Forum Ratnika Svetlosti

Zamislila sam ovu temu na način da opišete što ste noćas sanjali, ili bilo koji san koji biste iz nekog razloga htjeli podijeliti s drugima. Da li zapisujete snove? Ako da, je li vam to pomoglo na bilo koji način? Npr. meni je pomoglo da bolje upoznam sebe, jer snovi dolaze iz podsvijesti i odašilju poruke o tome kako se osjećate, što mislite... Da li ste što naučili iz svojih snova? Možemo se pozabaviti i otkrivanjem značenja nekih snova, jer mnoge sanjarice koje postoje na internetu daju različite informacije. Mnogi ljudi pate od noćnih mora, nesvjesni da su one odraz nekih njihovih strahova. Potrebno je razgovarati o tome s drugima, jer objektivni komentari mogu pomoći da se bolje shvati situacija i da se otpuste problemi koji nam uzrokuju neugodne snove.

Baš lepa tema!
Ja zapisujem one snove za koje pre spavanje zamolim da mi kroz njih dođe odgovor i obično ih uspem da rastumačim.
Ne čitam ona uopštena tumačenja koja se nalaze u sanovnicima jer mislim da svakome Univerzum šalje individualne odgovore koji ne mogu biti isti za sve.

Zanimljivi su mi snovi o osobama koje su napustile fizičko telo, kad sanjam drage mi ljude koji više nisu tu, osećam da mi dolaze u snove da bi mi pružili podršku, ili mi potvrdili da sam na pravom putu. Nikada mi ništa ne govore, samo budu tu, jedino kad mi je baka umrla, znam da sam je pitala u snu neposredno posle smrti kako je, a ona mi je rekla - sad sam dobro.
Desilo se par puta da me zagrli kad je sanjam i budila sam se uz takav osećaj miline, razneženosti, kao da smo se zaista grlile.
Na nekom nivou, verujem da i jesmo.

Interesuje me vaše mišljenje - da li svi snovi nešto znače? Nekad sanjam totalno nebulozne situacije, koje ne mogu ni sa čim da povežem, pa sam došla do zaključka da postoje i "bezveze" snovi.

Hahahaha, i ja imam tu situaciju, sanjam totalne nebuloze i ujutro se budim s upitnikom iznad glave. Ali nedavno sam shvatila da i ti najblesaviji snovi u sebi kriju poruku - ponekad toliko očitu da ju uopće ne treba previše tražiti.

Na primjer, ja sam jednom sanjala kako palim vatru na peći, i plamen se zapali iznad peći. Tad sam shvatila da je živ i počela bježati. Taj plamen je letio oko mene, proganjao me, osjetila sam njegovu toplinu na svojim obrazima i bojala se da će mi spaliti kosu. Izgledao je predivno, ali sam istovremeno paničarila i bježala od njega ko muha bez glave. Kad sam to ispričala kolegici, mrtva-hladna mi je rekla: "Igraš se s vatrom.. Šta si napravila?!" Počela je izvlačiti neke stvari iz mene, i doista je ispalo da sam se poigrala s jednom situacijom, a to šta sam bježala od plamena je bio odraz mog straha da će me ta situacija proganjati. Posramila sam se jer me tako lako pročitala

Što se pokojnih duša tiče... Moj tata je prešao u drugi svijet prije nekoliko godina. Od tada ga jako rijetko sanjam, uglavnom kad se pojavi on samo šuti i smješka se. Uvijek me fasciniralo to što njegovo tijelo u snovima izgleda dvadesetak godina mlađe nego što je bio kad je umro, i njegovo lice je mirno i uglađeno, košulja na njemu ravna i opeglana. Kasnije sam pročitala negdje da duše u drugom svijetu zadržavaju svoj mladi izgled jer se tamo osjećaju mlado i sretno. Nego, da se vratim na san - prošle godine i ove godine sam sanjala tatu dva dana prije njegovog rođendana. Što je najbolje, ja UOPĆE NISAM ZNALA da mu je rođendan na taj datum. Onda kad sam skopčala neke stvari, sjetila sam se da smo on i ja uvijek govorili jedno drugome kako jaaako loše pamtimo datume i rođendane, osim svojih vlastitih I ja sam mu jednom prilikom rekla da me uvijek podsjeti na svoj rođendan da ne ispadnem đubre i ne čestitam mu! Očito je dobro zapamtio što sam mu rekla, i brine se da ne propustim doći mu na grob i prenijeti pozitivne misli. < 3

Ja često sanjam dda sam u srednjoj skoli ali kao u ovim sad godinama
kao da ponovo idem u srednju iako sam to toliko puta sanjala da vec u snu postanem svjesna toga kako sam srednju davno zavrsila i upisala faks i kako nema potrebe da idem ponovo u srednju..
nocas sam bas sanjala da su se zakljucivale ocjene i ja prosla s 5,00
tako sam bila ponosna na sebe da je to neopisivo
I znala sam da sam bila vec u srednjoj ali kao eto ipak cu ici i dalje jer mi je bilo zanimljivo pa zasto ne ponoviti..
Mislim da je to nekakav san vracanja da me muci nesto sto jos nisam odradila a to je valjda taj moj faks i onda me to nekako stalno baca u rikverc...

Ovi snovi koji naizgled nemaju znacenje cesto mogu biti snovi otpustanja, tako mi je jedan prijatelj rekao koji se razumije u to i koji mi pomaze protumaciti snove..
Znaci kroz takve se snove otpusta nekakav emotivni naboj koji smo stekli tijekom budnosti nase preko dana...
Kao da nam je to nekakav ispusni ventil preko kojeg se praznimo od negativnih emotivnih iskustava...

Jaspis, i ja često sanjam svoju srednju školu, i svaki put kad u snu shvatim da sad moram ići na nastavu, obuzme me takva nelagoda da to nije normalno Nemam neugodna iskustva iz srednje škole, naprotiv, ondje sam se puno bolje provela nego u osnovnoj... Ali izgleda da ima nešto ondje što me mučilo, a nisam to riješila sama sa sobom. Muka mu je kad se nađem u snu i počnem gledati današnji raspored sati, izgleda da je neka blokada u pitanju.

Sjećam se svoja dva naizgled besmislena sna koja sam sanjala točno na svojoj tranziciji iz jednog lošeg životnog perioda u novi, ljepši period. Doživjela sam transformaciju unutar sebe, i dvije noći za redom sam sanjala nešto što nikako nisam mogla dešifrirati. U prvom snu sam sanjala svoju mačku. Prvo sam ju gledala sleđa, a kad se okrenula prema meni, lijeva strana lica joj je bila osakaćena, imala je otvorene rane koje su krvarile. Poludjela sam i napala osobu koja je tad bila uz mene, uhvatila sam ju za vrat i pitala ju što je učinila mojoj mački da onako izgleda. U drugom snu sam sanjala da sam u bolnici jer sam upravo rodila. Sestre su dovozile djecu u sobe k njihovim majkama. Otišla sam u svoju sobu i vidjela da moje dijete već leži pokraj mog kreveta i spava. Prišla sam mu i zaprepastila se kad sam ga vidjela: cijela lijeva strana lica bila je prekrivena nekim ružnim osipom. Istrčala sam van i počela zvati sestre da pomognu mome djetetu, a one su u sekundi priskočile u pomoć.

Ti snovi su značili sljedeće: mačka i dijete simboliziraju mene. Njihove rane na licu predstavljaju moje emocionalne rane, a smještene su na lijevoj strani jer je ona povezana sa srcem. U prvom snu moje rane su velika i krvare, a moj napad na osobu predstavlja moje konačno suočavanje s problemima. Dopustila sam si da mi ta osoba nanese bol, i konačno sam joj to otvoreno rekla kako bih mogla otpustiti svoju bol i dopustiti ranama da zacijele. U drugom snu moje rane su se već umanjile - više ne krvare, sad je ostao samo mali trag, osip. S obzirom da mi je dosta boli, otvoreno zovem u pomoć i pomoć smjesta pristiže.

Tako su se stvari doista i odigrale, a snovi su mi samo pomogli da budem svjesna svoje tranzicije.

Snove pamtim cesto jasnije nego neki dio svakodnevnice... Pocela sam da ih zapisujem, jer su toliko zivi, nadrealni, nekada ne bas prijatni... Da li je neko imao jak osjecaj obamrlosti u toku sna, npr. u zadnje vrijeme cesto sanjam da kada s nekim govorim( koliko se moze govoriti ili telepatirati ) gubim moc govora ili ne vidim ... kao da mi se gubi slika onoga sto sanjam, ili gubim moc govora, kako bi vi ovo protumacili? Pa se mucim da izgovorim a ne ide! Kada meditiram prije spavanje tek tada u snovima se raspametim, vidim energiju, osjecam svoje tijelo kao energiju koja se krece, najslicnije osjecaju pritiska vode dok covjek pliva, izvodi piruete u vodi itd. ...ne znam to da kontrolisem,neki prizori su prelijepi tipa vidim svoju ruku koja svjetluca, ulicu koja svjetluca plavom bojom... ali i djecaka koji me vuce svojom energijom, kako je sve na osjecajnom nivou koji nije tipican za obicne snove odmah se uplasim i probudim!

Ajna, za gubljenje moći govora, prvo što mi je palo na pamet je da li možda želiš nekom nešto reći u stvarnosti a plašiš se, ustručavaš, pa ti to podsvest simbolično prikazuje u snu kroz izgubljenu moć govora? Možda šef, neki autoritet, kome bi se suprostavila a misliš da ne bi bilo preporučljivo?
Ili to kad ne vidiš, imaš li neku situaciju, odnos, bilo šta, koji ti mnogo smeta, pa ga bukvalno ne želiš gledati?

Najbolje ćeš sama znati da rastumačiš snove, ali evo, neće biti zgoreg da pokušamo zajedno.

Hvala Feliciti u pravu si, mada taj autoritet prepoznajem u jednom od roditelja. Mozda je sve rezultat moje odluke, da svesno ucutkam svoj ego, jer imam jako kriticne roditelje koji vole da komuniciraju tipa dobro je to ali ti to to i to... dugo sa njima komuniciram - na relaciji oni meni jednu a ja njima sto i jednu ( jer nam se razmisljanju dosta razlikuju). Onda sam prepoznala koliko sam postala egomanicna pa sad svjesno precutkujem sve sto mi zapara usi sa njihove strane, ponavljajuci u sebi volim vas, ja nijesam ono sto vi govorite, hvala vam 1,2,3... i to je to. Ocigledno se dijelom ego ispoljava kroz moje snove. Ali, ne odustajem to hocu da mijenjam pa makar jaukala u snu. Mozda da pocnem da lupam jastuke ili nabavim vrecu? lakse cu spavati

Ajna, ja sam također u snu doživljavala gubitak govora ili hodanja. Npr. bježala bih od nečega a noge me jednostavno ne bi slušale, kao da sam ukopana na mjestu, uz to želim vrištati i zvati u pomoć ali glasa jednostavno nema... Snovi o gubitku govora su prestali kad sam počela otvorenije i jasnije izražavati što mislim i osjećam. A kontrolu nad nogama sam povratila kad sam se suočila s nekim strahovima, tj. prestala od njih bježati. Snovi su mi dali jasnu poruku da od strahova ne mogu i ne trebam bježati jer će me ionako sustići, kad-tad. A to čega se ja bojim u životu nije ni dobro ni loše. U prirodi nema osuđivanja, sve je samo iskustvo, a strah iluzija.

Ja se jako dobro prisjećam snova, ali me muči sljedeća stvar... One najljepše, najneobičnije snove, koji mi uglavnom prenose nekakvu poruku, ne mogu zapamtiti ama baš nikako. Čak ih se ne mogu sjetiti odmah tog dana! Vodim dnevnik snova već jako dugo, i tako sam "u hodu" znala dobiti spontanu viziju nekog sna, to bi bilo praćeno nekim sjetnim osjećajem, kao nostalgija ili prisjećanje mjesta kojem pripadam, a ipak mi je nepoznato. Mjesta na kojima se nalazim u tim snovima uglavnom su izmijenjene verzije mjesta koja doista poznajem. Ali tu su najsitniji detalji za koje znam da ih nisam vidjela, a opet su mi tako poznati. Ne znam kako to opisati. Kad bih dobila takvo sjećanje (a dobivam ih često), onda počnem listati dnevnik snova, datum po datum, i tražim zapise...a njih nigdje! Apsolutno ni po sjećanju ih ne mogu smjestiti u neku vremensku crtu, odrediti da li sam to sanjala prije dvije noći, mjesec dana ili godinu. Ne znam da li netko ima sličan problem, ali mene to muči jer želim znati kakva su to mjesta. Kao da vidim sliku prošlosti ili budućnosti mjesta u kojem živim. Ljudi su mi čak govorili da to mogu biti sjećanja na prošli život, a ja iskreno ne znam što da mislim...

Krijesnice, ta sam pobjegulja br. 1! Evo jedan savjet: ja sam jedno vrijeme radila super vjezbu koja povecava budnost svijesti u snu, pokusaj, meni je san kao java posle ovoga. U toku dana kad god se sjetis, narocito kada su prijatne situacije u putanju pomisli " Ovo sto sada vidim, cujem, osjecam je sve san, nista do jedan san, ja sada prepoznaj san, ja sam svjesni sanjac", fokus neka bude na svemu sto ti je u vidokrugu... razgledaj oblike, boje, predmeta oko sebe, ako si negdje van, predjela...!Prepoznajuci da je sve sto vidis san. Ja sam to praktikovala izvjesno vrijeme i otada nemam problema sa pamcenjem snova... Hvala na odgovorima " Sve sam bliza otkriću da je da je Zvijer ustvari princ "