ja bih sa vama podijelila svoje iskustvo jer me situacija "izludjujuceg cekanja" podsjeca na moju prije par godina. Diploma u džepu posla ni na vidiku, narocito ne u struci jer je tada zamrznut prijem pripravnika na tom terenu. Moj stav, ma radicu pa makar kao prodavacica

To je bilo vrijeme kada sam tek upoznala ZP, pod naletom ogromne odusevljenosti cijelim procesom, sebi sam zacrtala - dok ne dodje posao radicu ono sto iskljucivo volim.
- moji nijesu mogli da me prepoznaju, kad mama dodje sa posla cekalo je sve spremljeno po kuci umjesto standardne recenice, spavala sam do 13h nijesam stigla ni da doruckujem. To je podiglo moju vibraciju korisnosti... korisna u sopstvenoj kuci.
- umjesto setnje po buticima na koje me svaki pogled asocirao na ne,ne ne mogu to da kupim, setala kroz kucu sa iglama u rukama uceci da pletim, presmijesno znam:-) al meni je bilo zabavno, novo, smirujuce, a tek kako su se ukucani smijali

- svaki dan sam ucila engleski jezik po 45 min. kao u skoli.- povratila osjecaj vjecitog revnosnog strebera koji svaki dan nauci nesto novo
- nijesam imala novca za izlaske al sam zato - plesala u svojoj sobi
Prvi razgovor na koji sam otisla bio je za rad u jednom renomiranom butiku, nijesam primljena. I dalje entuzijazam,radost sto sam obavila prvi poslovni razgovor kao neko ko nikada nije radio i imao bilo kakvo iskustvo. I da ne duzum, iz vedra neba posao na koji sam primljena bez ikakvog razgovora, bio im je neophodan radnik sto prije URGENT

, u super firmi, sa odlicnom platom, onakvom kakvu nikada u svojoj struci ne bih mogla na mjesecnom nivou da zaradim.
Tvrdim da je tada ZP sve za mene skockao posao, onako kako ni sama nisam mogla da zamislim.
Ispostovala sam ga u dijelu- osjecaj se dobro, i uspjela u tome.
GLAVNA NAREDBA- OSJECAJ SE DOBRO
