Pošto sam novi, nisam siguran da ovo postavljam na pravom podforumu, pa molim moderatore da premjeste ukoliko sam fulao.
Nedavno sam imao psihotičnu epizodu koja je trajala nekoliko tjedana i zbog koje sam bio hospitaliziran u psihijatrijskoj bolnici. Međutim, ono što mi se paralelno događalo jest jedno snažno duhovno iskustvo u kojem sam bio svjestan i vjerovao sam (bolje rečeno: znao sam) da Bog uistinu postoji. Osjećao sam se povezano s prirodom i Bogom. Nekoliko dana prije nego što me psihoza "ćopila" nisam spavao 4 dana za redom i imao sam konstantne promjene raspoloženja koje su varirale od toga da sam plakao zbog situacije u kojoj se čovječanstvo nalazi sve do osjećaja iznimnog blaženstva što sam upravo tu gdje jesam, takav kakav jesam. Lako sam uspostavljao kontakt s drugim ljudima i intuitivno bih osjetio osjećaje druge osobe u komunikaciji sa mnom. Nestao je strah, nestao je ego, bio sam prožet blaženošću i iskrenom radošću, intuicija mi se bila izoštrila. U bolnici su mi pak događalo da su mi ljudi "dolazili" ili rekli nešto u pravom trenutku kada bih si postavio neka pitanja, sve se događalo u savršenom sinkronicitetu. Sada sam na lijekovima i prošlo me stanje "probuđenosti" i blaženstva, ali bih iskreno volio da se vrati taj osjećaj, s tim da bih htio da se psihoza više ne ponovi. Ne znam bih li bio u stanju kontrolirati to prosvjetljenje kad bi se ponovno dogodilo. Je li netko imao ovakvih iskustava i zna li netko neki dobar način kako se ponovno produhoviti, a ne završiti u psihijatrijskoj bolnici? Malo sam čitao i o buđenju kundalini energije i o iskustvima "buđenja" (u knjizi Buđenje iz sna) i mislim da se sa mnom dogodilo nešto slično, samo što mi tzv. duhovna struktura nije bila dovoljno jaka i dovoljno stabilna da me održi u psihički stabilnom stanju. Je li moguće da sam doživio neko transcendentalno iskustvo ili je sve bilo dio bolesti?
Pozz
Zasigurno si vidio Boga.
No prema Castanedi ti si vidio ljudski kalup.
Ono što ti se dešavalo je da ti se skupna točka pokrenula iz položaja zdravog razuma u novi položaj di se vidi ljudski kalup. Teško ćeš to svesno ponoviti jer je skupnu točku gotovo nemoguće pokrenuti.
Ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka.
Lepa prica za nas ratnike svetla. Show program za ostatak planete.
Znas, svi produhovljeni ljudi su imali te psihoze.
E sad, ono sto je najvaznije jeste sta ti osecas prema tome. Ako je tebi lepo, onda te briga za ostale.
Ja nisam imala tako impulsivno iskustvo, ali mislim da je to sto ti imas blagoslov.
Bila bi fora da nam napises sta si razgovarao sa tim bicima. I da napises knjigu.
Ima onaj frajer, Nil Donald Volsh koji je napisao razgovore s Bogom. To je divna knjiga, ali ja ti preporucujem da napises svoju pre nego sto citas druge. Jer ako pocnes da citas druge onda ces mozda menjati svoju pricu, pokusaces da je ukalupis, a to nije dobro. Dakle, lepo ti to zapisi, sta si cuo, verujem da je super.
A onda polako tragaj za nacinom da to kontrolises. Super. Puno te pozdravljam!!!
"Vaše unutrašnje biće vas uvek vodi ka onome šta želite. Ono vas nikada ne štiti od nečeg drugog." Abraham
FollowTheSun, lijepe li slučajnosti Pročitala sam tvoje pitanje na nekom drugom forumu par dana ranije, ostalo mi u sjećanju, tako sam ti silno željela odgovoriti a nisam te više mogla naći.
I eto te tu.
Ali, sad opet ne mogu odgovoriti jer idem na rođendan. Sutra ću valjda imati više sreće
Sto bi rekli skraceno:bolest ne postoji( to je ubaceni program i moze se izleciti drugim programom)
Ja opet mislim da mozes doci u to tvoje stanje opet, ali naravno da budes u cistom, trezvenom stanju, bez lekova i suplemenata koji te blokiraju. Bice voli sklad i tada se pojavljuje. Ono je deo tebe i kad osetis da je vreme otpustices svoje blokade, prosto ces znati, tvoje Ja te vodi ka tome.
( Krijesnice, dobro se provedi, Drug Clan je opet bila prakticna, daj da iskoristimo sve svoje resurse a Stalker uvek postuje tudje misljenje iako mozda sam ima nesto jos i pametnije reci)
Uvek sam u pravo vreme, na pravom mestu i uspešno činim upravo ono što treba
nije to moje mišljenje već uverenje moga srca šta je ispravno. Kritikovati nekog znaći ući u dramu ispitivača
A? Jesam pogodio za dramu?
DenVik, treba odustati od drama kontrola, setise.
Ovag dečka je proučavanje misticizma naveo Duh da vidi Boga tj ljudski kalup. Ja verujem da je tačno to i više od vere -znam. A znam i za drame kontrole.
Nemojte me ljutiti jer mogu pročitati svakog jer celog života radim upravo na tome, to je moja svrha.
To je tako nisko reći, taj tako i tako čini...dignite frekvenciju, zašto se spuštate u drame.
Ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka.
Eh, Stalkeru, ja sam pomislila na tvoju skromnost, jer cesto, s postovanjem citiras, neke autore. Valjda ti je do sada jasno da te vrlo dobro kapiram.
Ovaj moj ercovski humor nekad i Erama bude surov.
No da ne skrenemo s teme FTS je trazio nase misljenje. Nadam se da si bar malo zadovoljan.
Uvek sam u pravo vreme, na pravom mestu i uspešno činim upravo ono što treba
Malo off topika nije na odmet.
Tako je, volim da citiram, evo jednog:
“Ratnikovo samopouzdanje nije samopouzdanje prosečnog čoveka. Prosečan čovek traži sigurnost u očima posmatrača i to naziva samopouzdanjem. Ratnik traži da bude besprekoran u sopstvenim očima i to naziva skromnošću. Prosečan čovek je vezan za svoje prijatelje, dok je ratnik vezan samo za sebe. Samopouzdanje podrazumeva da se nešto sigurno zna; skromnost uključuje besprekornost u delima i osećanjima pojedinca.“
[castaneda, priče o moći, 6 str.]
Ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka.
Krijesnica wrote:FollowTheSun, što se s tobom fizički događalo tijekom tog iskustva? Kako si se osjećao u svom tijelu?
P.S. Utipkaj u Google: Kundalini.
Najzanimljivija stvar koja mi se dogodila prije nego što sam upao u psihozu (dakle u periodu koji je neposredno prethodio psihozi kada sam bio budan 4 dana) jest da sam jedno jutro išao s frendicom na plac. Dok je ona pričala s prodavačem ja sam se izgubio i sjeo na klupu u obližnji park. Osjećao sam veliki prodor energije u tom trenutku i imao sam potrebu da sjednem na zemlju u lotus položaju (inače nikad nisam meditirao i jednostavno sam intuitivno zauzeo taj položaj), stavio sam ruke na koljena sa skupljenim prstima usmjerenim prema nebu, nekoliko puta sam udahnuo i izdahnuo i onda sam imao potrebu udahnuti i zadržati dah. Ljudi koji su prolazili pored mene jednostavno se nisu obazirali na to što činim, kao da je to nešto sasvim normalno. Dok sam tako zadržavao dah, odjednom sam dobio snažan dojam da su svi zvukovi grada prerasli u nekakvu kakofoniju, vrtlog zvukova... Nakon toga sam osjetio kako kroz moju glavu struji energija prema nebu, iskustvo je bilo tako snažno da sam dobio dojam izlaska iz svog tijela i lebdenja pola metra iznad moje glave, u tom trenutku pomislio sam da ću umrijeti i da će mi duh jednostavno izletjeti iz tijela prema nebu. Već trenutak kasnije osjećao sam kao da je višak energije jednostavno izašao iz mene i "vratio" sam se nazad u svoje tijelo. U tom trenutku prijateljica me nazvala na mobitel pitajući me gdje sam se izgubio.
Ne znam je li to bila nekakva autosugestija, ali meni je iskustvo bilo uistinu stvarno. Pokušao sam kasnije ponoviti to iskustvo meditirajući u lotus položaju, ali jednostavno nisam uspio. Nikakvo iskustvo niti približno gore opisanom nije se dogodilo.
Također je zanimljivo da sam noć ili dvije ranije proveo budan i u jednom trenutku sam se pokušao uslikati mobitelom. Nisam uspio ni iz nekoliko pokušaja, na mobitelu su ostajale samo slike crvenkasto-ljubičastih linija (mogao bih kasnije uploadati jednu), kao da je moje tijelo jednostavno previše zračilo nečime što je utjecalo na mobitel da me ne može uslikati.
Pročitala sam tvoje pitanje na nekom drugom forumu par dana ranije, ostalo mi u sjećanju, tako sam ti silno željela odgovoriti a nisam te više mogla naći.
a Stalker uvek postuje tudje misljenje iako mozda sam ima nesto jos i pametnije reci)
nije to moje mišljenje već uverenje moga srca šta je ispravno. Kritikovati nekog znaći ući u dramu ispitivača