Dragi ljudi

vidim da je tema manje aktivna nego sto je bila... pa, gde ste?:)
Ja bih da podelim sa vama svoje vidjanje i iskustvo sa tehnikom ili stilom zivota, kako je fenomenalna sibb nazvala. Posle godinu dana psihoterapije, jako sam lepo napredovala i toliko toga prevazisla da i sada ne mogu cudu da se nacudim, moja terapeutkinja mi je preporucila knjigu nulte granice..to je bilo pre oko dve godine. Znala sam da je to CUDO, ali nekako nisam mogla bas sve da razumem. toga sam tek sad svesna. Sada, nakon dve godine, opsteg haosa od zivota, setih se ovoga i odmah sam krenula da citam nulte granice i da gledam video sa jednog od seminara. Neverovatan osecaj. Moje vidjenje ovoga je da je apsolutno dovoljno ponavljati ove cetiri magicne recenice, mada ja cesto ponavljam samo volim te, hvala ti, uspavljujem se sa tim i budim se sa tim. Ono sto se meni dogodilo u poslednjih nekoliko dana je to da sam apsolutno mirna, da verujem da je ave dobro i da ce sve biti dobro, prestala sam da teram sebe da donosim odluke, na agresiju, bes, nemir na koje sam jako zustro reagovala sada reagujem sa mirom, ciatim, cistim i ciatim. Osecam da sada razumem sve i svakog iako apsolutno me mozgam, ave to povezujem sa sobom i fantastican osecaj. Evo najsvezijeg primera. Pre nekoliko dana sam osecala jaku izdaju od strane meni bliske osobe. Bila sam ljuta, besna, povredjena i odbacena. Pritom sam ja neko ko je jako krivio sebe i onaj osecaj da je problem u meni. Da sam ja krivac. Zato mi valjda ova tehnika i odgovara. Posle dan hopsanja, zove me ta osoba, ja sasvim smirena, ona mi se zahvaljuje, ja njoj, ma divno. Znate taj osecaj kaf vam nista vise nije potrebno? E, to upravo. Pritom, taj dogadjaj me je i naveo na ponovno ulazenje u citavu pricu..drugi primer, takodje meni bliska osoba, tacnije bivsi verenik. Jako buran razlaz i sve emocije potisnute u meni. Kako smo se opet videli, u meni se neato rodilo. Ali neato potpuno novo. Jako sam srecna zbog toga sto osecam da vise ne moram da donosim tako drasticne odluke, pustam bozanstvo da cini sta treba, verujem bozanstvu i to je tako divan osecaj! Ja sam sada pred svojim bivsim potpuno mirna, smirena, opustena,ma cudo...do pre nekoliko nedelja ja sam osecala jako veliki strah. Strah jer sam bila zrtva nasilja, i fizickog i psihickog, to je nesto sto mene prati od detinjstva i sada sam mu jako zahvalna jer da njega nije bilo ja ne bih ocistila sva svoja negativna secanja koja me godinama izjedaju. Da, zahvalna sam i njemu, i svom ocu jer da njih nije bilo ja ne bih bila ovo sto sam sada. Hvala im. Uh. Divno. Volela bih da ova tema opet zazivi, bilo bi divno svakodnevno deliti iskustva i impresije.