Ovo je zanimljivo

Prije koji dan sam se i sama suočila sa svojom vezanošću za materijalno, i iznenadila me spoznaja koliko je moja vezanost zapravo jaka. Doduše, desilo mi se to na malo drugačiji način nego tebi. Ja sam dobila priliku izaći iz tijela, odnosno doživjeti astralnu projekciju. U trenutku kad sam bila napola izvan tijela, i kad sam dobila priliku pogledati svoje fizičko tijelo koje i dalje leži u krevetu i spava, ja sam izgubila vid. Imam toliki strah od odvajanja od materije da to, doslovno, nisam željela vidjeti.
Prva materijalna stvar za koju smo vezani je naše tijelo, jer nam je ono najbliže, i imamo osjećaj da bez njega ne bismo mogli. Blaženi su pojedinci koji su savladali izlaske iz tijela pa je ta vezanost nešto slabija. Ali, i kad smo van fizičkog tijela, imamo drugačija tijela, sačinjena od energije, tako da ni tada nismo posve odvojeni od nekog oblika materije.
Da bi čovjek duhovno napredovao, potrebno je da prestane ovisiti o vanjskim okolnostima. Vanjske okolnosti uvijek su prolazne, i ne valja ovisiti o njima pa čak ni kada su ugodne. I ta ugoda će proći, taj trenutak doći će svom kraju, pa osoba ponovno pati jer više nema onoga što ju je činilo sretnom. S druge strane, ako su okolnosti neugodne, spoznaja o prolaznosti svega od velike je pomoći. Osoba se neće opirati trenutnoj neugodi, prihvatit će ju takvu kakva jest i znati da ona ne traje vječno. To znanje je blago, i ponekad može spasiti život.
Što se tiče konkretnih predmeta koje smatramo da posjedujemo, da nam pripadaju, treba znati da sve to spada u vanjske okolnosti, na kojima se temelji postojanje Ega. Ego je sačinjen od našeg ponašanja, izgleda i vanjskih okolnosti. Svaka misao o tome da imamo pravo nešto zadržati i smatrati svojim, pa čak i kada smo svjesni da je taj predmet zamjenjiv drugim predmetom, je čista ludost ega. Predmeti u našem posjedu su materijalni dokazi postojanja ega. Ako ego smatra da je vrhunski pjevač, onda on mora imati mikrofon. I ako mikrofon nestane, ili se pokvari, za ego će to biti smak svijeta. Ali samo za ego. Duša zna da joj ne treba mikrofon kako bi pjevala.
Mislim da je poklanjanje dragih predmeta odličan način da osoba dopre do vlastite suštine i spozna svoju vječnu prirodu, koja nema veze s tim gdje se osoba trenutno fizički nalazila i u kakvom okruženju. Najbolji način da spoznaš tko si, je da najprije spoznaš tko nisi. Ako možeš funkcionirati bez svoje turpije, znaš da ti nisi ona.
Osim toga, materijalno je samo odraz toka energije koji se odvija "u pozadini". Energija stalno kruži, stoga se isto odražava i na materiju. Kao što jedan predmet ode od tebe, drugi će doći. Sve ono što imamo i dobivamo je ono što smo sami stvorili. Ti si stvorila tu turpiju. Isto tako, možeš stvoriti i drugu, bolju. Ja sam na ljeto odlučila pokloniti jedan kristal iz svoje osobne kolekcije. Naišla sam na osobu za koju sam smatrala da bi joj koristio. Tjedan dana prije nego što ću ga dati, kristal mi je počeo ispadati iz ruku. Jednostavno ga više nisam mogla zadržati. To me rastužilo. Međutim, u roku od dva dana, na kiosku se pojavio identičan takav kristal!! Kupila sam si novi, i ovaj prvi sam poklonila, kao što sam i namjeravala. Čak i da se to nije dogodilo, beskrajno mi je drago jer sam nekome pomogla.