Razmišljala sam o načinu na koji primjenjujemo Z,P. Svi ovdje govorimo o pozitivnom razmišljanju, o zahvalnosti, o vizualizaciji cilja, o napuštanju zone konfora ali rekla bih da to treba da bude tek drugi korak u primjeni Tajne , Z,P itd. Posljedica emocija često nismo ni svjesni, a one su veoma značajne. Emocije znaju potpuno da obuzmu čovjeka te uvijek nesvijesno sabotira sebe. Zato mislim da prvi korak u primjeni zakona privlačenja treba da bude oslobađanje od negativnih emocija i loših uvjerenja. Da li mi uopšte možemo sami da se oslobodimo negativnih uvjerenja ili emocija na nesvjesnom nivou. Kako da zasadimo sjeme čega god ako nam je tlo obraslo korovom koji bi prvo trebali počupati?
Čuvena skala emocija koja se nalazi u Ahrahamovoj knjizi "traži i dobićeš"me je navela da o ovome razmislim je svako sljedeće poglavlje u knjizi kreće sa napomenom da se vratimo toj skali. Istražujući dalje pronašla sam tehnike emocionalne slobode realitivno mlada grana psihologije koja zapravo pomaže da se rjeđimo između ostalog strahova ,starih obrazaca, uvjerenja itd... i time stvorimo pogodno tlo da zasadimo nova uvjerenja ,nove želje ,ciljeve šta god.
Željela bih čuti Vaša iskustva , kako gledate na ovo moje razmišljanje tj kako ste vi kod vas "očistili teren na kojem sadite nove biljčice".Ovdje želim apostrofirati na sve one negativne emocije,strahove i uvjerenja koja se nalaze u podsvjesnom.
Hvala i lijep pozdrav Ratnicima
http://youtu.be/IWu3rSEddZI
Čišćenje bašte prije svega ili?
- pčelica Maja
- Posts: 6
- Joined: 25 Jan 2013, 09:13
Čišćenje bašte prije svega ili?
Ako ne možeš biti dva metra visok budi dva metra pametan!
Re: Čišćenje bašte prije svega ili?
Hmmm...ovo potiče na razmišljanje.
Možda, ali samo možda, počinješ sa čišćenjem onog trenutka kada osvijestiš prazan prostor u sebi i postaneš promatrač. Emocije je teško, a i nije zdravo ignorirati ili ih odbijati. Ako osjećaš, živa si! Međutim, problem nastaje onda kada se za te emocije vežemo. Razlika je između toga kada si depresivno raspoložena, i onoga kad padneš u depresiju. Ovo drugo znači da si prihvatila tu emociju i poistovjetila se s njom. Samospoznaja se sastoji od toga da promatraš svoje emocije kako dolaze i odlaze, umjesto da se za njih vežeš. I osobno mislim da je to prvi korak ka čišćenju.
Možda, ali samo možda, počinješ sa čišćenjem onog trenutka kada osvijestiš prazan prostor u sebi i postaneš promatrač. Emocije je teško, a i nije zdravo ignorirati ili ih odbijati. Ako osjećaš, živa si! Međutim, problem nastaje onda kada se za te emocije vežemo. Razlika je između toga kada si depresivno raspoložena, i onoga kad padneš u depresiju. Ovo drugo znači da si prihvatila tu emociju i poistovjetila se s njom. Samospoznaja se sastoji od toga da promatraš svoje emocije kako dolaze i odlaze, umjesto da se za njih vežeš. I osobno mislim da je to prvi korak ka čišćenju.
Re: Čišćenje bašte prije svega ili?
Pčelice, mislim da kad bi čekali da počistimo sve negativne emocije koje imamo u sebi, i da tek onda krenemo sa pozitivnim programiranjem, da bi se načekali i možda ne bi ni dočekali.
Ja to radim "u hodu" - kad primetim nešto negativno, preduzimam nešto u vezi sa tim, a onda "udarim" po pozitivnom.
Kako to misliš da li možemo sami da se oslobodimo negativnih emocija i uverenja? Pa sami smo ih i stvorili, zar ne, tad nismo tražili ničiju pomoć, zašto ne bismo sami mogli krenuti i u suprotnom pravcu? Mislim da je svako poneo onoliko tereta koliko može da podnese, ni manje, ni više.
Seme možemo zasaditi i ako počupamo malo korova na tom prostoru, pa dok seme niče, mi ne gubimo vreme, već čupamo i ostali korov. Dve muve jednim udarcem.
Slažem se sa Krijesnicom, da emocije ne treba ignorisati i stavljati "pod tepih", već se suočiti sa njima. Ima raznih načina, tehnika, svako treba da odabere onu koja mu najviše odgovara ili da preuredi neku postojeću, po svom ukusu.
Važno je da radimo na sebi i da se nikad ne predamo.
Ja to radim "u hodu" - kad primetim nešto negativno, preduzimam nešto u vezi sa tim, a onda "udarim" po pozitivnom.
Kako to misliš da li možemo sami da se oslobodimo negativnih emocija i uverenja? Pa sami smo ih i stvorili, zar ne, tad nismo tražili ničiju pomoć, zašto ne bismo sami mogli krenuti i u suprotnom pravcu? Mislim da je svako poneo onoliko tereta koliko može da podnese, ni manje, ni više.
Seme možemo zasaditi i ako počupamo malo korova na tom prostoru, pa dok seme niče, mi ne gubimo vreme, već čupamo i ostali korov. Dve muve jednim udarcem.
Slažem se sa Krijesnicom, da emocije ne treba ignorisati i stavljati "pod tepih", već se suočiti sa njima. Ima raznih načina, tehnika, svako treba da odabere onu koja mu najviše odgovara ili da preuredi neku postojeću, po svom ukusu.
Važno je da radimo na sebi i da se nikad ne predamo.
- pčelica Maja
- Posts: 6
- Joined: 25 Jan 2013, 09:13
Re: Čišćenje bašte prije svega ili?
Hvala Vam što ste divni i volim Vas iako vas ne poznajem ali vibriramo tu negdje rekla bih slično pa stoga valjda i ovi moji izlivi ljubavi . Kada sam pitala da li sami možemo da se oslobodimo svojih strahova,starih uvjerenja ili negativnih emocija mislila sam da na onom svjesnom nivou ja znam da imam npr. određeni strah od npr.recimo vezivanja jer sam imala neka loša iskustva od prije.Na svjesnom nivou ja izgovaram afirmacije zamišljam svoje idealne situacije itd.... ali to još uvijek ne znači da sam se oslobodila tog vjerovanja na podsvjesnom nivou. To mi naprosto govore moje emocije.Ali dobro zakon sjemena kaže sad sadiš bereš malo kasnije .Znam da nema instant rješenja nigdje pa ni kod ZP. Jednostavno sam mislila da za bilo koju ozbiljniju analizu stanja naših emocija na nesvjesnom nivou ipak bi trebao biti uključen neko stručan poput psihologa ili drugih za to obučenih osoba.(a što da ne na zapadu svako ima jednog svog baš kao i zubara i samo na našim prostorima kad kažeš psiholog kao da si rekao ne znam šta) . Btw:Felisiti sviđa mi se svoja ideja radu u hodu.......
Ako ne možeš biti dva metra visok budi dva metra pametan!
Re: Čišćenje bašte prije svega ili?
Ajmeee koliko ljubavi na ovom forumu <33 Gotovo je, povlačim se iz vanjskog svijeta i selim se ovamo, vidim da se ljubav dijeli na sve strane <333
No, da se vratim na temu... Pčelice, odlazak psihologu je definitivno nešto što bih ja preporučila kada se treba otpustiti neka negativna emocija. Otvoreno ću reći da idem psihologu makar jednom u dva tjedna, i imam osjećaj da me to spasilo u mnogo pogleda. Kako sam započela s duhovnom praksom, tako su moje podsvjesne emocionalne blokade sve više dolazile do izražaja i nakon nekog vremena više nisam znala kako se s njima nositi. Nikad nisam vjerovala u psihoterapiju pa, iako sam o njoj razmišljala, dugo mi je trebalo da se odlučim na taj korak. Mogu reći da mi je to bila posljednja opcija na meniju.. I, iako sam dospjela u ruke ženi koja mi djeluje posve nezainteresirano za to što radi, mogu reći da mi je razgovor s njom pomogao. Iako joj savjeti nisu nešto specijalni, ja sam se bolje osjećala samim time što sam izgovarala to što me mučilo. Ona je bila tu samo da mi da neku smjernicu, i ja bih sama došla do odgovora. Mnoge moje blokade su sada razbijene i osjećam se puno bolje i zdravije. Iako mi se sada čini da mi psihoterapija nikad nije ni bila potrebna, nastavljam ići kod psihologice jer naprosto ne želim propustiti nove spoznaje u vezi sebe.
No, da se vratim na temu... Pčelice, odlazak psihologu je definitivno nešto što bih ja preporučila kada se treba otpustiti neka negativna emocija. Otvoreno ću reći da idem psihologu makar jednom u dva tjedna, i imam osjećaj da me to spasilo u mnogo pogleda. Kako sam započela s duhovnom praksom, tako su moje podsvjesne emocionalne blokade sve više dolazile do izražaja i nakon nekog vremena više nisam znala kako se s njima nositi. Nikad nisam vjerovala u psihoterapiju pa, iako sam o njoj razmišljala, dugo mi je trebalo da se odlučim na taj korak. Mogu reći da mi je to bila posljednja opcija na meniju.. I, iako sam dospjela u ruke ženi koja mi djeluje posve nezainteresirano za to što radi, mogu reći da mi je razgovor s njom pomogao. Iako joj savjeti nisu nešto specijalni, ja sam se bolje osjećala samim time što sam izgovarala to što me mučilo. Ona je bila tu samo da mi da neku smjernicu, i ja bih sama došla do odgovora. Mnoge moje blokade su sada razbijene i osjećam se puno bolje i zdravije. Iako mi se sada čini da mi psihoterapija nikad nije ni bila potrebna, nastavljam ići kod psihologice jer naprosto ne želim propustiti nove spoznaje u vezi sebe.