Inspirativan mi je jako prvi post iz razloga sto sam od vrtica do svoje 18 god samo htjela biti odgajateljica i onda ne znam što se desilo i najedanput se promjenilo to. Jednostavno nisam znala više komunicirati s djecom blago me bilo stid, malo pogubljena, umjesto da ja izvlacim iz njih oni su izvlacili iz mene
I onda sam nedavno upoznala jedno predivno dijete, koje je opet probudilo to moje uspavano. I bilo je predivno mala djevojcica je ucila mene i upucivala, razbijala moje blokade.
I još jedno iskustvo sam nedavno imala.
Mislim da je naše malo unutarnje dijete naša podsvjest.
Bila sam na jednom tretmanu gdje sam išla u svoju podsvjest i tamo sam prvi put vidjela to malo dijete
Rečeno mi je da naša podsvjest funkcionira kao šestogodišnje dijete.
I stvarno sam otišla kod te male uplašene Tamare, bila je sklupčana i uplašena čim sam ušla odmah me je vidjela i baš pogledala s onom nadom u očima kao da je oduvjek znala da ću doći ( a da budem iskrena uvjek sam imala osiječaj kada sam bila mala kao da će doči Tamara iz "budučnosti" i ponuditi mi utjehu)
Tamo sam ju zagrlila i pružila sve blagoslove koji su joj trebali , nakon toga je vrtlog svijetlosti izvlacio sve negativno iz nas.
Tada je curica imala oko 10 godina kada smo riješili te probleme.
Postala je mlađa oko 3 godine kada sam ju pitala što želi htjela je učiti voljeti, tada sam joj iskreirala savršene roditelje(pošto mi je mama umrla sa 4)
nakon toga je ostarila oko 14 pa joj je pofalila ljubav momka pa sam joj i to iskreirala. itd
Bila sam vođena kroz taj proces i stvarno nakon toga ta sječanja što sam kreirala ostala su mi kao da sam ih prošla no tada mi još nije mašta baš radila. ali predivna iskustva.
Sada sam lijepo upučena da počmem to sama raditi i da počmem posječivati to dijete koje je oduvjek znalo da ču doći
Hvalaaa na odličnoj temi
