
Zanima me dali se tko od vas stalno vraća na nešto što je završilo, jer se meni to događa. Čak i nesvjesno, ja se okrećem prošlosti, partneru koji me povrijedio i svojom nesigurnošću me zbunio... Stalno bi odlazio i vraćao se, a ja bih mu uvijek otvorila svoje srce. Ponekad mi jako nedostaje, no ne čujemo se. Sanjam ga, i to boli. Kao da ne mogu prijeći preko toga da on nije uz mene i da je on u mojem životu prošlost. Stalno se prisjećam lijepih trenutaka s njim, i zamišljam da je on još uvijek uz mene... On je krenio dalje, ali imam osjećaj da ni on nije zaboravio na sve. Nešto mi govori idi dalje, a nešto me tu koči da krenem jer mislim da nešto osjećam...
Pozz svima
