Hehe, napokon se, ipak razumemo.
Volim vas i volim ovo mesto koje je najviše uticalo da se slože kocke kod mene.
Znate ono : kad je učenik spreman, učitelj se pojavi.
Eh, ja čekala čikicu sa bradom, a dobila vas. A? Nije loše.
Uvek sam u pravo vreme, na pravom mestu i uspešno činim upravo ono što treba
Život se nikome na ovom svetu ne duguje. Ni majci ni deci, ni prijateljima, nijednom idealu! Život je moje, jedino moje neprikosnoveno pravo. U šta ću ga satreti moja je lična stvar.
Rođen kao ratnik ili ne samo besprekornost je potrebna. To su bile reči koje sam čuo u glavi ali neznam ko ih je rekao.
- Kelner. Molim Vas jedno pivo.
Naručih pivo da se stabilišem. Pitam se dali je to bio predatorov glas. Priča se svašta po forumima...uh...još mi fali da vidim vile!
-Dečko! Hej dečko!..hoće li narudzbina skoro?
Začu se glas iza šanka:
- Saće brate, evo samo da pojedem parče torte.
Možda haluciniram. Ali od čega? Pa ceo dan sam bio u vinogradu. Sunce me nije udarilo, nosio sam kačket.
Dolazi dečko sa pićem i poslužuje.
Odlazi.
Ma ovo je ipak predatorov um - nema šta tu glas da se čuje koji nema povodca.
I onda me izfleširaše slike onoga što sam danas radio.
...
Pozdrav ljudi. Kako ste mi.
Neznam bolji način za pisanje. Nadam se da vam ne smeta malo dramaturgije ili kako se to već kaže.
Naravno pokušao sam pričom da vas obavestim o realnim činjenicama na skriven način. Neznam koliko ste upoznati ali kažu da ljudski um kontrolišu kakva nevidljiva bića.
Ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka.
Odlično pišeš Stalkeru..a za nevidljive, kažu, ladno pivo ih najbolje neutrališe
Mila, bašta nam je baš leepa
Ninice, ti čim udje u kavanu, ti se oporavi od svega
Uvek sam u pravo vreme, na pravom mestu i uspešno činim upravo ono što treba