problem u nama ili u ljudima oko nas?
Posted: 18 Aug 2013, 16:16
Pozdrav svima!Pratim vas neko vreme,zahvalna sam što postojite.Godinu dana ja mogu reći da zaista napredujem,pronašla sam filmove,blogove,ljude koji su mi pomogli u duhovnom razvoju,koji su zapravo potvrdili samo ono znanje koje imam u sebi,i probudili me da se vodim po svom nahodjenju,da je to jedino pravilo,,,Ali me muči jedna stvar.To je moj odnos sa ljudima oko mene,ja imam dobre prijatelje,nisam svadjalica,vole me i ja volim njih.Ali sam uvek u nekom tripu da ti ljudi nisu moji ljudi,malo čudno hahaha ali otprilike kao da sam u onom filmu"Trumaov sou"I stalno mislim kako me ne kapiraju,uvek imaju neke glupe savete,poklone mi knjigu koju u zivotu necu pročitati a znaju vrlo dobro šta volim da čitam...Opet svesna sam da problem mora biti u meni,da je stvar mog doživljaja sebe,i podignem se na taj nivo neko vreme,držim pod kontrolom,i opet pad,sumnja,strah.Svesna sam da ako ne promenim nešto u sebi neće se ni ljudi oko mene promeniti(ne mislim bukvalno da se menjaju ovi stari,nego da mi novi slični meni neće doći u život).Neki strah u meni stoji,nešto moram da oslobodim,ali pojma nemam šta i kako,kao da se bojim da budem skroz Ja da me oni ne bi ismejali,da se oni ne bi uvredili,,Isto tako npr imam tripove da mnogo mislim šta drugi misle,to me razdire,i sve to sa nekom sumnjom,strahom..onda sretnem te ljude,raduju se što me vide,vidim da me vole i cene,ali izgleda da ja sebe negde ne cenim dovoljno 
