Povezano disanje, da ili ne?
Posted: 01 Apr 2013, 12:30
Upravo čitam Proces prisutnosti od Michaela Browna i imam namjeru započeti s Procesom, želim se uhvatiti u koštac sa svim svojim blokadama i pogledati ih u oči. No, nalazim se u dvojbi zbog tehnike disanja koja se prakticira tokom procesa.
Otkad sam počela s meditacijom, isprobala sam na desetke tehnika dok nisam pronašla onu koja mi najbolje odgovara. Ama baš svaka tehnika se bazira na tome da dišemo polako, s vremenom sve pliće i pliće, i da pauze između izdisaja i ponovnog udisaja postane što dulja. Na taj način stabiliziramo otkucaje srca, krvi tlak, tok misli se usporava i produljuje se vrijeme bez misli, dok one konačno ne nestanu. Redovitom praksom postiže se to da zrak više gotovo ne dolazi do pluća, već samo prođe određeni dio dušnika i potom izlazi van. Mnogi yogiji svojom višesatnom dnevnom praksom postižu to da naposljetku gotovo uopće ne dišu. Na taj način uspostavlja se pažnja i koncentracija, koje su od ključne važnosti da bismo bili prisutni u sadašnjosti. Kada je čovjek duboko skoncentriran na nešto, na razgovor, tekst koji čita, sliku koju crta, tada je njegovo disanje veoma plitko i razmaci su prilično dugački.
Paralelno s time, naišla sam na tekst o tome koliko je duboko disanje u kojemu nakon izdisaja odmah dolazi udisaj, uzrok mnogih bolesti koje se danas smatraju neizlječivima. Prosječan zdrav čovjek trebao bi biti u stanju nakon izdisaja napraviti pauzu od 40 sekundi. Ako pauza traje jedva 20 sekundi, to može biti indikator mnogih kardiovaskularnih i plućnih bolesti, stresa, neumjerenosti u alkoholu, itd. Stvar je u tome da, apsolutno sve što radimo, trebamo raditi umjereno, inače dolazi do neravnoteže. Ista stvar je s unosom kisika. Previše kisika smanjuje količinu ugljičnog dioksida u krvi i dolazi do neravnoteže u tijelu.
U Moskvi postoji klinika u kojoj se ovom metodom disanja preko 150 000 ljudi liječi od raznih bolesti, kao što su dijabetes, astma, bronhitis, rak, sida, ciroza jetre i dr. Svojevremeno sam patila od napada panike i zahvaljujući usporenom disanju sam se u potpunosti od toga izliječila.
Uvijek se volim više pouzdati u drevne tehnike koje daju stari duhovni učitelji, nego u nešto što nam je servirano u sklopu New Age pokreta. I sama sam primijetila da najlakše razbistrim misli ako nakon izdisaja odmah uslijedi udisaj, ali sam istovremeno svjesna da, kada smo najopušteniji, a to je tokom spavanja, naše disanje postaje izrazito plitko i usporeno, što nam zapravo pomaže da se odmorimo i probudimo svježi i puni energije.
Puno bi mi pomogla vaša mišljenja o ovome. < 3
Otkad sam počela s meditacijom, isprobala sam na desetke tehnika dok nisam pronašla onu koja mi najbolje odgovara. Ama baš svaka tehnika se bazira na tome da dišemo polako, s vremenom sve pliće i pliće, i da pauze između izdisaja i ponovnog udisaja postane što dulja. Na taj način stabiliziramo otkucaje srca, krvi tlak, tok misli se usporava i produljuje se vrijeme bez misli, dok one konačno ne nestanu. Redovitom praksom postiže se to da zrak više gotovo ne dolazi do pluća, već samo prođe određeni dio dušnika i potom izlazi van. Mnogi yogiji svojom višesatnom dnevnom praksom postižu to da naposljetku gotovo uopće ne dišu. Na taj način uspostavlja se pažnja i koncentracija, koje su od ključne važnosti da bismo bili prisutni u sadašnjosti. Kada je čovjek duboko skoncentriran na nešto, na razgovor, tekst koji čita, sliku koju crta, tada je njegovo disanje veoma plitko i razmaci su prilično dugački.
Paralelno s time, naišla sam na tekst o tome koliko je duboko disanje u kojemu nakon izdisaja odmah dolazi udisaj, uzrok mnogih bolesti koje se danas smatraju neizlječivima. Prosječan zdrav čovjek trebao bi biti u stanju nakon izdisaja napraviti pauzu od 40 sekundi. Ako pauza traje jedva 20 sekundi, to može biti indikator mnogih kardiovaskularnih i plućnih bolesti, stresa, neumjerenosti u alkoholu, itd. Stvar je u tome da, apsolutno sve što radimo, trebamo raditi umjereno, inače dolazi do neravnoteže. Ista stvar je s unosom kisika. Previše kisika smanjuje količinu ugljičnog dioksida u krvi i dolazi do neravnoteže u tijelu.
U Moskvi postoji klinika u kojoj se ovom metodom disanja preko 150 000 ljudi liječi od raznih bolesti, kao što su dijabetes, astma, bronhitis, rak, sida, ciroza jetre i dr. Svojevremeno sam patila od napada panike i zahvaljujući usporenom disanju sam se u potpunosti od toga izliječila.
Uvijek se volim više pouzdati u drevne tehnike koje daju stari duhovni učitelji, nego u nešto što nam je servirano u sklopu New Age pokreta. I sama sam primijetila da najlakše razbistrim misli ako nakon izdisaja odmah uslijedi udisaj, ali sam istovremeno svjesna da, kada smo najopušteniji, a to je tokom spavanja, naše disanje postaje izrazito plitko i usporeno, što nam zapravo pomaže da se odmorimo i probudimo svježi i puni energije.
Puno bi mi pomogla vaša mišljenja o ovome. < 3