Forum Ratnika Svetlosti

Imam dosta raznih zgodnih pricica pa sam odlucila neke podijeliti s vama

"A AKO ODBIJE?"

Samuel je bio potišten i to s razlogom. Kućevlasnik mu je naredio da se iseli iz stana, a on nije imao kamo otići. Iznenada mu se upali svjetlo: mogao bi živjeti sa svojim prijateljem Mosheom. Ta ga je misao jako utješila, sve dok mu na pamet ne padne druga misao i on reče: "Zašto si tako siguran da će te Moshe primiti u svoju kuću?" "Za¬što ne bi?" reče samom sebi donekle suho. "Napo¬kon, ja sam mu našao kuću u kojoj sada živi; ja sam mu posudio novac da može za šest mjeseci unaprijed platiti stanarinu. Zacijelo, najmanje što može učiniti za me jest da me primi za nekoliko tjedana sad kad sam u nevolji."
Tom se mišlju umirio, dok mu navečer nije iskrsla nova misao: "Pretpostavimo da on odbije?" "Od¬bije?" reče Samuel. "Zašto bi on, za ime Božje, od¬bio? Taj mi čovjek duguje sve što ima. Ja sam mu našao zaposlenje; ja sam ga upoznao s lijepom že¬nom koja mu je rodila tri sina na koje je ponosan. Zar će mi odbiti sobu za tjedan dana? Nemoguće!"
Ponovno se tom mišlju smirio, sve dok nije legao u krevet u kojem nije mogao zaspati, jer mu se ponovno javila misao koja je govorila: "Pret¬postavimo da odbije. Što onda?" To je bilo previše za Samuela. "Kako bi, do đavola, mogao odbiti?" reče sve Ijutitije. "Ako je taj čovjek danas živ, ima meni zahvaliti. Ja sam ga spasio da se kao dijete nije utopio. Hoće li biti toliko nezahvalan da me iz kuće baci na ulicu usred zime?"
No, misao je bila uporna. "Pretpostavimo..." Jadan Samuel borio se s njome kako je dugo mogao. Napokon, ustade u dva sata noću iz kreve¬ta, ode do Mosheove kuće, zvonio je na kućno zvono sve dok Moshe, napola pospan, nije otvorio vrata i začuđeno rekao: "Samuele! Što je? Što te nosi amo usred noći?"
Samuel je sada bio već toliko ljut da se nije mo¬gao suzdržati a da ne poviče: "Reći ću ti što me u ovo doba noći nosi amo! Ako misliš da ću te moliti da mi pružiš gostoprimstvo samo za jedan dan, varaš se. Ne želim imati nikakva posla s tobom, s tvojom kućom, s tvojom ženom ili s tvojom obitel¬ji. Neka vas sve đavao nosi!" Rekavši to, okrene se na petama i ode odanle.

ABRAHAM I PROSJAK KOJI JE MRZIO BOGA

Jednog je dana Abraham pozvao prosjaka u svoj šator na objed. Kad su izmolili molitvu, prosjak je počeo psovati Boga, rekavši da ne može podni¬jeti njegovo ime.
Abraham planu gnjevom i istjera bogohulnika van.
Kad je te noći molio svoje molitve, Gospodin mu reče: "Kroz pedeset godina taj me je čovjek psovao i grdio, a ja sam mu svaki dan davao hra¬nu. Nisi li ga ti mogao trpjeti za jedan obrok?"

AKBAR U MOLITVI

Mogulski car Akbar jednog je dana bio u šumi u lovu. Kad je došlo vrijeme za večernju molitvu, sišao je s konja, po zemlji je prostro svoju hasuru i kleknuo da se moli, kako to pobožni muslimani čine.
Upravo je u tom trenutku jedna seljakinja, uz¬nemirena zbog nestanka svog muža koji je jutros otišao od kuće i još se nije vratio, žurno prošla pokraj, tjeskobno tražeći muža. Bila je toliko zao¬kupljena da nije ni opazila cara kako kleči, nogom je stupila na njega i, ne ispričavši se, žurno otišla u šumu.
Akbar se zbog tog prekida ljutio, ali kako je bio dobar musliman, držao se pravila da za vrije¬me namaza ni s kim ne razgovara.
Upravo kad je završio molitvu, vratila se žena s mužem, sva radosna što ga je pronašla. Bila je iznenađena i prestrašena kad je ugledala cara i njegovu pratnju. Akbar je dao oduška svojoj ljutnji na nju i viknuo: "Protumači mi svoje nedolično ponašanje ili ćeš biti kažnjena!"
Žena je odjednom postala neustrašiva, gledala je cara u oči i rekla: "Vaše Veličanstvo, ja sam bila toliko zaokupljena mišlju na svog muža da vas uopće nisam opazila, i, kako vi kažete, da sam se spotakla o vas. Kad ste vi bili u namazu, bili ste zaokupIjeni Jednim koji je beskrajno vrjedniji od mog muža. Kako ste me mogli opaziti?"
Vladar je osramoćen šutio, i kasnije je povjerio svojim prijateljima da ga je jedna seljakinja, koja nije ni učenjak ni hodža, poučila molitvi.

BIJEG


Učitelj je za vrijeme svog života postao legenda. Pričalo se da je i sam Bog jednom tražio njegov savjet. «Želim se igrati skrivača s ljudskim rodom. Pitao sam anđele koje je najbolje mjesto da se sakrijem. Jedni kažu da se sakrijem u dubinu. Drugi pak na najvišoj planini. Jedni pak na najudaljenijoj mjesečevoj strani ili na kojoj udaljenoj zvijezdi. Što mi ti savjetuješ?"
Učitelj odgovori: "Sakrij se u ljudskom srcu. To je zadnje mjesto na koje će ljudi pomisliti."

BISERI UMJESTO HRANE

jedne večeri dva trgovca biserjem u isto vrijeme stigla su u konačište za karavane u pustinji.
Obojica su bila zbunjena zbog nazočnosti drugoga, i dok je jedan od njih rastovarivao devu, nije mogao odoljeti napasti da mu, kao slučajno, na zemlju padne velik biser. Biser se otkotrljao do drugog trgovca, koji ga s upadljivom ljubaznošću podigne i vrati vlasniku rekavši: "Imate vrlo lijep biser, gospodine, uistinu velik i sjajan."
"Kako ljubazno od vas da to kažete", odgovori drugi. "U stvari, to je jedan od manjih iz moje zbirke."
Beduin, koji je sjedio pokraj vatre i promatrao taj prizor, ustane i pozove obojicu da jedu s njime. Kad su počeli jesti, beduin im ispriča ovo:
"I ja sam, dragi prijatelji, jedno vrijeme bio dra¬guljar poput vas. Jednog me dana iznenadila velika oluja u pustinji. Udarala je mene i moju karava¬nu s lijeva i s desna, sve dok me nije rastavila od mojih drugova, a ja sam bio posvema izgubljen. Prolazili su dani, a mene je uhvatila panika kad sam shvatio da se vrtim u krugu, i da ne znam gdje se nalazim, i u kojem pravcu moram putovati. Tada sam, gotovo umirući od gladi, skinuo sve vreće s grbe moje deve, tjeskobno ih prevrćući po stoti put. Zamislite kako sam bio uzbuđen kad sam naišao na torbicu koju prije nisam zapazio. Drhtavim rukama otvorio sam je nadajući se naći nešto za jelo. Zamislite moje razočaranje kad sam otkrio da su u njoj bili samo biseri."

jaspis,

Hvala ti što si podelila ove divne priče sa nama.
Vrlo su poučne.

DOBROHOTNOST

Trgovac mješovite robe došao je u velikoj tjeskobi učitelju da mu kaže da je nasuprot njegovoj trgovini otvoren veliki supermark koji će uništiti njegov posao. Njegova je obitelj stoljećima posjedovala tu trgovinu - i izgubi li trgovinu bit će to njegova propast, budući da ništa drugo ne zna raditi.
Učitelj mu odgovori: "Budeš li se boja gospodara supermarketa, mrzit ćeš ga. Mržnja će biti tvoja propast."
"Što moram činiti?" upita uznemiren trgovac.
"Svako jutro izađi iz svoje trgovine na pješački nogostup, blagoslovi svoju trgovinu i zaželi joj da što bolje posluje. Potom se okreni prema supermarketu i njega blagoslovi."
"Što? Da blagoslovim svog konkurenta i onoga koji će me uništiti?"
"Svaki blagoslov koji ćeš mu podijeliti, vratit će se k tebi. Svako zlo koje njemu želiš, tebe će uništiti."
Nakon šest mjeseci trgovac se vratio da izvijesti učitelja kako je morao zatvoriti svoj dućan, baš kao što se i bojao, ali da je sada upravitelj supermarketa i da njegov posao cvjeta bolje negoli ikada prije.

"DRAGI MOJ, KAKO SMO TRESLI TIM MOSTOM!"

Slon se odijelio od krda i zaputio se preko ma¬log drvenog mosta nad provalijom. Stari se most tresao i cvilio jedva podnoseći
slonovu težinu.
Kad je bio na sigurnom na drugoj strani, muha, koja je sjedila na slonovom uhu, s velikim zadovolj¬stvom uskliknu: "Dragi moj, kako smo tresli tim mostom!"

DRVO KOJE ISPUNJAVA ŽELJE

Kalpa-vrikša naziva se čarolijsko stablo koje ispunjava želje onih koji se zateknu u njegovoj sjeni.

Jednom se neki putnik, umoran i žedan, sklonio u hlad takvog stabla. Raz¬dragan što je našao hladovito odmorište, on reče:
„Baš mi se posrećilo što sam naišao ovuda. Kad bih još samo nekako utažio žeđ!"
Istoga časa, pred njim se stvori čaša vode, koju on nai¬skap popije. Pomisli:
„Sad, kad sam utažio žeđ, kako bih se obveselio kad bi se ovdje zadesio mek krevet, da ne bih lijegao na tvrdo i neravno tlo."
Toga trena stvori se pred njim takav krevet. Pumik se protegnu na krevetu i zadovoljno promrmlja:
„Ovako mekog jastuka nemam ni kod kuće. Eh, kad se moja žena našla ovdje da to vidi!"
Smjesta se uza nj stvori njegova žena. On je pogleda i pomisli: „Je li to uistinu moja žena, ili neki zao duh? Da me ne pojede?«
Tek što je to pomislio, ona ga pojede.

DVA BRATA KOJA SU SE VOLJELA

Dva brata, jedan oženjen, drugi neoženjen, posjedovali su farmu čije je plodno tlo davalo obiInu ljetinu. Pola je žita pripadalo jednom bratu, a druga polovica drugom.
Na početku je sve bilo dobro. Potom bi se oženjeni brat noću povremeno budio od sna i mislio:
«To nije pravo. Moj brat nije oženjen i dobiva polovicu uroda s farme. Sa mnom je žena i petero djece, i tako sam osiguran za svoju starost. Ali, tko će se brinuti za mog brata kad ostari? On mora mnogo više staviti na stranu za budućnost negoli što to čini sada, i stoga je on potrebniji od mene."
S tim bi mislima ustao, prikrao bi se kući svoga brata i istresao bi vreću žita u bratovu žitnicu.
Neoženjenog brata počele su salijetati iste takve misli. Povremeno bi se budio od sna i govorio bi: "Ovo jednostavno nije pošteno. Moj brat ima ženu i petero djece, a dobio je polovicu uroda sa zemlje. Ja ne moram nikoga prehranjivati osim sebe. I je li stoga pravedno da moj brat, čije su potrebe očito veće od mojih, dobije točno toliko koliko i ja?" Tada bi ustao iz kreveta i odnio bi punu vreću žita u žitnicu svog brata. Jedne noći obojica su ustala iz kreveta u isto vrijeme i naišli su jedan na drugoga s vrećom žita na leđima.
Mnogo godina nakon njihove smrti pročula se ta vijest. I kad su ljudi htjeli podići hram, izabrali su mjesto na kojem su se dva brata susrela, jer u mjestu mogli naći svetije mjesto od toga.

Značajna vjerska razlika
nije između onih koji Boga časte
i onih koji ga ne časte,
nego između onih koji ljube
i onih koji ne ljube.