MISTERIJA IZGUBLJENIH CARAPA
Posted: 04 Mar 2013, 08:37
Danas sam prao ves, naravno ne na ruke vec u masini. Keve mi imam masinu i to elektricnu...imam sve elektricno. Dobro, nemam bas sve, nemam elktricnu stolicu. Nabavio bih ja i to ali su mi rekli da mi treba posebna soba i visoki napon. Svasta, meni treba stolica tamo gde sedim a ne u drugoj sobi i kako bi ta soba izgledala...samo stolica u njoj...pa i ne svidja mi se, video sam sliku, ne bi ni se slagala nisacim u kuci. Uostalom o tome cu jos dobro razmisliti, najbolje ujutru kad pijem kafu.
Daklem prao sam ves...ma da i ja perem ves i to vrlo cesto...jedanput u dva ili tri meseca pa trebalo ili ne. Ranije sam imao problem, dok se okrenem nema nista cisto da obucem. E, nemam ja dzabe ovoliku glavu, doskocio sam tome. Cim mi se to desi ja skoknem do radnje i kupim novi ves, kosulju ili sta vec treba. Nije ni to bilo dugo trajuce resenje jer se i to isprlja pa opet isti problem. Osim toga nisam vise imao gde da stavljam sve to pa sam poceo da redjam svuda po sobi, po krevetu (nevalja, celo vece sam psovao dok sam to sve bacao na patos i raspremao krevet)...izgledalo je prilicno prakticno, sve rasireno po cistom tepihu, sve vidljivo i lako da odaberem sta cu obuci. Jos jedna prednost, imao sam dobar izgovor da ne mogu da usisavam tepih.
Elem, prao sam ves...jos samo ovo, setio sam se sta radi jedan moj komsija. On sve prljavo lepo slozi i kada nema vise cisto on uzme ono sto je prvo nosio. Zamislio sam se i ja oko toga...nisam hteo da mirisem kao komsija ma da ja nemam nikoga ovde da mirisem...odavno nemam, odavno me niko nije pomirisao (a ni ja nikoga)...vrlo davno...vrlo vrlo davno...bas zaista vrlo davno, hm, uffff. Osim toga, mirisao bi kao komsija i nebih znao dali sam to ja ili on. Neide, nevalja. A sta ako se iznenada neko stvori i pocne da me mirise...da znam ali mozda virtualno, o OK to jos ne moze.
Daklemmm, prao sam ves...o da, setio sam se...
DOSTA BRE! Svrsavaj vec jednom, mislim pricu. Sad bi se ti secao svega, mozda i kako ti je mama kupila djevrek...jaoooooj, djevrek, pa res, braonkast, pa sesamovo seme...
Uredu zaista, prelazim na pranje...a mogao bi i o peglanju ali necu, umem i ja da zasviram i za pojas zadenem (bas sam vas presao, uopste ne umem da sviram). Nazad na ves. Danas sam prao ves pa sam se setio (jel ste primetili da napredujem, recenica je vec duza) na misteriju izgubljenih carapa...neznam dali je to isto slucaj i kod vas ili samo ovde, na ovom kontinentu? Ja neznam jer kada sam ziveo u Beogradu mi nismo imali masinu za ves, imali smo Lenku za ves, koja je to sve tako lepo oprala a i lako, nisam ni osetio a ona gotova. Kad pomenuh Lenku, sto je umela da gleda u solju ali necu to da pricam. Takodje znam da je to bio vrlo tezak posao i mi smo je uvek zvali na pauze, jela je sa nama a njen sincic se igrao sa nasom decom i uvek smo joj placali vise nego sto ona trazi.
OK o cemu sam poceo da pricam? Da, misterija carapa. Kad god se opere i osusi ves i slozi, uvek je falila jedna carapa. Jednostavno, nigde je nema, prava misterija. Ne samo u nasoj kuci, opsta epidemija. Dok sam radio na severu imali smo u radionici i servis za sve domace elektricne sprave. Kada se masina otvara (ili masina za susenje) svi smo se namestili okolo ocekujuci da se pojavi tuce carapa. Nista, nada, nothing ama bas jok. Uvek se nadju pare (metalne) kad ljudi ne isprazne dzepove...a carape. ni govora. Poceo sam da verujem da svaka masina ima neku malu nevidljivu vilu ili patuljka, koji negde odnesu te carape.
Posto je misterija ostala neresena ja sam doskocio tome i poceo da kupujem sve iste carape. Koga boli uvo sada dali neka fali, uvek imam par. Osim toga nemoram da ih savijam vec samo gurnem u fijoku. Nije da sam lenj da ih savijem, ne uopste ne, samo ne volim da radim.
Dali neko zna sta se desava sa carapama?
Eto to sam samo hteo da kazem. Jelda da bas nije bilo dugacko.
Daklem prao sam ves...ma da i ja perem ves i to vrlo cesto...jedanput u dva ili tri meseca pa trebalo ili ne. Ranije sam imao problem, dok se okrenem nema nista cisto da obucem. E, nemam ja dzabe ovoliku glavu, doskocio sam tome. Cim mi se to desi ja skoknem do radnje i kupim novi ves, kosulju ili sta vec treba. Nije ni to bilo dugo trajuce resenje jer se i to isprlja pa opet isti problem. Osim toga nisam vise imao gde da stavljam sve to pa sam poceo da redjam svuda po sobi, po krevetu (nevalja, celo vece sam psovao dok sam to sve bacao na patos i raspremao krevet)...izgledalo je prilicno prakticno, sve rasireno po cistom tepihu, sve vidljivo i lako da odaberem sta cu obuci. Jos jedna prednost, imao sam dobar izgovor da ne mogu da usisavam tepih.
Elem, prao sam ves...jos samo ovo, setio sam se sta radi jedan moj komsija. On sve prljavo lepo slozi i kada nema vise cisto on uzme ono sto je prvo nosio. Zamislio sam se i ja oko toga...nisam hteo da mirisem kao komsija ma da ja nemam nikoga ovde da mirisem...odavno nemam, odavno me niko nije pomirisao (a ni ja nikoga)...vrlo davno...vrlo vrlo davno...bas zaista vrlo davno, hm, uffff. Osim toga, mirisao bi kao komsija i nebih znao dali sam to ja ili on. Neide, nevalja. A sta ako se iznenada neko stvori i pocne da me mirise...da znam ali mozda virtualno, o OK to jos ne moze.
Daklemmm, prao sam ves...o da, setio sam se...
DOSTA BRE! Svrsavaj vec jednom, mislim pricu. Sad bi se ti secao svega, mozda i kako ti je mama kupila djevrek...jaoooooj, djevrek, pa res, braonkast, pa sesamovo seme...
Uredu zaista, prelazim na pranje...a mogao bi i o peglanju ali necu, umem i ja da zasviram i za pojas zadenem (bas sam vas presao, uopste ne umem da sviram). Nazad na ves. Danas sam prao ves pa sam se setio (jel ste primetili da napredujem, recenica je vec duza) na misteriju izgubljenih carapa...neznam dali je to isto slucaj i kod vas ili samo ovde, na ovom kontinentu? Ja neznam jer kada sam ziveo u Beogradu mi nismo imali masinu za ves, imali smo Lenku za ves, koja je to sve tako lepo oprala a i lako, nisam ni osetio a ona gotova. Kad pomenuh Lenku, sto je umela da gleda u solju ali necu to da pricam. Takodje znam da je to bio vrlo tezak posao i mi smo je uvek zvali na pauze, jela je sa nama a njen sincic se igrao sa nasom decom i uvek smo joj placali vise nego sto ona trazi.
OK o cemu sam poceo da pricam? Da, misterija carapa. Kad god se opere i osusi ves i slozi, uvek je falila jedna carapa. Jednostavno, nigde je nema, prava misterija. Ne samo u nasoj kuci, opsta epidemija. Dok sam radio na severu imali smo u radionici i servis za sve domace elektricne sprave. Kada se masina otvara (ili masina za susenje) svi smo se namestili okolo ocekujuci da se pojavi tuce carapa. Nista, nada, nothing ama bas jok. Uvek se nadju pare (metalne) kad ljudi ne isprazne dzepove...a carape. ni govora. Poceo sam da verujem da svaka masina ima neku malu nevidljivu vilu ili patuljka, koji negde odnesu te carape.
Posto je misterija ostala neresena ja sam doskocio tome i poceo da kupujem sve iste carape. Koga boli uvo sada dali neka fali, uvek imam par. Osim toga nemoram da ih savijam vec samo gurnem u fijoku. Nije da sam lenj da ih savijem, ne uopste ne, samo ne volim da radim.
Dali neko zna sta se desava sa carapama?
Eto to sam samo hteo da kazem. Jelda da bas nije bilo dugacko.