.

Da nebi netko mislio da ovo nije moje sjecanje vec san ja sam pitala mamu za ovu njihovu svadju, ispricala sam joj, potvrdila je da jest tako bilo i ne moze vjerovati da se ja toga sjecam a bila sam tako mala.
Cak sam joj opisala kakav je bio namjestaj u tadasnjem stanu, gdje je sta stajalo a iz tog stana smo odselili kad sam imala 2-2,5 godine, brat se tek bio rodio.

Da se vratim da temu. Znaci ja sam krenula od tog prvog sjecanja zato jer mi se javlja u snovima pa sam smatrala da odatle trebam krenuti cistku.
Uopce ne trudim ni ne forsiram da vratim sjecanja ona mi dolaze sama, pomaze mi i meditacija u ovome, slike samo naviru, ponekad se zacudim cega sve ima u mojoj glavi.
Samo se prepustim, ne opirem se onome sto dolazi vec pustam misli da teku.
Ova meditacija koju radim nije ona, recimo tako, prava meditacija gdje ne mislis na nista, u ovoj meditaciji pustam misli da mi dolaze, kopam po podsvjesti, hopsam, prastam...

Veoma je vazno prije svega napraviti ono suocavanje sa samim sobom pred ogledalom,prestati se kriviti za bilo sta, prestati se kritizirati, oprostiti si...razumjeti sebe i ljude oko sebe, ali stvarno, stvarno!
Tek kad se to napravi moze se krenuti suocavati sa prosloscu i osjecati se dobro dok to radis,jer kako da oprostis nesto nekome ako sam sebi ne mozes oprostiti i prihvatiti se.

Nemoj nista forsirati i truditi se da se sjetis neceg, ono sto je duboko u tebi isplivat ce samo na povrsinu kad ti to u dubini sebe dozvolis i ne ocekujes da se pojavi, vjeruj mi.

Svima vam zelim da nadjete svoj unutranji mir i srecu, borite se za to. Tko ce ako ne vi sami? Otkad radim hooponopono zaista se osjecam kao druga osoba. Ove rijeci imaju nesto posebno u sebi....no to i sami znate.

Ljubav, sreca i mir svima.

Draga Dreamcatcher,
beskrajno te podržavam i šaljem snagu da konačno kreneš i pohvataš sve svoje snove.
Prijatna iskustva čine život ugodnim; bolna iskustva čine da se on razvija. Patnja nam ukazuje na naše bolne tačke, gde moramo još da rastemo, kao što je fizički bol simptom neke bolesti ili znak da je organizam umoran.Trebamo iskoristiti svaku svoju patnju, nikako ne da je potraćimo i da bez svrhe prođe pored nas.
Divno je to što se sećaš nekih scena iz najranijeg detinjstva, i što znaš šta treba čistiti. Međutim, mi nikad ne znamo šta čistimo, šta se uzima, a šta daje. Možda bi trebala prvo malo da ojačaš, u smislu da poradiš na samoljubavi, osećaju sigurnosti, smirenosti (ne kažem da na tome već ne radiš). Opet, ako te puno ne remeti da kopaš po prošlosti i čistiš samo napred, ali...šta sa ovim trenutkom koji jedini postoji? Čini mi se da bi trebala konstantno da čistiš, sve i svakoga, i ne brini...prošlost će se čistiti tempom koji nije ugrožavajući za tvoje unutrašnje dete.

Život je ono što nam se dešava dok smo obuzeti drugim stvarima. I zaista, kakva ironija. Pusti prošlost za sada.
Meditacija - pokušaj da u meditaciji pričaš sa svojom devojčicom, svaki dan ujutru i naveče, da se igrate, šetate, zabavljate, da joj dokažeš da je sigurna...njoj tako maloj i slabašnoj nije ugodno da je konstantno prisećaš na teške momente iz detinjstva...neka ojača najpre, ti ojačaj najpre....
Afirmacije, pozitivnost, igra, pesma, yoga...zamisli da od sada počinje tvoj odmor, i imaš samo jedan cilj ''da udovoljiš sebi'', neka, polako, očistićeš ti sve što te sputavalo, ima vremena.

Sva događanja iz prošlosti su uvek bila tu, samo su sada prešla put iz podsvesti u svest, i to je već samo po sebi počelo da se razrešava. Miruj sada. Znam da Um (Ego) sada želi da se napravi dasa, pa kaže ''E vidi mala, odavde ja preuzimam, sada ću da smislim šta da radim sa tim što smo otkrili''. Nema šta da se radi. OTPUSTI. Reci Umu ''Slobodno, da vidim tvoj najjači udarac'', ali nemoj da se boriš sa njim, samo posmatraj. Kad prizivaš ta neka sećanja, samo posmatraj, ne učestvuj, to je jedini način da se razreše.

Ako ozbiljno pristupimo svemu što se nalazi u našoj duši, nestaće sve ono od čega bežimo, a izroniće ono što tražimo.
Gde god da kreneš, šta god da radiš uvek si tamo. Drugim rečima, uvek si OVDE. Polako, kako se krećeš ka nultoj tački, suočićeš se sa strahovima olako, neprimetno.
To je kao da želimo da očistimo neku zaprljanu površinu od vrlo osetljivog materijala. Iako mi imamo najbolje namere, sa određenim materijalima treba lagano, jer ćemo u suprotnom napraviti više štete nego koristi.


''Ista daljina merena raznim pobudama može da bude tu negde, ili čak onamo. Ista svetlost za nekoga je melem, za nekoga opekotina.''

Mir.

Sibb predivno receno...