NESTO KAO DNEVNIK
Posted: 10 Sep 2013, 18:25
NESTO KAO DNEVNIK
Danas se nekako drukcije osecam. Ne, ne osecam se lose, ustvari vrlo dobro se osecam...nikada se ne osecam lose, ni mentalno, ni zdravstveno a ni fizicki. Doktori nemaju vajdu od mene a pravo da kazem nemogu da se setim ni imena naseg porodicnog doktora. Nije to problem, ustvari nista nije problem, nemogu da se pozalim. Nisam ni preterano sretan a nisam ni zalostan samo osecam da je nesto neuobicajeno. Mozda predosecaj nailaska neke promene.
U mom redovnom dnevnom zivotu se nista drasticno ne desava. Moj redovan dnevni zivot mozda i nije bas toliko redovan. Nedrzim se bas puno reda, nemam odredjeno vreme kad cu sta da radim. Spavam kad mi se spava, obicno posle ponoci, ustanem kad osetim da sam se naspavao, jedem kad sam gladan. Nekada mi je dorucak kad je za ostali svet vreme rucku pa se i ostali obroci pomere. Za nekoga bi to bio haoticni zivot ali ne za mene, meni je bas fino...ja nisam neko...ja sam mi. Znam da ne zivim sam da bi mnoge stvari morao da uskladim i dovedem u “red” ali za sada je tako. Naravno da ako imam neku obavezu ili da idem negde da se sve menja. Obicno ustanem oko 6 bez obzira kad sam legao i ako mi se u toku dana pridrema neustrucavan se da odremam petnaestak minuta. Nije neobicno da sam u pizami skoro do podne ali to ne znaci da nista do tada nisam radio a uvek imam vise nego sto mogu da uradim u jednom danu.
Svakog dana napravim prioritet poslova za taj dan ali to neznaci da cu i postupiti po tome. Lako moze da mi dodje ideja da radim nesto sto nije planirano pa cak i jednostavno da otsetam do jezera i provedem neko vreme tamo...ili da dobijem zelju da hodam po sumi...da pozovem nekoga na kafu ili da odem kod nekoga...ili da se uhvatim nekog posla koji mi nikada nije padao na pamet. Meni to nije haoticno, to mi je koriscenje mogucnosti koje sada imam, bez jurnjave na posao i ostalih zavrzlama.
Ni jedan minut mi nije bilo dosadno od kada sam se penzionisao a to je bilo vrlo davno, imao sam 56 godina, kada sam bio prinudjen da uzmem invalidsku penziju posle udesa na poslu. Nije mi smetalo sto vise ne radim, smetalo mi je sto nisam mogao, od bolova i ogranicene mogucnosti kretanja, da 100% uzivam tu slobodu. Imao sam dva izbora, da se opustim i da budem nekoristan i sebi i drugima ili da pokusam da zivim normalno zanemaravajuci sve cinjenice. Izbor je bio ovo drugo, naucio sam da zivim sa tim i zivot nije bio los...podnosljiv pa cak i lep i zabavan. Postepeno sam osecao neko poboljsanje dok nije doslo neka vrsta cuda da nisam ni primetio da sam se oslobodio svega toga. Veliki uticaj je imalo i pozitivno misljenje, moja Spiritualnost, meditacija...hvala Bogu, zadnjih godina se osecam potpuno normalno i cak bolje nego pre te povrede.
Eto, pusti Ziku da ukratko nesto objasni a on ce se zahuktati i napisati svetsku istoriju, nezna kad ce zasvirati i za pojas zadenuti. Nemilosrdan prema citaocima...uostalom kome je bilo dosadno odavno je napustio ovu stranicu. Hteo sam samo da kazem da se osecam na neki nacin drukcije...zasto i cemu...nisam siguran, ali osecam da je na dobro. Mozda sam i pod uticajem sna koji sam prosle noci usnio. Ustvari to je bio san iz tri dela, nezavisna a u isto vreme povezana. Ja vrlo retko pamtim sta sam sanjao ali ovoga puta sam zapamtio svaki detalj i to je neobicno. Mogu samo da kazem da je bio izvanredno lep san...toliko realan da imam utisak da sam bio negde u stvarnosti...likovi duboko utisnuti u memoriju da bih mogao da prepoznam te likove...svaki detalj...lice, oci, kosu, dodir koze, miris. O ne mister Zipo, ne mozes o tome pisati...mozes misliti i zadrzati to za sebe...mozes pisati u privatnom dnevniku ali ne u javnom...bez obzira sto za tebe godine ne znace nista, kako mislis da neko moze da shvati tu nenormalnost da ti o tome pises. OK mogu samo da kazem da je to bio divan san.
Jedna stvar se ni danas nije promenila a to je da se osecam dobro i da sam u pozitivnom raspolozenju.
Moja definicija pozitivnosti je: Pozitivnost je skup stvari, misli i osecanja koja ti pomazu da se dobro osecas.
Mislim da je zaista vise nego dosta ma da nisam rekao ono sto sam mislio kada sam zapoceo pisanje...to ti dodje kao i zivot, podjes u jednom pravcu i nikada neznas kada ce promeniti pravac.
U mom (ne)redovnom dnevnom zivotu se nista drasticno ne desava. {
Danas se nekako drukcije osecam. Ne, ne osecam se lose, ustvari vrlo dobro se osecam...nikada se ne osecam lose, ni mentalno, ni zdravstveno a ni fizicki. Doktori nemaju vajdu od mene a pravo da kazem nemogu da se setim ni imena naseg porodicnog doktora. Nije to problem, ustvari nista nije problem, nemogu da se pozalim. Nisam ni preterano sretan a nisam ni zalostan samo osecam da je nesto neuobicajeno. Mozda predosecaj nailaska neke promene.
U mom redovnom dnevnom zivotu se nista drasticno ne desava. Moj redovan dnevni zivot mozda i nije bas toliko redovan. Nedrzim se bas puno reda, nemam odredjeno vreme kad cu sta da radim. Spavam kad mi se spava, obicno posle ponoci, ustanem kad osetim da sam se naspavao, jedem kad sam gladan. Nekada mi je dorucak kad je za ostali svet vreme rucku pa se i ostali obroci pomere. Za nekoga bi to bio haoticni zivot ali ne za mene, meni je bas fino...ja nisam neko...ja sam mi. Znam da ne zivim sam da bi mnoge stvari morao da uskladim i dovedem u “red” ali za sada je tako. Naravno da ako imam neku obavezu ili da idem negde da se sve menja. Obicno ustanem oko 6 bez obzira kad sam legao i ako mi se u toku dana pridrema neustrucavan se da odremam petnaestak minuta. Nije neobicno da sam u pizami skoro do podne ali to ne znaci da nista do tada nisam radio a uvek imam vise nego sto mogu da uradim u jednom danu.
Svakog dana napravim prioritet poslova za taj dan ali to neznaci da cu i postupiti po tome. Lako moze da mi dodje ideja da radim nesto sto nije planirano pa cak i jednostavno da otsetam do jezera i provedem neko vreme tamo...ili da dobijem zelju da hodam po sumi...da pozovem nekoga na kafu ili da odem kod nekoga...ili da se uhvatim nekog posla koji mi nikada nije padao na pamet. Meni to nije haoticno, to mi je koriscenje mogucnosti koje sada imam, bez jurnjave na posao i ostalih zavrzlama.
Ni jedan minut mi nije bilo dosadno od kada sam se penzionisao a to je bilo vrlo davno, imao sam 56 godina, kada sam bio prinudjen da uzmem invalidsku penziju posle udesa na poslu. Nije mi smetalo sto vise ne radim, smetalo mi je sto nisam mogao, od bolova i ogranicene mogucnosti kretanja, da 100% uzivam tu slobodu. Imao sam dva izbora, da se opustim i da budem nekoristan i sebi i drugima ili da pokusam da zivim normalno zanemaravajuci sve cinjenice. Izbor je bio ovo drugo, naucio sam da zivim sa tim i zivot nije bio los...podnosljiv pa cak i lep i zabavan. Postepeno sam osecao neko poboljsanje dok nije doslo neka vrsta cuda da nisam ni primetio da sam se oslobodio svega toga. Veliki uticaj je imalo i pozitivno misljenje, moja Spiritualnost, meditacija...hvala Bogu, zadnjih godina se osecam potpuno normalno i cak bolje nego pre te povrede.
Eto, pusti Ziku da ukratko nesto objasni a on ce se zahuktati i napisati svetsku istoriju, nezna kad ce zasvirati i za pojas zadenuti. Nemilosrdan prema citaocima...uostalom kome je bilo dosadno odavno je napustio ovu stranicu. Hteo sam samo da kazem da se osecam na neki nacin drukcije...zasto i cemu...nisam siguran, ali osecam da je na dobro. Mozda sam i pod uticajem sna koji sam prosle noci usnio. Ustvari to je bio san iz tri dela, nezavisna a u isto vreme povezana. Ja vrlo retko pamtim sta sam sanjao ali ovoga puta sam zapamtio svaki detalj i to je neobicno. Mogu samo da kazem da je bio izvanredno lep san...toliko realan da imam utisak da sam bio negde u stvarnosti...likovi duboko utisnuti u memoriju da bih mogao da prepoznam te likove...svaki detalj...lice, oci, kosu, dodir koze, miris. O ne mister Zipo, ne mozes o tome pisati...mozes misliti i zadrzati to za sebe...mozes pisati u privatnom dnevniku ali ne u javnom...bez obzira sto za tebe godine ne znace nista, kako mislis da neko moze da shvati tu nenormalnost da ti o tome pises. OK mogu samo da kazem da je to bio divan san.
Jedna stvar se ni danas nije promenila a to je da se osecam dobro i da sam u pozitivnom raspolozenju.
Moja definicija pozitivnosti je: Pozitivnost je skup stvari, misli i osecanja koja ti pomazu da se dobro osecas.
Mislim da je zaista vise nego dosta ma da nisam rekao ono sto sam mislio kada sam zapoceo pisanje...to ti dodje kao i zivot, podjes u jednom pravcu i nikada neznas kada ce promeniti pravac.
U mom (ne)redovnom dnevnom zivotu se nista drasticno ne desava. {