problem
problem
Zdravo....ja sam Marko...Otac mi se upokojio pre 2 godine.Bio je to strasan period za mene.Bolovao je od karcinoma.Posle toga nemam vise energije...osecam se istroseno..Nikako da privedem fakultet kraju.Sve ide sa nekom tezinom.Molim vas savet i koje bi moje afirmacije za uspeh bile?Hvala
Re: problem
Da li ce mi iko odgovoriti?Ocajan sam....
Re: problem
Pozdrav Grasko i dobrodošao na forum. Odgovoriće ti neko. Napiši još malo nešto o svemu tome da bi nam bilo lakše da shvatimo šta te tačno muči i kako bi mogao da to prevaziđeš 
Kućni red - obavezna lektira za sve novajlije pogledajte ovde.
Re: problem
Apsolutno nemam energije ni za sta....Previse me je sve umorilo i tako se osecam previse umorno...sa jedne strane sam ravnodusan prema svemu a sa jedne se i nerviram...Nemam volju da sednem da ucim....ne izlazim na ispite....retko se vidam sa prijateljima i sa ljudima...prosto me umaraju pricama pa mi je bolje da sedim kuci...nemam zelju da izadjem,da nadjem devojku...28 mi je godina a osecam se kao deda...da li je to lenjost,sta li je?Kazem vam osd smrti oca mi se sve promenilo...samopouzdanje mi je na nuli sto se svega tice..uspeha,devojaka,fakulteta,novca...Ne znam vise sta cu sa sobom..i sto vise trazim resenje to je gore....Sve cekam da se nesto desi,da mi padne sa neba....ja vise ne mogu da delam...Hvala
Re: problem
A kako je bilo dok ti je otac bio živ? Pre njegove bolesti? Izvini sad što te ispitujem
Kućni red - obavezna lektira za sve novajlije pogledajte ovde.
Re: problem
Pa bolje je bilo....Imao sam mnogo drustva,davao ispite...nisam preterano razmisljao....
-
Krijesnica
Re: problem
Dragi Grasko!
Osjetila sam strašnu potrebu da ti odgovorim, jer sam u vrlo ranom periodu života, u kratkom roku izgubila tri važne osobe, među kojima je bio i moj otac. Također, bolovao je od karcinoma.
Doduše, mene te smrti nisu toliko shrvale jer sam još bila dijete u pubertetu koje je tek počelo otkrivati život, ali povremeno se suočavam s potisnutim emocijama koje sežu iz tog vremena. I da, nije se lako nositi s njima, razumijem.
Najprije moraš shvatiti jednu stvar. Koliko god će to možda grubo zvučati, iskreno je i istinito. Ne dopusti sebi da se vežeš za loše osjećaje i da ti to crpi energiju! Takav stav i osjećaji slabe tvoj imunitet i dovode do bolesti. Stoga odmah osmijeh na lice! Ajde, znaš da to možeš! Nemoguće je da se smiješiš i razmišljaš nešto loše. Natjeraj se. Bilo kako. Makar si zalijepio kutove usana selotejpom.
Nadalje, iako je veoma bliska osoba u pitanju, i gubitak teško pada, reci sebi da je to prirodan proces i nitko ne može pobjeći od smrti. Svi ćemo umrijeti, ali naši termini su različiti. Osoba umire onda kada u životu nauči sve što je došla naučiti. Ona više nema posla ovdje. Nju trebaju negdje drugdje. Jednog dana ćeš i ti biti potreban na nekom drugom mjestu. I tada ćeš otići, znajući da si svoj posao ovdje dovršio.
Zatim, nemoj propustiti to da učiniš nešto za sebe. Unatoč obavezama prema faksu i svemu ostalom, tvoja osnovna obaveza je da se brineš o sebi i činiš sebe sretnim. Opusti se, i zapitaj sebe, što je to što te čini sretnim? Svaki odgovor zapiši. Isprobavaj neke stvari i prati svoje reakcije na njih. Ako postoji pjesma koja te može oraspoložiti u sekundi, pobrini se da ti je uvijek dostupna - na mobitelu, kompjuteru, bilo kojem uređaju gdje možeš pohraniti muziku... Slušaj ju što češće. Uživanje u lijepim stvarima najbolji je način da si podigneš nivo energije, bez obzira o kakvim se tu stvarima radilo. Ako voliš meditaciju, sjedi i meditiraj. Ako si kreativan, stvori nešto.
Veoma je važno da ne vršiš pritisak na sebe i ne tjeraš se na nešto što ti ne paše. Druženje s ljudima koji su ti naporni nije potrebno. Ako ti odgovara samoća, budi sam. Nema ništa loše u tome. Ako osjetiš usamljenost, javi se bilo kome i provedi vrijeme u društvu.
I naravno, ono najvažnije, suoči se sa svojim osjećajima. Načina za to je neopisivo mnogo. Piši, crtaj, vodi dnevnik, ako želiš s nekime razgovarati, izrazi želju i netko će te slušati. Na kraju krajeva, tu je i forum, ovdje možeš govoriti o svojim osjećajima i uvijek će netko odgovoriti. Nemoj ništa potiskivati u sebi, ako ti se plače, onda plači.
U tom cijelom procesu žaljenja, mene je najviše podizala sljedeća misao... Što da sam ja umrla? Što da imam mogućnost kao duša promatrati svoju obitelj? Da li bih voljela da ih moja smrt proganja i utječe na njihove živote? Ne bih. Voljela bih da nastave dalje, s osmijehom. Život ide dalje. Stoga sam sigurna da bi i moj otac volio da sam nasmiješena i uživam u životu. Zato to i činim. Ionako vjerujem da ćemo se jednog dana ponovno negdje susresti... I tada ćemo imati priliku nastaviti gdje smo stali.
Osjetila sam strašnu potrebu da ti odgovorim, jer sam u vrlo ranom periodu života, u kratkom roku izgubila tri važne osobe, među kojima je bio i moj otac. Također, bolovao je od karcinoma.
Doduše, mene te smrti nisu toliko shrvale jer sam još bila dijete u pubertetu koje je tek počelo otkrivati život, ali povremeno se suočavam s potisnutim emocijama koje sežu iz tog vremena. I da, nije se lako nositi s njima, razumijem.
Najprije moraš shvatiti jednu stvar. Koliko god će to možda grubo zvučati, iskreno je i istinito. Ne dopusti sebi da se vežeš za loše osjećaje i da ti to crpi energiju! Takav stav i osjećaji slabe tvoj imunitet i dovode do bolesti. Stoga odmah osmijeh na lice! Ajde, znaš da to možeš! Nemoguće je da se smiješiš i razmišljaš nešto loše. Natjeraj se. Bilo kako. Makar si zalijepio kutove usana selotejpom.
Nadalje, iako je veoma bliska osoba u pitanju, i gubitak teško pada, reci sebi da je to prirodan proces i nitko ne može pobjeći od smrti. Svi ćemo umrijeti, ali naši termini su različiti. Osoba umire onda kada u životu nauči sve što je došla naučiti. Ona više nema posla ovdje. Nju trebaju negdje drugdje. Jednog dana ćeš i ti biti potreban na nekom drugom mjestu. I tada ćeš otići, znajući da si svoj posao ovdje dovršio.
Zatim, nemoj propustiti to da učiniš nešto za sebe. Unatoč obavezama prema faksu i svemu ostalom, tvoja osnovna obaveza je da se brineš o sebi i činiš sebe sretnim. Opusti se, i zapitaj sebe, što je to što te čini sretnim? Svaki odgovor zapiši. Isprobavaj neke stvari i prati svoje reakcije na njih. Ako postoji pjesma koja te može oraspoložiti u sekundi, pobrini se da ti je uvijek dostupna - na mobitelu, kompjuteru, bilo kojem uređaju gdje možeš pohraniti muziku... Slušaj ju što češće. Uživanje u lijepim stvarima najbolji je način da si podigneš nivo energije, bez obzira o kakvim se tu stvarima radilo. Ako voliš meditaciju, sjedi i meditiraj. Ako si kreativan, stvori nešto.
Veoma je važno da ne vršiš pritisak na sebe i ne tjeraš se na nešto što ti ne paše. Druženje s ljudima koji su ti naporni nije potrebno. Ako ti odgovara samoća, budi sam. Nema ništa loše u tome. Ako osjetiš usamljenost, javi se bilo kome i provedi vrijeme u društvu.
I naravno, ono najvažnije, suoči se sa svojim osjećajima. Načina za to je neopisivo mnogo. Piši, crtaj, vodi dnevnik, ako želiš s nekime razgovarati, izrazi želju i netko će te slušati. Na kraju krajeva, tu je i forum, ovdje možeš govoriti o svojim osjećajima i uvijek će netko odgovoriti. Nemoj ništa potiskivati u sebi, ako ti se plače, onda plači.
U tom cijelom procesu žaljenja, mene je najviše podizala sljedeća misao... Što da sam ja umrla? Što da imam mogućnost kao duša promatrati svoju obitelj? Da li bih voljela da ih moja smrt proganja i utječe na njihove živote? Ne bih. Voljela bih da nastave dalje, s osmijehom. Život ide dalje. Stoga sam sigurna da bi i moj otac volio da sam nasmiješena i uživam u životu. Zato to i činim. Ionako vjerujem da ćemo se jednog dana ponovno negdje susresti... I tada ćemo imati priliku nastaviti gdje smo stali.
Re: problem
Hvala puno na ovakvim recima.Prosto sam ovaj razgovor preko foruma mi prija s obzirom da znam da postoje ljudi koji znaju sta osecam.obicno ljudi osudjuju i nemaju potebu da saosecaju sa drugima....Nadam se da cu uspeti...krenuo sam malo da vezbam i nadam se da ce me malo fizicka aktivnost osvestiti....Znam,pogubljen sam,samo bih voleo da se nesto desi da mi popravi samopouzdanje!
Re: problem
Sve je prosto monotono i sve se vrti u krug....Svaki dan isti i nista se ne desava
Re: problem
Odlično je što si krenuo sa vežbama. Radi to, posveti se tome, malo i nateraj sebe kad te "mrzi" Ja sam isto od nedavno krenuo da vežbam, samo malo ozbiljnije nego u prethodnim pokušajima Uživaj u tome, pohvali sebe kad završiš vežbe, zapiši na neki papir datum i opis svaki put kad završiš vežbanje. Napravi sebi mali spisak da te podseti da ima nešto čemu si se posvetio. Ne moraš odmah da menjaš ceo život, kreni korak po korak. Preporučujem ti da pročitaš ovaj moj članak mislim da bi ti koristio http://ratnicisvetlosti.com/clanak/iter ... -u-zivotu/
Ja sam isto od nedavno krenuo da vežbam, samo malo ozbiljnije nego u prethodnim pokušajima Uživaj u tome, pohvali sebe kad završiš vežbe, zapiši na neki papir datum i opis svaki put kad završiš vežbanje. Napravi sebi mali spisak da te podseti da ima nešto čemu si se posvetio. Ne moraš odmah da menjaš ceo život, kreni korak po korak. Preporučujem ti da pročitaš ovaj moj članak mislim da bi ti koristio http://ratnicisvetlosti.com/clanak/iter ... -u-zivotu/Kućni red - obavezna lektira za sve novajlije pogledajte ovde.