Forum Ratnika Svetlosti

Molim vas pomozite! Ne mogu više živjeti ovako. Kad pročitam neki članak o zlostavljanu djece ili nedavno sam vidjela video kako netko pregazi dvogodišnje dijete i nitko mu nije pomogao, plakala sam cijeli dan. Inače ima stvarno puno loših vijesti i sve me to pogađa, jako. Pitam se zašto sam rođena na ovoj zemlji pokraj ovakvih ljudi. Rekla sam sama sebi da neću više o tome čitati, da neću vijesti uopće čitati, jer me previše to sve pogađa i onda sam cijeli dan u depri i taj osjećaj bespomoćnosti me ubija. Prije sam puno meditirala i imala sam unutarnji mir, ali sada...niti se mogu koncentrirati na meditaciju, niti sam smirena kako sam nekad bila. Željela bi se na to vratiti, ali jednostavno ne vidim način kako. Ponavljam afimacije, trudim se meditirati, sama sebe smirujem,ali sve je to vrlo kratkotrajno i vratim se na staro i samo znam da ne mogu više. Imam osjećaj da sve kipi u meni i da ću jednom puknuti. Molim vas za razumijevanje, ovdje sam nova.

1.Da li te sve loše vijesti dovode u "depru" ili samo kada se čini nepravda nad djecom?
2.Da li si ti imala iskustvo u djetinjstvu koje je bilo slično?
3.Da li te takve stvari pogađaju uvijek ili samo kad si i inače u lošoj vibraciji?
4.Ako se trudiš da ne gledaš vijesti i ne čitaš novine, šta te ipak tamo odvuče?
5.Da li misliš da tvoja depresija pomaže žrtvi da se osjeća bolje i da riješi problem?
6. Ima li iko igdje koristi od toga kako se ti osjećaš?
7.Da li misliš da je nepravda potpuna ako nema nekog ko na to obraća pažnju?
8.Veruješ li u zakon svojih misli koji kaže da privlačiš uvek ono šta Jesi?
9.Da li smatraš da ako svi okrenu glavu postoji šansa da će djeca još više stradati jer će to biti nešto kao "zeleno svijetlo" za zlostavljače?
10. Da li smatraš da postoji rješenje za ovaj problem i da li si ga spremna prihvatiti?
11.Šta ako je rješenje drugačije od onoga što je tvoj Ego navikao?

Eto, odgovori na ova pitanja da nam pomogneš da ti pomognemo.Ja ti obećavam da ako budeš htjela rješenje ćemo naći...

1. Najviše kad su djeca u pitanju, ali i ostalo kad vidim što se dešava oko nas.
2. Nisam imala takva iskustva.
3. Pogađaju me uvijek, ali kad sam u lošoj vibraciji, teže mi je ne misliti na to cijeli dan.
4. Ne znam, na kraju popustim i ipak pročitam.
5. Znam da ne pomaže, jer žrtva ne zna da ja plačem i suosjećam. Voljela bi da znaju da ima netko tko je empatičan i tko misli na njih.
6. A nema, vjerojatno se i moja obitelj ne osjeća dobro pokraj mene, kad sam takva. Ali zato tražim pomoć.
7. Da
8. Vjerujem, ali teško je nešto promijeniti, kad si cijeli život negativan. Dosta sam čitala knjiga o tome ali kako potpuno promijeniti negativne misli, a da se ne vračam stalno na početak. Počinjem se pitati da li to ima ikakvog smisla.
9. Naravno. Onda su isti kao i ti ljudi koje rade takvo zlo.
10. Uvijek postoji riješenje, spremna sam prihvatiti, zato i tražim pomoć.
11. Ah moj ego, teško se s njim boriti, jer večinu puta izgubim i onda padnem u još veću negativnost. Ali želim se promijeniti i radi sebe i radi svoje obitelji. Želim razmišljati pozitvno, želim imati unutarnji mir, želim se opet smijati i biti sretna. Možda previše želja...

Cesto sam se i sam nalazio u slicnoj situaciji.Jednostavno lose stvari se desavaju i to je konstantna pojava,pod tim lose ne mislim na nesto sto se meni ne dopada nego kada vidim kako ovim svetom vladaju psihopate i na bezbroj nacina povredjuju ljude i u to me niko ne moze razuveriti.To moje nerviranje ili patnja ne pomazu apsolutno ni malo tako da pokusavam da se otarasim takvih misli ali ipak u sustini mislim da smo svi kao deo jednog globalnog sistema odgovorni.Najlakse je okrenuti se sebi i reci nemogu ja nista da uradim za nekog tamo,a to sto mu neko drugi lomi ledja,oduzima imovinu,nanosi patnju to je njegov zivot,mi nismo na istoj vibraciji.Postavljam sebi jedno hipoteticko pitanje.Sta bi bilo kada bi ispunio sve svoje zelje i dobio sve sto oduvek zelim? Da li bi tada bio zaista srecan? I da imam sve najlepse u svom zivotu uvek ce negde biti patnje i nepravde,i uvek ce mi biti zao sto se nekome nesto ruzno desava a sa druge strane si nemocan da bilo sta ucinis.
Mozda ovo i nije bas neko pozitivno razmisljanje ali meni se cini da je krajnje objektivno.
ana85,razumem u potpunosti tvoju empatiju,tesko je to za objasniti.

Nisam psiholog, ali evo šta ja mislim šta je empatija:
Postoji dubok razlog zbog čega neko u ovom slučaju, Ana, usmjerava pažnju na negativne stvari u svom okruženju umjesto na pozitivne. Ako pričamo o objektivnosti to znači da bi trebala biti i podjednako srećna i tužna u toku dana jer "objektivno" dešava se, takođe, mnogo lijepih stvari koje izazivaju osjećaj radosti ili sreće. U novinama pročitaš da je neko dijete zlostavljano, ali isto tako u parku vidiš kako se neki roditelj ponaša lijepo prema djetetu. Na televiziji vidiš kako neko zlostavlja životinje, ali isto tako vidiš i nekog u toku dana ko se predivno igra sa svojim psom. Ako pričamo o objektivnosti-tek ovo je objektivno. Dakle, postavimo pitanje, zašto te ružne scene dovedu u depresiju, ali te divne scene (kojih ima 100 puta više u toku jednog dana) ne dovedu u stanje sreće, radosti i ljubavi?
Da bih ti možda malo više pomogla, ja sam sama bila takva. Empatična. Takođe sam imala nezavidno djetinjstvo. Ja sam bila strašna: kao dijete sam gledala početak Zalivskog rata 1990. dok su se svi vršnjaci igrali napolju. Kasnije sam stalno obraćala pažnju na nepravdu, tokom cijelog života. Ja sam smatrala da su ljudi koji okreću glavu od nepravde postupaju duplo gore od onih koji nepravdu čine jer...nepravdu čine bolesni, poremećeni, ljudi neuki, nepismeni, oni koje su drugi zlostavljali, a mi koji okrećemo glavu radimo to dobrovoljno. Smatrala sam da je naše neučešće u tome-saučešništvo! Svaki rat negdje u svijetu sam pratila uživo, budila sam se ujutro u pet sati i gledala to preko tv-a cijeli dan. Po meni, to je bilo zbog toga jer sam i sama kao dijete ostala u ratu bez igdje ikog i nije mi bilo jasno kako čitav svijet može da uživa u svemu i svačemu a da sam ja gladna i žedna. Neću više da pričam o ovome, samo želim da znaš da sam proživjela tvoje iskustvo. Ima tu mnogo stvari koje treba razumijeti.
Prva stvar koja je meni promijenila stav o svemu jeste: ja sam zapravo smatrala da nisam dostojna i vrijedna lijepog života i počela sam da samokažnjavam sebe svojim mislima i nakon što su svi koji su me kažnjavali-otišli. Ne znam tačno šta i kad, ali nešto me uvjerilo da trebam biti kažnjena non-stop! I kad su kažnjavaoci otišli, ja sam nastavila da mučim sebe. Zašto?
Druga stvar, pošto vjerujem u Boga, vjerujem da On sve kreira i da svi potičemo iz ljubavi, zašto je On dozvolio takvo nešto? Zašto nigdje u knjigama nije napisao uputstvo koje glasi: Kad vidite da neko nekom opali šamar, vi mu opalite dva na drugi obraz??? Gdje je zapelo? Još On traži od mene da takvim ljudima oprostim, da nikog ne mrzim i da se ne opirem zlu"! Kako Bog može voljeti i opraštati takvima? Da li Bog zna nešto što ja ne znam i šta on to zna? Ako je neko maleno dijete zlostavljano i ide u raj, a zlostavljač ide u pakao-ko je tu žrtva? I da li je zlostavljač neko ko je bio zlostavljan kao dijete? Razmisli- ako već u svojoj porodici svojom depresijom postaješ teret drugima i izvor si njihove loše vibracije, da li si ti zbog toga što je neko tamo nekog zlostavljao i sama postala zlostavljač svoje porodice (na neki način)? To znači da je neko opet pogledao tebe i u tebi pronašao razlog zašto ne može biti do kraja srećan...I gdje je tu kraj?
Treće, da li bolestan može pomoći bolesnom i slijep voditi slijepog? Kako jedna depresivna Ana može pomoći ikome???
Postala sam naporna...vidim...sad ću ti stvari predstaviti iz ugla onog djeteta zbog kojeg patiš.
Sjedi tamo neko zlostavljano dijete i postoje neke mogućnosti:
1. Ana mu pomaže tako što i ona negdje pati i plače i rastura svoju porodicu. U krajnjoj liniji Ana će nazvati policiju, novine i slično i to dijete će završiti u Domu (kao ja). U domu će zaraditi ožiljke koje će teško kasnije zacijeliti, ali preživjeće. Pošto će imati ožiljke verovatno će i ono postati empata koji će svaki put kad vidi nepravdu sećati se svog detinjstva.
2. Ana postaje borac protiv zlostavljanja i nepravde. (Zakon privlačenja donosi samo još više nepravde) Uskoro otkriva da nisu svi zainteresovani za istu stvar kao ona i to je još više povređuje. Pošto joj je to sad profesija, Ana uspeva da spase neke, ali otkriva da ima još mnogo više novih i novih slučajeva gde ljudi pate. Nema dovoljno novaca za tu borbu, sakuplja, osniva organizaciju, ulazi u birokratiju, otkriva da je birokratija katastrofalna kada treba pomoći nekome(PDV na humanitarne donacije itd...), pod stresom je, oboljeva, umire, a nije niti živela, niti pomogla, niti išta promjenila...Jer čak i kada je pomogla nije bila zadovoljna jer toga ima još.
3. Ana prihvati da je svijet takav kakav je. Postoje svakakve stvari na njemu. Postoje one koje joj se dopadaju i one koje joj se ne dopadaju. Ana odlučuje da neće biti depresivna nego naprotiv da će ljubavlju obasjati svijet. Postaje uspješna, bogata, utjecajna. Pošto Ana zrači ljubav na sve strane-ljudi je slušaju. Ana hoda širom svijeta i priča svima o ljubavi. Slušaju je kriminalci, zlostavljači i odlučuju da se promijene. Ana utiče na stotine hiljada, milione ljudi da se mijenjaju na bolje. Ana je srećna, svijet je srećan što ima Anu. Ko bi slušao Nika Vujičića vezanog za krevet, depresivnog i suicidalnog? Ko sluša uspješnog Nika Vujičića? Šta uspješan Nik radi pos vijetu? Ko bi slušao depresivnu Luizu Hej jer je empatična i brine za sve? Da li je Luiza bezosjećajna jer ne stane ispred tv-a i potpuno depresivna kaže kako postoji nepravda i da ona to ne može podnijeti?

Ispričaću ti dio svoje promjene: Ja sam svatila da ako ikad hoću nekome pomoći ja trebam postati neko ko može pomoći. Kao prvo smatram velikim grijehom (čitaj:greškom, traćenjem dobra) ako dođem na ovaj divni svijet i samo plačem. Divno nebo, proroda životinje, zalasci sunca, hrana, vredni i dobri ljudi, naučna dostignuća, sportske pobijede, a ja samo plačem i u depresiji sam. Zamislila sam onu holivudsku djecu koja imaju sve na svijetu, a stalno su u depresiji. Tada sam shvatila da depresija nije zato što sam ja ugledala nešto što me uvelo u depresiju nego- nedostatak više svrhe. Nedostatak ličnog puta, cilja, želje. Ja sam bila izgubila smisao i vjeru i ljubav u sebe i samo sam tražila opravdanja u spoljnom svijetu. Razlog nije bio napolju, nego unutra. Postoji jedna izreka-kad je neko depresivan, gurni ga niz stepenice. Bit će ljut, ali neće biti depresivan! Kad sam tako razmislila shvatila sam da ja nisam dobra osoba kao što sam mislila. Od toga da promijenim sebe i svijet oko sebe meni je bila preča moja tuga i bol. A to je sebično. Sebično je sjediti i kukati. Nije sebično od svog života uraditi nešto. Postati primjer. Zamisli da postaneš bogata i slavna i da neko dijete ima u koga da se ugleda. Gleda te na TV i sanja da je kao ti. Zamisli da postaneš uspješna i da možeš da okupiš oko sebe stotine i hiljade ljudi koji će čuti tvoj glas. Zamisli da zbog tebe neki zlostavljač promjeni navike i počne da voli sebe. Kada počne da voli sebe i da se cijeni onda svo zlostavljanje prestaje. Ja sam krenula tim putem. Ne sme da se desi da prođe dan bez zagrljaja, bez lijepe riječi nekome na ulici u prodavnici. Pomažem ljudima da vole sebe. A to sam postigla tako što sam počela da volim sebe. Nije mnogo, ali činim koliko mogu. Možeš to i ti.
Sada kada vidim u novinama neki ružan naslov ja kažem u sebi: "Alarm, svijet treba još ljubavi!!"
Ne samo da možeš nego kao empata imaš i laganu prednost-ti razumiješ ljude u njihovoj patnji bolje nego onaj ko im samo da novac ili misli da im pomaže davajući im ono materijalno. Kao, sad već, bivši empata ti si manje-više virtuelno propatila njihove patnje. Imaš sve predispozicije da postaneš najbolja u tome. Najbolja u razumijevanju. Bog je veoma interesantan. On uvijek okreće stvari naglavačke: čovjek bez ruku i nogu postao idol, proputovao više svijeta nego onaj sa udovima. Siromašni stolar postao Sin božiji, Luiza postala simbol za oprost, slijepi sviraju, slikaju, bolesni ustaju, deca sa poremećajima postaju najveći naučnici. Pa zašto ne bi jedna depresivna osoba postala hodajuća radost?????
ŽELIŠ ČUDO-POSTANI ČUDO!!
Ustani, pogledaj se u ogledalo. Šta ako Bog ima tajni plan sa tobom?? Šta ako te stvorio takvu kakva jesi da bi i ti bila njegovo čudo!!! Samo otvori srce i slušaj šta ima da ti kaže. Pretvori vodu u vino. Pretvori tugu u radost. Pretvori nesreću u sreću. Pretvori mržnju u ljubav. TO JE MOĆ!!!
Puno te pozdravljam i znam da sam se upravo dopisivala sa jednom izuzetnom osobom!!!

ŽELIŠ ČUDO-POSTANI ČUDO!!!
ŽELIŠ ČUDO-POSTANI ČUDO!!!

Ako vidim da nekome mogu pomoći, pomognem. Moje nezadovoljstvo i negativnost me u tome ne spriječava. Dapače, najbolje savjete dijelim drugima, kad trebam sebi dati savjet, tu nastaje tišina. Ne želim sad da ovo shvatite kao kukanje, ali nakon svih tih pročitanih duhovnih knjiga, pogledanih dokumentaraca, meditacije itd. ja se nađem pred zidom i ne nalazim riješenje, dajem ljubav svakim danom, mojoj majci, svom djetetu, mužu, prijateljici...ali to mi ne daje unutarnji mir i dalje sam negativna i ne vidim promjene. možda bi me stvarno i trebao neko gurnuti niz stepenice, pa da budem ljuta :p
Hvala na odgovorima, lijepo ste to napisali.

Počni da daješ ljubav sebi...

[quote="ana85

ana85 wrote: Ah moj ego, teško se s njim boriti, jer večinu puta izgubim i onda padnem u još veću negativnost. Ali želim se promijeniti i radi sebe i radi svoje obitelji. Želim razmišljati pozitvno, želim imati unutarnji mir, želim se opet smijati i biti sretna. Možda previše želja...

Draga Ana, svi koji su prolazili puteve Patnje su imali tu večitu borbu sa EgoUmom, ali veruj mi, onog trenutka kada poveruješ da si Ti predivno Božansko biće sačinjeno od Ljubavi, kad sebi prvi put kažeš Volim te i kada to oseti dete u tebi, onda se sve menja, dobijaš snagu koja neprestano raste i tvoj EgoUm više nema kontrolu, i ne razapinju te razne misli na razne strane, i ne lepe se više na šta stignu. Već ti počinješ da odlučuješ, ti bojiš stvarnost kako poželiš i svi, i sve se oko tebe menja.
Svako od nas je imao svojih iskušenja i taman onoliko patnje koliko je mogao da podnese u datom trenutku, nekima je potrebno više, a nekima manje da ustanu i kažu dosta je! A kad dno dotakneš (i kad to zaista i osetiš) jedini put koji imaš je na gore...Ljubav prema sebi će te povući, želja da samoj sebi pomogneš se može realizovati jedino ako detetu u sebi kažeš da ga voliš i počneš da ga slušaš...Okreni se tom detetu, šta ta mala devojčica u tebi zaista želi, posveti se tome jer spoljašnji svet i njegovi problemi za nju ne postoje...

Nema dovoljno dobarog saveta kako nekome pomoći, jer je svako od nas Univerzum za sebe, Ali postoji jedna Univerzalna stvar a to je Ljubav!
A jedino kroz Ljubav prema sebi možemo intezivnije Voleti druge i osetiti šta im treba, jer dete u nama voli iskonski bez uslova i ograničenja...

Možda sam malo previše počela razmišljati o tome zašto se nešto mora dogoditi i još puno i previše stvari se vrti u mojoj glavi, a negdje sam pročitala da nije dobro previše razmišljati o takvim stvarima, jer te dovede u ovakvu situaciju u kojoj sam trenutno ja. Teško je biti pozitivan kad oko sebe imaš ljude koji teško žive i koji se isto to pitaju. Ta energija od drugih ljudi utječe i na mene. Ne znam od kuda si, ali ovdje u Hrvatskoj situacija je sve gora i ljudi su sve luđi, i rade sve gore stvari. Čekam taj trenutak kad će doći ta promijena svijesti o kojoj svi pričaju. Imam malo dijete doma i vidim da sve što ja osjećam, osjeti i ona, to je nevjerojatno. drago mi je što sam našla ovaj forum, ima puno zanimljivih tema koje mogu pročitati.

Počni sa nečim. Počni sa Luizom Hej. Ne moraš vjerovati ni riječ, samo ponavljalj afirmacije...