ja sma postala neko ko sve manje kritikuje, i smatram to najboljim.
sta se kritikom postigne - NISTA
kako se osecate kad vas neko kritikuje ?
ja se osecam uzasno. znam da sam kritike drugih privukla time sto sam kritikovala samu sebe ili sam se pitala za nesto sto je 'meni svojstveno , a nije cesto medju drugima , da li je to ok i pomalo kritikovala sebe.
a sve to = smanjena vibracija, lose se osetim posle kritika (jer zaboga jedno je sto sam ja kriticna prema sebi ali ne dozvoljam da me drugi kritikuju)
povremeno , i najispravnije postupam, da kad ni neko kaze ''odoh da lupim glavom o zid'' ja kazem ''idi , to je ok ako zelis''
to mnogo vise donosi drugima nego kritika.
sta je po vama dobro u kritici koju upucujemo drugima ? u prekorima? osudjivanju ?
i sta je to kome dobro donelo ?
(a to u stvari sve on tada vec radi sebi jer inace nebi to nikada privukao)
sta treba uraditi , kada krenemo da izustimo kritiku po vama ?
ja mislim da bi trebalo da izbacimo kritike i na njihovo mesto udvostrucimo pohvale i za najmanje stvari koje neko uradi ili kaze a nama se dopadne , pohvale i za svakodnevne lepe stvari koje nam pruzaju drugi, svi bi smo tezili da tako budemo jos bolji