Page 1 of 2

Empatija

Posted: 01 Nov 2012, 00:50
by blue moon
Imam problem u kontrolisanju empatije.U smislu da non stop osecam sta drugi osecaju sto je i sam smisao empatije, ali ja je ne mogu kontrolisati , uvek mi je instikt da svima pomognem ali te neke osobe to pogresno svate.Da li je problem u meni sto stalno pokusavam nekom pomoci ili se jednostavno trebam kontrolisati i sam proceniti kad i kako kome treba pomoci ? unapred hvala , srdacan pozdrav ! :)

Re: Empatija

Posted: 01 Nov 2012, 12:38
by Mila
I ja sam radila nesto slicno; jer sam pretpostavljala da, kada mi neko prica o problemu, to cini da bi zatrazio moju pomoc. Stvar je u tome da ja o problemima najcesce pricam kada ne znam sta da ucinim, pa sam pretpostavila da je to i drugim ljudima motiv; ali nije tako. Vremenom sam shvatila da, pod broj jedan, ne treba preterano da se uzivljavam u tudje probleme. Budem li se iscrpljivala oko tudjih problema, necu imati snage da resavam svoje (sto mi se u jednom periodu i desavalo). A druga stvar; shvatila sam da ljudi uglavnom znaju sta ce uciniti i ne zele da se drugi previse uplicu u to. Nakon drugaricine recenice: "Milice, nisam te nista pitala, samo sam ti ispricala sta nameravam da ucinim" postalo mi je jasno da ljudi zapravo imaju potrebu da budu saslusani. Ta potreba je mnogo jaca od one da druga osoba ucini nesto konkretnije za njih - osim ako sagovornik zatrazi pomoc. Znam i po sebi, nekad mi je dovoljno da me neko saslusa, zagrli i cuti sa mnom; kao da mi u tim trenucima ogroman teret padne sa srca.
Tako da, sada se trudim da mnogo vise slusam; a manje pricam. Ljudima pomognem ako mi pomoc zatraze, ili ih pitam da li zele da nesto ucinim.

Re: Empatija

Posted: 01 Nov 2012, 16:43
by blue moon
Odlican savet . Hvala na odgovoru!Poceo sam tako da razmisljam , skontao sam neke stvari.Svoju energiju cu cuvati za sebe kao i probleme , kada osetim potrebu iskazucu ih.Inace se trudim da budem maksimalno pozitivan jer mi licno prija kao i drrugima.Pozdrav :)

Re: Empatija

Posted: 01 Nov 2012, 18:47
by jelena
I ja sam imala isti problem što se više dajemo i želimo pomoći drugi to shvataju kao "mešanje u njihov život.

MILA je to jako lepo objasnila.

Nedavno mi je jedna prijateljica rekla da mi nemamo prava da se mešamo u tuđe živote,treba da im pomognemo tek onda kada nas oni to zamole kada oni budu spremni da prime našu pomoć.
Mnogo je ljudi koji jednostavno vole da se osećaju bespomoćni,da kukaju i izazivaju sažaljenje drugih .Vole da se takmiče ko će da bude nesrećniji.Takvi ljudi jednostavno nisu spremni za promene u svom životu zato ih treba pustiti da sami shvate šta u stvari žele to je njihov izbor koji trebamo poštovati.

Zato se netrebamo osećati krivima što drugi nisu spremni na promene jer to je njihova slobodna volja.

Re: Empatija

Posted: 01 Nov 2012, 19:56
by Mina u Sreci
blue moon wrote:U smislu da non stop osecam sta drugi osecaju sto je i sam smisao empatije, ali ja je ne mogu kontrolisati
A kako bi to bilo kad bi je mogao kontrolisati?

Re: Empatija

Posted: 01 Nov 2012, 21:54
by blue moon
Mina u Sreci
Sada sam naucio kako da je ''kontrolisem'' , citao sam na netu a i ovde sam saznao dosta .Problem je u tome sto sam dosta saosecajan a neki ljudi to ne umeju ceniti a ja tim istim ljudima pokusavam pomoci pa onda sam sebe bacam u neraspolozenje jer im nisam uspeo pomoci. Tako da sam svatio moju gresku a to je da se ne treba truditi oko takvih osoba , nisu vredne nase paznje ...Kako nam govori VINA ''Kada pocnemo pozitivno misliti privlacicemo pozitivne stvari , kada pratimo svoj blagoslov bicemo srecni'' ovo sam poceo dosta praktikovati i za sada se odlicno osecam i slabije reagujem na negativne misli.Stvarno kada sam pronasao na youtube kanal ''Ratnici svetlosti'' moj zivot se promenio u korenu.Mnogo sam zahvalan Ivanu i Vini , ucinili su moj zivot boljim.
Do sada sam dosta udovoljavao drugima , nisam obracao paznju na sebe , na svoje zelje , svoje snove, svoje misljenje, potpuno sam druga osoba .Pronasao sam se i veoma sam srecan zbog toga.
Na zivot gledam drugacijim okom,pokusavam ga proziveti sto pozitivnije.
Pogresno sam se izrazio nisam mislio bukvalno kontrolisanje empatije ... nzm ni sam sta sam hteo time da kazem , nzm kako da to objasnim ali u svakom slucaju saznao sam dosta u vezi toga i da znas da nemam vise problem s'tim...
Nego MINA U SRECI imas li kakvog iskustva sa empatijom ? kako bi je ti opisala ? ;)

Re: Empatija

Posted: 02 Nov 2012, 10:35
by Mina u Sreci
Chakka!
Problem resen :)

Naravno da imam iskustva sa empatijom. Ja u poslednje vreme slikam slike, na kojima slikam energiju osoba. Pri tom procesu slikanja, ja se sve vise ubacujem na frekvenciju te osobe i mogu da "procitam" njene talente, slabosti, ideje...cak i da nabrojim knjige koje joj stoje u ormanu :)

Dobrodosao u svet telepatije :)
Empatija je samo prvi korak u avanturi!

Re: Empatija

Posted: 02 Nov 2012, 10:57
by tamaris
Pre par dana prilicno me je osvestila jedna misao "Kada je covek bolestan on trazi lek" ili "Kada covek misli da je zdrav on ne trazi pomoc, dobro mu je tako, jer da je drugacije sigurno bi trazio ili promenio nesto" Koliko god banalno zvucala mene je prodrmala, od kad znam za sebe pomazem ljudima na svakojake nacine. jednostavno to je sastavni deo moga zivota, secam se da sam ranije u nekoliko navrata ostala bez snage, ma iz :shock: kreveta nisam mogla ustati od iscrpljenosti. To je sada daleko iza mene :-) Jer sada znam kako da motivisem, inspirisem bilo koga a da u isto vreme
podignem sebe na jos veci nivo vibracije. To je moja inspiracija sada :-) Za mene je to recima neopisiv secaj :-)

Re: Empatija

Posted: 02 Nov 2012, 14:24
by Vina
U većini lsučajeva, empatija u našem društvu ima veoma, veoma visoko mesto, cenjeno i vrlo pohvalno.
Ja lično se ježim od te reči, ali stvarno, ne zezam se :) Zašto? Zato što sam rak u horoskopu, vrlo sam emotivna i sklona saosećanju, preuzimanju tuđeg tereta, krivice i sl. asesoara, i zato mi je veoma dobro poznat trag koji takav princip ponašanja/razmišljanja ostavlja za sobom.
Drži nas blokirane, ukopane u mestu, bez mogućnosti za napredak. Opterećene i umorne.

Apsolutno sam ZA pomaganje drugima, u svakom smislu, ali baš kao što draga Luiz kaže: Ja svoju ruku pružam mnogim ljudima, ali kada me neko počne vući na dole, ja se okrenem i kažem Zdravo! I odem pomagati drugima koji žele bolje, koji žele promenu.
Dakle, samo onaj ko zatraži pomoć može da je dobije. Ali iskreno zatraži, onako da kad mu kažete nešto što mu se možda na prvi pogled učini kao da ga vređate ili nipodaštavate, ili bilo šta što mu se ne svidi - se ne okrene i ne odustane od svega, već zastane i razmisli o rečima koje ste mu upravo rekli. Znači neko ko ima u sebi voljnosti da porazmisli o onome što mu se kaže, ko ima volje da sabere dva i dva. Jednostavno, osoba koja hoće da napreduje.

Empatijom se koriste i mnogi ljudi u smislu da manipulišu i misle da lakše dobijaju u životu, razne stvari. Tipa, nemoj nju, ona je tako dobra, ona se nikad ne buni, nikad ne svađa, nikad ne gunđa, nikad ne zakera, nikad ne ispoljava, nikad ne izjašnjava, nikad ne protivi, nikad ne kontrira, ma možeš je mazati na lebac!
Mislim halo! Takva osoba ne postoji, to nije prirodno niti realno, to je priča koju su neki ljudi sebi lepo namestili i fino im ide, Uvek ćute, i malo svremena na vreme nešto promrmljaju, onako tiho, da čovek pomisli kako ni mrava ne bi zgazili! Pogledajte svi u mene, vidite kako sam ja tako dobra, i tiha duša, nežna, i krhka, pristajem na sve...Zar vam nije žao da meni ne date nešto...

Baš kao što je @Mila rekla, ljudi (pogotovo žene) imaju potrebu samo da se izjadaju i olakšaju sebi, tako što će nam ispričati svoju nevolju, i to je to. Sasvim dobronamerno.
Međutim, nismo uvek raspoloženi da je saslušamo. Nismo uvek jaki i nije nam vibracija uvek tako dobra, da može da izdrži tuđ šit, a da pritom ne upijemo i mi malkico od istog, koju sumornu misao, koji negativni trip. Nekad to možemo, nekad smo kao strele, i to je ok. Ali nekad nas tuđe dogodovštine spuste i poruše nam dragocenu vibraciju koju smo čuvali ceo dan.

Ako nam je neko drag u lošem raspoloženju, mislim da je ok. da mu pružimo podršku samo dotle dok se i mi sami osećamo dobro, čim osetimo da to prelazi naše mogućnosti i postajemo sivi, udaljimo se i budimo veseli, radosni i sjajni - te svojim primerom i 'virusom' sreće zarazimo onog pored nas.

Re: Empatija

Posted: 02 Nov 2012, 15:55
by jelena
Mada iako drugi ne žele da im se pomogne možemo im pomoći indirektno.Primetila sam iz svoga iskustva da to puno pomaže.

Recimo ako imamo nekoga u našoj blizini ko je upao u neki problem(bolest,depresiju itd)
Možemo mu pomoći tako što ćemo se pomoliti stvoritelju za njega da bude uz njega i dadne mu snagu da se izbori sa svojim problemom(bolesti).
Takođe možemo se pomoliti stvoritelju da im pokaže pravi put.

Isto tako možemo tu osobu zamišljati da je sretna i zadovoljna to će mu puno pomoći.

Postoje mnogi načini da se nekom pomogne a da se direktno ne upliće u njihove izbore,to pomaže i nama da se osećamo bolje.Jer na taj način možemo podići drugima vubraciju.

A ZAPAMTIMO SVAKO DOBRO SE DOBRIM VRAĆA...