Poezija

[MilicaM]

dok sam prelistavala forum, ra\misljala sam o tome kako nisam sigurna u svoj identitet, da li sam u nekom momentu odustala od sebe. I kako to uvek biva, setila sam se da je jedna od stvari koje sam volela pisanje, a to sam prestala da radim u detinjstvu, i kako sam se prisetila koliko sam uzivala u tome pocela je da se stvara pesma u mojim mislima. Imala sam papir i olovku pored sebe i zabelezila sam je, sve se desilo pre par minuta
Proces


Ljubav kao trenutak
trenutak kao secanje na svest
svest kao suprotnost nesvesnosti, koja je uobicajena
uobicajeno kao sigurnost
sigurnost kao negiranje straha
strah, samo nekada maskiran
ko, kada i zasto nesto maskira?
mi u stvari gledamo tudjih ruku delo
film ili predstava
razmisljanje koga postajem svesna
svescu rasvetljavam
rasvetljavanjem bacam senku
ok, u stvari biram fokus
shvatam da imam izbor
biram ono sto me inspirise
uzdah, kod kuce sam, osecam
osecam, tada je sve dobro
i opet neka ljubav
i opet neke ideje
kao proces
kao zivot
i ja
tu negde.

[Krijesnica]

Milice oduševljena sam, hvala ti što si ovo podijelila s nama!

Evo još koji stih od mene...

Glasno su ptice pjevale
U krošnjama drveća što njišu se na vjetru
Osjećala sam tvoju bol, naše prevare
Što još uvijek tiho odjekuju u svijetu.

Pognuo si glavu, kao da nešto tražiš
A sklopljene ti oči gledaju prema unutra
Probireš riječi, ne znaš što da kažeš
Hoće li od danas bolje biti sutra?

Razotkrivena je nada da ja sam tvoja muka
Što u glavi ti plače dok gledaš u daljinu
Vjerujem i dalje da ljubav nije pukla
I da još se čvrsto držiš za moju haljinu.
____

Davno sam odlučila
Da sanjati te neću
Ni pod kojim uvjetom
Neću rušiti vlastitu sreću
Tek ostvarenu, jedva pronađenu
Negdje duboko u srcu zakopanu

Pa ipak, vidim tebe, i ti vidiš mene
I padam na koljena pod tvojim hladnim očima
Molim za ljubav, kao što molila sam noćima
Zar ti nije dovoljna sva moja bol?
Tvoje je srce sjeverni pol

Razni glasovi, bijesni i uplakani
Iz crnih snova su me probudili
Više ne razlikujem san i javu
Na oba mjesta ti dobivaš slavu
Mislila sam da smo priču priveli kraju
Oh, kako misli varljive biti znaju

Pa ipak, vidim tebe, i ti vidiš mene
Okružuju nas neke tamne, crne sjene
Na vratu mom napete su vene
Dok vrištim i zovem, da spasim sebe
Zar ti nije dovoljna sva moja bol?
Tvoje je srce sjeverni pol

I san, i java jednako bolni postaju
Kao uspomena na papiru crna slova ostaju
Tvoje lijepe riječi, napisane u prolazu
Kao šareni papiri, poredani u kolažu
Lijepe su samo dok gledam u njih
Pitam se, što stoji iza laži svih?

Napusti moje snove, samo to te molim
Barem tamo zaboravljam da te volim
Doći ćeš ponovno kad ulaz ti dozvolim
A do tad me pusti, preklinjem te, molim

[MilicaM]

bas je lepo!!!

[Aurora3]

Svidjaju mi se vasi stihovi.
Ja sam skoro napisala jednu pjesmu. Prvu i jedinu. Nastala je na groblju. Mozda malo morbidno zvuci, ali tako je.
Ispricacu kako. Bili smo na godisnjici moje majke, a ja ne volim groblje, i rijetko idem tamo. A ponekad od odredjenih ljudi osjecam osudu zbog toga, ali nebitno to sad. Zeljela bih da podijelim pjesmu sa vama. Jos je niko nije procitao. I jako bi me interesovalo vase misljenje.


Spomenik tvoj nijesu
ove mracne ploce mermera
iznad rake
u kojoj tvoje tijelo pociva.
I na ovom mjestu
koje znak tvoj nema.
Groblje mene na tebe ne podsjeca.
I tu nijesi, ti, kraj mene.
Kraj mene si
kad me sjecanje vrate u djetinjstvo,
dodir tvoje ruke koja moju kosu sa lica
sklanja dok pisem,
tvoj prijeki pogled dok grijesim,
najtoplije pohvale zbog uspjeha
i najiskrenija radost zbog moje srece.
Sjecaju me rodjendani,
i pokloni s paznjom odabrani.
Sjecaju me lijepe price na tebe.
Sjeca me bol, sto vise ne cujem tvoj glas.

Tvoj je spomenik tvoja dusa
sto zivi i dalje
u nama, kojima si dala najvrjednije,
zivot!
U nama u koje si usadila
sve plemenito i vrijedno sto imamo.
U svima kojima si bar na trenutak
zivot blagoslovila.
U svima nama kojima si zivot obasjavala.
U prici o tvojoj velicini!

Zato, majko, spomenik ti dizem u svojoj dusi.
U svom srcu,
gdje sija najsjajnijom svjetloscu,
I obasjava moj zivot
upospomenom na tvoja djela i rijeci,
na tvoj dragi lik,
ponosom sto sam te imala.
Jer, ti, nijesi pod zemljom, majko,
ti si negdje visoko,
ma gdje god to bilo!

[Zika]

Imam i ja neke pokusaje poezije.
Ovo je jedna:

POLETI DANAS

Čemu strah? Raširu krila svoja i poleti.
Uvek si znala, pokušaj da se setiš.
Raširi krila svoja zlatna
A srce će znati gde će da sleti.


Srce će moje rado da se seti.
Dali te znam il' Te se secam,
Dali si blizu il' negde daleko,
Pružiće Tvom srcu ruku da lako sleti.

Uroni u dubinu srca svoga koje istinu krije,
Otkrićes životnu stvarnost zatrpanu u laži,
Videćeš da vreme i prostor istina nije.
Danas je prava istina koja u životu važi.

Danas je uvek danas, bar to je jasno
Bilo je to i juče a biće isto i sutra
Ne čekaj da život proleti prazno,
Ne čekaj da život započneš kasno.

Slušaj šta ti srce kaže
Uživaj danas, živi za danas
Jer juče je prošlo a sutra će doći
Slušaj svoje srce, neče da te laže.

Čemu strah? Poleti danas pre nego što postane juče!

(Žika, Septembar 9, 2006)

[Zika]

Evo jo[ jedne.

PRAVA LJUBAV

Kada se uzburkaju i um i srce a njima ne vladaš više,
kada je glava prazna a srce nadvlada celo biće,
kad samo vidiš voljenu i niko drugi ne postoji više,
kad ništa drugo ne postoji niti ti se tiče
kada ljubav predje iz osećanja u stanje blaženstva.

Ako se i voljeno biće isto oseća tako
ako dišete istim plućima i kuca vam jedno srce,
ako vam mozak iste misli stvara
to se onda zove
PRAVA LJUBAV

Ž.P. 2010

[Zika]

I jos jedna.

23 Novembar 2003

NOVA KNJIGA NOVOG ZIVOTA

Zapoceo sam novu knjigu
zapoceo sam novi zivotni put.
U njoj nema mesta za brigu,
neizvesnost, strah i tugu.

Okrenuh prvi list
i ugledah put blistav i cist.
Put koji vodi u svetlost
a daleko napred prelazi u vecnost.

Ispred mene hodjase ON
koji me je stvorio
i kroz zivot vodio.
On koji je strpljiv bio
i kada sam se od svetlosti krio.

Znam da nisam sam jer ON je
uvek u meni i iznad i oko mene,
u svemu sto mogu da primim i dam.
Ime mu je Ljubav, Mudrost i Moc
i uvek je samnom i dan i noc.

Zahvalan sam Tebi Svevisnji moj.
Sa punim srcem ljubavi
cvrstim korakom hodam uz Tebe
ka istom cilju koji je i moj i Tvoj.

Zahvalan sam za sve sto imam i
Za svaki poklon sto od tebe primam
Za Svetu Svetlost koju meni dajes
Za ljubav, nadu, pouzdanje.

Okrenuh jos jedan list i
videh put prav i cist.

A na horizontu u daljini
K'o bistra reka u planini
Jos jedan put sliva se u moj.
Svetluca na suncu ko srebrn oblak
osencan zlatom ko sunce u sumrak.

Pridjoh jos blize i jasno videh
sebe da hodam pored siluete
sto zraci svetlost duginih boja.
Svetlost koja je svetla kao i moja.
Osetih slicnost i osecanje da
isti duh hoda u dva razlicita tela.
Jedno je moje a drugo silueta bela.

U daljini put se video sve manje i manje
I nestajao u sumaglici koja se polako dizala sa reke
Prihvatajuci u svoj zagrljaj dve siluete.
Dali si to bila Ti il' samo znak da
na putanji zivota uvek postoje mogucnosti neke?

Okrenuh treci list...
Sunce se probija kroz srebrni mist...
Nevidim jasno al' put izgleda svetao i cist.
Nevidim, al' cujem glas pun ljubavi i neznosti:

'Koracaj smelo, zalutati neces.
To je put iz tame kroz Svetlost ka Vecnosti.
Ja sam spremila mesto za tebe.
Nemoj zuriti, ono te ceka kad tvoj cas dodje.
Do tada ce puno vremena da prodje.
Ovde je odmah uz mene i znaj mesto je tvoje,
dali ces putovati sam ili u dvoje.
Meni je sve jedno, odluka ce biti tvoja
taj deo zivota pripada tebi
I tvoja radost bice i moja'.

Glas se izgubi u zuboru reke,
Sunce obasja celu okolinu,
Cvetovi ukrasise divnu dolinu,
Cvetovi nevidjenih boja.
Ostadoh stojeci bez misli neke.
Zakoracih i krenuh u poznatu nepoznatost.

23 novembar 2003
Zika

[Zika]

DOBRO JUTRO

Dobro jutro draga moja dali si se probudila?
Dobro jutro ti želim, dan se već rodio.
Kraj tebe stojim i pogledom te milujem.
Dobro jutro mila moja, novi dan te čeka.

Dali si lepo spavala i divne snove sanjala?
Zapamti lepe snove, zaboravi za loše,
To Ti je poklon od mene iako to neznas.
Neka ti novi dan novu radost donese.

Dobro jutro draga moja, jel si se probudila?
Dobro jutro zlato moje, jel si se naspavala?
Dobro jutro srećo moja, jel si se rasanila?
Dobro jutro draga moja, novi dan te čeka.

ŽP, 2012

[Krijesnica]

Aurora3, oduševili su me tvoji stihovi iz više razloga. Moj otac je pokojan i rijetko mu odlazim na grob, kako i tvoja pjesma kaže, jer on nije tamo, u tom lijesu pod zemljom. On je živ i dalje, u mom srcu, mojim mislima, prepun je života, nasmiješen, miran, zadovoljan. I baš tu, u sredini mojih prsa, uspravno stoji njegov spomenik koji slavi njegov život, a ne oplakuje njegovu smrt. Čitajući tvoje stihove, mislila sam o njemu. Hvala ti.

Žika, divni stihovi ispunjeni radošću i pozitivnom energijom, hvala ti. Ovo mi je zapelo za oko:

Uroni u dubinu srca svoga koje istinu krije,
Otkrićes životnu stvarnost zatrpanu u laži,
Videćeš da vreme i prostor istina nije.
Danas je prava istina koja u životu važi.

[Krijesnica]

Stiže nekoliko friških stihova od mene

Poput čokolade, sve to slatko zvuči
Osmijeh ukrade ono što me najviše muči
Skrućene brade prepoznajem svoj put kući.

Znam da padam, kao što pala sam i prije,
Ali ne osjećam suze, sada samo mi se smije,
Što čeka me kasnije, ovo su tek čaše dvije.

Duboku jamu pod sobom kopam,
Priđi bliže, jednu tajnu da ti odam,
Upravo sada rubom svoje provalije hodam.