Forum Ratnika Svetlosti

Ne slažem se da je introvertnost loša ako je to odabir osobe i ako je tako sretna. Svatko treba raditi ono što ga veseli. Introvertnost ne znači izolaciju, a niti nedostatak nečega, jer osoba uvijek može odabrati da bude ekstrovertna i počne se kretati među gomilom.
Ako si introverta ne znači da nemaš veze s vanjskim svijetom, da odbijaš komunikaciju i sl. I introverti imaju svoj krug ljudi u kojemu se kreću. Rijetko kada sam imala prilike vidjeti da introverta odbija upoznati nekoga i razmijeniti par riječi, naprotiv, ako se dogodi "klik", introverta će sigurno nazvati i htjeti se ponovno družiti. Ali će mu društvo sa samim sobom biti na prvom mjestu. Zašto? zato što tada očito dobiva nekakvu inspiraciju i tako lakše funkcionira. Ja sam i jedno i drugo, nekad prevagne ekstroverta, nekad introverta, ovisi kakav mi je dan i što želim danas napraviti. Volim ljude, volim razgovarati i volim biti aktivna, ali vrijeme koje provedem sa samom sobom mi je veoma dragocjeno.

I da, moj brat je okorjeli ekstroverta, pa opet je sposoban provesti pet sati igrajući igrice i ne javljajući se na telefon. Ikome.

to sam i ja htela reci gore, ali malo smotano, evo ova slicica je zanimljiva http://i.imgur.com/fqmS0qy.jpg

Ja imam slicno misljenje kao Krijesnica,jer nije introvertnost osobina koju bih hteo da izbegnem, niti je gledam kao da u sebi nosi sebicnost. Puno ekstravertnih ljudi moze biti veoma sebicno i zajedljivo. Sve ima svoje vrline i mane. Zavisi kako zelimo da zivimo i kakve smo osobe. Introvertnost svoju ja ne mogu izleciti,ali mogu bezvezne panicne napade na primer i osecaj da je nesto "pogresno" kad ja cutim. U sustini to su moji jedini problemi pa sam i veoma srecna osoba. Volim da se opustim i smejem dobroj sali sa drugarima i da satima budemo u nasim nekim akcijama. Da idemo u sela i pravimo rostilje i da se odvalimo od zivota. Ali kao sto je Krijesnica objasnila najvise volim svoju energiju cuvati za sebe i situacije u kojima je potrebno da je dam drugima i suzdrzan sam iz tog razloga,a ne iz razloga sto sam sebican.
Zbog introvertnosti sam i poceo meditirati,bez nje mozda nikad i ne bih. Volim svoju introvertnost,ne zelim je izleciti. Jer nemam sta izleciti,ona je moja priroda. Ali nije potpuna,polutan sam kao Krijesnica pa zavisi kako koji dan prozivim. Naravno,pod uslovom da ne mesamo srecu i radost sa svojom ekstraventnom prirodom. Da ispadne samo onda kad smo u visokoj vibraciji i kad imamo zelju sa svima da pricamo da to nazivamo svojom esktraventnom osobinom. Ne,ja kad sam vrhunski srecan znam biti srecan i zahvalan iznutra,a i dalje izgledati kao suzdrzana osoba.
Super ti je slicica Sunna. Verujem da bi mnogi introvertni ljudi bili veoma srecni kad bi ih neko random zagrlio. Mada voleo bih i ja random zagrliti ljude,pa se trudim da uvek imam pokrice neko. Neku spiku pre toga da ne pomisle da sam luuuuud. Grlim vas sve introvertne ljude!
PS. opusteno Sunna,ja sam uspeo smotano da objasnim. hehehe

Sunna divna slika i veoma istinita.

I slažem se s gornjim postom, sumnjam da bih i ja ikada počela meditirati da nemam introvertu u sebi. Zbog toga njegujem tu osobinu, znam da je ona zaslužna za puno toga pozitivnog u mom životu.
Čak ne bih bila u prilici otkriti neke svoje talente da nisam najprije njegovala samoću. Od silnog trčanja na sto strana, nikad ne bih primijetila da imam dara za pisanje i sl.

To se ne može liječiti. To je isto kao da netko želi izliječiti iskrenost ili pričljivost Možeš glumiti, možeš se natjerati da drugačije djeluješ, ponašaš se - ali to je igra protiv sebe, koja ne vodi ikamo drugamo osim ka nezadovoljstvu. Volite se takvi kakvi jeste, jedino tako možete uspjeti u životu.

Krijesnica wrote:Nedavno sam u knjižnici slučajno ugledala knjigu o introvertnim osobama i malo ju prelistala. Naišla sam na zanimljive statistike, koje govore da su introvertne osobe kreativnije, kvalitetni slušatelji i još bolji govornici, i da se to naročito ističe u poslovnom okruženju. Prednost im je to što su sposobni raditi sami, i stoga u poslu mogu ostvariti veći napredak jer tako rade na svojoj samostalnosti. Nisu im potrebni drugi da bi odradili svoj posao kako spada i položili dobre rezultate. Naravno, nema ničeg lošeg u grupnom radu - ali pojedinac će se lakše istaknuti i privući pozornost nadređenih kada sam postigne isto što i skupina od petero ljudi. Činjenica je da su najveće ličnosti u povijesti čovječanstva (poput umjetnika, znanstvenika, kulturnih i vjerskih vođa) bili introverti. Vjerujem da u svakome od nas leži i introverta, i ekstroverta, ali u različitim omjerima. I svaki od njih dvojice će izići na scenu ovisno o publici i predstavi.

Ovo je opis mene. Ja sam introvertna i uzivam u tome. Najvise volim kada sam sama sa sobom i sa svojim mislima. Ljudi, kako se ja dobro provodim tada! Najvise vremena provodim sama jer mi to prija, takva sam. U stanju sam da 7 dana budem sama i da mi bude prezanimljivo, samoj sebi sam odlicno drustvo. Ali sam takodje nekim delom i ekstrovertna, jer sam druzeljubiva prema ljudima koji mi prijaju. Odlicno si rekla da sve zavisi od publike i predstave! Nasmejao me je ovaj deo komentara:

Krijesnica wrote: Poznajem osobu koja je vjerojatno najveći introverta kojeg ću ikada imati prilike sresti... Kod nje ne postoji strah, njezino ponašanje to pokazuje - govori točno ono što misli, bilo kada i bilo gdje, ne čeka da ju se pita za mišljenje. Čak je i druželjubiva, ali priznaje da ponajviše uživa u svom vlastitom društvu. Naravno, izrazito je kreativna, bavi se slikanjem i izrađivanjem raznih predmeta, imala je svoju izložbu, sada ide na faks za nekakvog dizajnera, itd... Ono što odmah dolazi do izražaja kada biste ju ugledali je njezina autentičnost - osoba koja je sto posto vjerna sebi, jako odudara od okoline po svom izgledu, stilu, interesima, i u tome uživa. Ima jaku karizmu i iskreno divljenje mnogih ljudi

Prvo sam pomislila da sam ja ta osoba, ali se ne bavim slikanjem Vrlo sam iskrena, kada se nalazim u dobrom drustvu cak budem 'glavna', ljudi me zgotive, budem im zanimljiva, dosta puta sam ja ta koja organizuje izlaske... Ja sam takodje verna sebi, mnogima sam uzor po raznim pitanjima, dosta privlacim paznju gde god da se pojavim. U drustvu dobijam komplimente i znam da se nosim sa njima, ne povlacim se u sebe i nemam veliki strah u nekim bitnim situacijama. Ali svakako se desava da se ponekad povucem u drustvu, primetila sam da je to uglavnom drustvo koje mi ne prija i kada se nalazim u sestrinom drustvu! Ona je izuzetno ekstrovertna i dominantna, pritom je i starija i u njenom prisustvu imam potrebu da budem mirnija i povucenija. Onda nam se energije upotpunjuju. Ali i dalje najvise volim da provodim vreme sa sobom jer se tada osecam najbolje. Moj glavni problem je porodica koja ne razume moje ponasanje, misle da sam u depresiji, da sam asocijalna, da sam melanholicna. Stalno me osudjuju i kritikuju zbog toga, svaki dan mi to prebacuju a ja nikako ne uspevam da im objasnim da meni samoca prija.