NESTRPLJENJE
-
- Posts: 5
- Joined: 19 Oct 2012, 11:55
NESTRPLJENJE
Interesuje me kako ostati miran kada te ljudi iznerviraju ili provociraju naokolo kako to uspeti kako nauciti da budes strpljiv i miran kada si uvek imao buran zivot bio nesiguran,ne poverljiv,nestrpljiv i imao jako tezku proslost KAKO TO NAUCITI IMALI LEKA
Re: NESTRPLJENJE
Eh iskreno receno s ovim se i sama borim...
super je dok sam sama dok radim sto hocu i skim hocu i kako hocu tad je lakse drzati se pozitivnih misli i dobrih vibracija...
Ipak ljudi oko nas su svakakvi, to je cinjenica ali ne mora biti istovremeno i izgovor za ono kako mi u datom trenu reagiramo...
Meni osobno pomaze da u takvoj situaciji koja mi potencijalno moze dici tlak zastanem na sekundu dvije da onako ajmo rec malo dublje promotrim sebe onako iskreno objektivno vise kao neki promatrac i da si kazem stop.
U tom si trenu odvrtim par pitanja u glavi:
treba li ti nerviranje?
ima li to sto netko ima bijesne gliste uopce veze samnom?
kakve to emocije u meni izaziva?
da li ako bi prihvatila njegov mamac i krenula njegovim nacinom to cinim zbog zelje da se pokazem dokazem i da moja bude zadnja?
je li ta nekakva rasprava uopce konstruktivna i moze li iz toga ispasti nesto dobro?
reagiram li onako kako zaista zelim ili onako kako sam naucena da reagiram i kako ljudi smatraju da je normalno reagirati?
ok puno je tu pitanja al ja ih sve nekako provucem kroz glavu u sekundi i pogotovo ak me netko nanervira i ako pocnem osjecati onaj nekakav bijes i ljutnju ono znas kad bi mogao nekog tresnut bez po frke zaustavim se iako je tesko i pokusam prema toj osobi emitirati mir i ljubav ako to ne uspijem onda bar sebe pokusavam podesit na drugu frekvenciju jer znam da za mene i nije bas tako dobro da se osjecam ruzno...
Ne treba bit slabic i sutjet i trpit naravno ali na agresiju treba odgovorit mirno stalozeno i s ljubavlju, druga ce strana to mozda prihvatit a mozda i ne, to o njoj ovisi ali trudim se ak nis drugo bit odgovorna za sebe, najlakse je rec on me nasekiro nanerviro on je ovakav i onakav tlaci me guse tupi mi stalno nesto i tesko je u tom trenu stat na loptu i ostat pribran ali vjezba cini cuda bar kod mene i ljudi na to uglavnom reagiraju pozitivno, ak njihovi bijesni ispadi ne naidu na plodno tlo nego ako na dreku i viku dobiju nesto sasvim suprotno ako nista bar ostanu malo zateceni i cesto se ispusu kao balon jer im to divljanje nista s moje strane ne hrani..
Neki se smire neki ne ali briga me, ponavljam, njihova stvar ako zele vidjet ce da moze i drugacije, ja znam da moze i vec ako netko sizi bar onda sebe pripazim jer nikog drugog ni ne mogu...
A losih iskustava i ruznih stvari u zivotu smo svi imali, i o tome cesto razmisljam. ranije sam znala ofurat se u film pa vrtit ruzne uspomene po glavi i sazaljevat se, sad ih lagano transformiram ako se jave zapitam se zbog cega se javljaju i ako su mi se vec dogodile sto su mi donijele u zivot, koje lekcije i pouke?
Pomazu ako nista drugo jer si lakse mogu definirati sto zelim od buducnosti...
Jedna je moja profesorica na faksu rekla da mozemo mijenjati samo sebe a kad promijenimo sebe da nasa promjena moze utjecati na druge da se promjene od nula do sto posto ali to sve dalje o njima ovisi...
A otpora ima, cesto me ljudi napadaju da ja nisam normalna jer se nikad ne zivciram i kak to nije bas kak bi trebalo bit a s druge im strane opet kazem sve u facu mirno i prijateljski pa onda i to opet ne valja... Ja se smjeskam i mislim si svoje a njih pustam nek rade sta hoce, ja znam da je meni ovako ljepse...
super je dok sam sama dok radim sto hocu i skim hocu i kako hocu tad je lakse drzati se pozitivnih misli i dobrih vibracija...
Ipak ljudi oko nas su svakakvi, to je cinjenica ali ne mora biti istovremeno i izgovor za ono kako mi u datom trenu reagiramo...
Meni osobno pomaze da u takvoj situaciji koja mi potencijalno moze dici tlak zastanem na sekundu dvije da onako ajmo rec malo dublje promotrim sebe onako iskreno objektivno vise kao neki promatrac i da si kazem stop.
U tom si trenu odvrtim par pitanja u glavi:
treba li ti nerviranje?
ima li to sto netko ima bijesne gliste uopce veze samnom?
kakve to emocije u meni izaziva?
da li ako bi prihvatila njegov mamac i krenula njegovim nacinom to cinim zbog zelje da se pokazem dokazem i da moja bude zadnja?
je li ta nekakva rasprava uopce konstruktivna i moze li iz toga ispasti nesto dobro?
reagiram li onako kako zaista zelim ili onako kako sam naucena da reagiram i kako ljudi smatraju da je normalno reagirati?
ok puno je tu pitanja al ja ih sve nekako provucem kroz glavu u sekundi i pogotovo ak me netko nanervira i ako pocnem osjecati onaj nekakav bijes i ljutnju ono znas kad bi mogao nekog tresnut bez po frke zaustavim se iako je tesko i pokusam prema toj osobi emitirati mir i ljubav ako to ne uspijem onda bar sebe pokusavam podesit na drugu frekvenciju jer znam da za mene i nije bas tako dobro da se osjecam ruzno...
Ne treba bit slabic i sutjet i trpit naravno ali na agresiju treba odgovorit mirno stalozeno i s ljubavlju, druga ce strana to mozda prihvatit a mozda i ne, to o njoj ovisi ali trudim se ak nis drugo bit odgovorna za sebe, najlakse je rec on me nasekiro nanerviro on je ovakav i onakav tlaci me guse tupi mi stalno nesto i tesko je u tom trenu stat na loptu i ostat pribran ali vjezba cini cuda bar kod mene i ljudi na to uglavnom reagiraju pozitivno, ak njihovi bijesni ispadi ne naidu na plodno tlo nego ako na dreku i viku dobiju nesto sasvim suprotno ako nista bar ostanu malo zateceni i cesto se ispusu kao balon jer im to divljanje nista s moje strane ne hrani..
Neki se smire neki ne ali briga me, ponavljam, njihova stvar ako zele vidjet ce da moze i drugacije, ja znam da moze i vec ako netko sizi bar onda sebe pripazim jer nikog drugog ni ne mogu...
A losih iskustava i ruznih stvari u zivotu smo svi imali, i o tome cesto razmisljam. ranije sam znala ofurat se u film pa vrtit ruzne uspomene po glavi i sazaljevat se, sad ih lagano transformiram ako se jave zapitam se zbog cega se javljaju i ako su mi se vec dogodile sto su mi donijele u zivot, koje lekcije i pouke?
Pomazu ako nista drugo jer si lakse mogu definirati sto zelim od buducnosti...
Jedna je moja profesorica na faksu rekla da mozemo mijenjati samo sebe a kad promijenimo sebe da nasa promjena moze utjecati na druge da se promjene od nula do sto posto ali to sve dalje o njima ovisi...
A otpora ima, cesto me ljudi napadaju da ja nisam normalna jer se nikad ne zivciram i kak to nije bas kak bi trebalo bit a s druge im strane opet kazem sve u facu mirno i prijateljski pa onda i to opet ne valja... Ja se smjeskam i mislim si svoje a njih pustam nek rade sta hoce, ja znam da je meni ovako ljepse...
Teži visokom jer u duši ti leže skrivene zvijezde. I sanjaj jer snovi predhode svakom cilju.