Alexicaa wrote:Joj hvala vam puno za sve ,svesna sam svega obozavam vas i saljem vam puno poljubaca !! :**************
Hvala za poljupce, evo i ja tebi kiss, kiss, kiss, kiss, kiss, kiss
Mnogo su mi zanimljive tvoje teme, slobodno nastavi, u prilici smo da dublje zađemo u neke opšte problematike.
Po meni društvo koje nije u skladu sa tvojim nastojanjima, treba otkačiti. Ja sam svoje otkačio, i sada mi je 100 puta bolje. Mogu bolje da razmišljam, planiram, donosim odluke...
Društvo samo vezuje našu energiju u svom inventaru sećanja o nama i doslovno nas primorava da se ponavljamo, što je ustvari najveća glupost koju društvo očekuje.
Ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka.
Alexicaa wrote:Jel mozete da mi napisete 10-ak afirmacija da napravim sebi novo uverenje sto se tice tudjih misljenja. Mislim da i to treba da menjam .Volela bih da me bas briga sta ko misli i da budem sigurnija u sebe... Jesam ja dosta sigurna ,volim sebe i u vecini slucaja me briga,ali volela bih da to bas bude 100% tako.HVALA UNAPRED
Joj to nije baš tako lako
Tu je upitanju tvoje samopouzdanje kao matrica na kojoj će leći afirmacije.
Puno je likova koji izigravaju neke važnosti, pa se prema tome treba videti šta je slabost u našoj svesti.
Nije loše kada bi probala da rekapituliraš likove koje si sretala...i sad, ako u interakcijama postoji neko tvoje obećavanje, onda je to jedan od problema.
...
Ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka.
Čeprkaj malo po ovoj temi, potraži svoje blokade i onda kreni u napad.
Za početak nemoj pisati afirmacije u koje ti je teško povjerovati, odnosno koje su vibracijski predaleko od tvoje trenutačne vibracije. Tipa, osoba koja uopće nema samopouzdanja, neće dobiti dobre rezultate ako odmah navali na afirmacije "ja imam potpuno samopouzdanje, ja vjerujem u sebe, ja sam najbolji", itd. Takvoj osobi je teško vjerovati u to što čita i govori, pa će afirmacije ostati tek u njezinoj svijesti, u obliku pjesmice koju je naučila napamet. Poanta je da afirmacije uđu u podsvijest. Da bi se to dogodilo, potrebno je vjerovati. Vjerovanje je spoj misli i osjećaja. Rezultat toga je emocija. Kada nastane emocija, ona ostavlja trag u tvom energetskom polju, koje potom počinje oblikovati tvoje vanjske životne okolnosti. Dakle, za početak afirmiraj ono za što već znaš i vjeruješ da je istina. Ako vjeruješ da govoriš mudro, onda afirmiraj "Moj govor pun je mudrosti". Ako vjeruješ u to da si zgodna, afirmiraj "Svjesna sam svoje ljepote". Kada se te stvari počnu očitovati u tvom iskustvu, onda odi korak dalje. Možda ćeš primijetiti da ti drugi govore kako si zgodna, pa si afirmiraj "Privlačna sam svojoj okolini." Tako si postepeno mijenjaš način razmišljanja, što je puno prirodnije i lakše, nego da se uvjeravaš u nešto što je daleko od tvojih trenutnih uvjerenja. To će samo stvoriti otpor, što će rezultirati time da ćeš se držati svojih starih uvjerenja ko pijan plota.
Univerzum je čudo! Baš jutros na putu do posla sam razmišljala koliko su me sva saznanja vezano za zakon privlačenja promenila poslednjih nekoliko meseci i naletoh na ovu temu. Evo do kakvih sam zaključaka došla, i molim vas da prokomentarišete ako negde grešim jer mi je svaki savet dobrodošao obzirom da skoro da nemam sa kim da pričam o ovoj filozofiji (osim sa mamom na moju ogromnu sreću i ona je počela da se zanima za sve ovo zahvaljujući časopisu Sensa)
Dakle od februara meseca sam čvrsto rešila da promenim neka svoja uverenja i konstruktivno usmerim misli.
Odgledala sam gotovo sve klipove na kanalu ratnika svetlosti. To me je naravno dovelo do mnoštva drugih sličnih kanala literature i ostalih korisnih alata.
Na početku sam samo slušala, upijala i verovala u to da će stvari početi same da se dešavaju.
Tako je i bilo. Moram priznati da u određenim momentima nije bilo ni malo lako. Otkrila sam da su moja dva najbolja prijatelja veliki izvor negativne energije, ogorčenosti osuđivanja i zavisti.
Užasno je bilo kada sam shatila da uopšte ne mogu da razumeju ono u šta ja pokušavam da se promenim.
Bili su jako oštri prema meni a ja sam na sve to u glavi imala opravdanje u koje i danas verujem- "nisu znali bolje" (zaista ih ne osuđujem i ako je bilo teško u potpunosti sam im oprostila). Pokušala sam da ih usmerim pre svega svojim primerom i u skoro svakoj situaciji sam bila dočekana na nož.
Vrhunac je bio kad je moje dobro raspoloženje počelo da im smeta i iritira ih.
I nekako kako to zakon privlačenja uvek uredi prekinula sam kontakt sa oboje (odnosno oni sa mnom)
Bilo mi je strahovito teško jer su to ljudi sa kojima sam bila bliska više od 15 godina, ali posle 2-3 meseca počela sam da se osećam odlično. Nisam više imala "nervozne" napade, nisam se više svađala sa ukućanima, umesto svakodnevnog plakanja (bukvalno) , sada ne mogu ni da se setim kada sam se poslednji put rasplakala.
I sada dolazimo do "problema", odnosno neshvaćenosti i utiska da su ostali površni - koji je ovde tema. Ne mogu da ne priznam da sam se malkice zabrinula za sebe (baš jutros). Oko mene je ostao mali krug ljudi (od gomile, ranije sam bila ekstremno društvena osoba) baš iz razloga što sam čvrsto rešila da ne rasipam svoju energiju na besmislene kafe i isprazno tračarenje (koje me veoma iscrpljuje, jednostavno ne verujem da će ogovaranje drugih meni doneti bilo šta dobro). Nekako mi je lakše da ako treba neko vreme budem i sama sa svojim mislima, nego u lošem društvu.Ono u šta verujem da ću vremenom doći do ljudi koji me razumeju i koji su u istom filmu. A sa takvim ljudima odnosi će mi biti daleko iskreniji, inspirativniji i konstruktivniji. Sada čekam da manifestujem takve u svoj život
Glavni uzrok problema je osećaj krivice.
Šta se tu dešava?
Preko čula sluha prepoznajemo određene slogane koje tumačimo na takav način da klonemo prema nametnutom osećaju koji podrazumeva da treba da smo krivi, te stoga da se trebamo u skladu sa krivicom i ponašati kao da smo krivi.
Naš razum je u stalnom razvoju. Ali da bi smo ga ispravno razvili mi samostalno moramo da ga definišemo i predefinišemo. Pošto je razum centar naše svesti najbolje je njemu da se obraćamo.
Smatram da nije pogodno dati afirmaciju sa “ja“ već direkntno komandovati npr: “ne osećaj se krivom“...to bi bio direktan uticaj na svoje samopouzdanje koji bi momentalno počeo da deluje.
Ovo sam samo naveo kao razliku. Inače postoje neke još važnije stavke koje treba pojedinac uvesti u svoju svest.
Opet na primer, ...najbitnije od svega je opuštanje. Dakle, samopouzdanje mora biti obučeno u ravnodušnost i spokojstvo, da bi se telo opuštalo u svim prilikama.
Ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka.
Veliki pozdrav za sve ratnike, evo nišla sam na ovj tekst koji je kao neki siže, ili ti osvrt na temu buđenja, ali je vrlo istinit
Igor Ognjenović: Buđenje spavača
Unutar različitih gnostičkih tradicija u pravilu se pojavljuje podjela ljudi na tri velike grupe: spavači, oni koji se počinju buditi i probuđeni. Spavače predstavlja velika većina čovječanstva (otprilike 75 posto ljudi), u fazi buđenja je manjina koja se odvojila od kriterija gomile (20 posto ukupne populacije), dok je probuđenih najmanje (tek 5 posto). Pri tome je važno napomenuti da nivo se nivo svjesnosti ne odnosi na čovječji um, nego na dušu koja se inkarnira unutar fizičkog tijela. Unutar sveukupnog ciklusa inkarniranja možemo razlikovati dvije velike faze – odvajanje od svoje prave prirode i povratak natrag.
Kad jednom dođe do odvajanja i duša uđe u fizičku stvarnost, ona uđe u polje materijalne stvarnosti gdje ju se na svaki način nastoji što duže zadržati. Duša postaje dijelom kolektivnog sna u kojemu ju se uvjerava kako je upravo to stanje normalno i jedino ispravno. Proces buđenja nije nimalo lak jer zahtijeva preokretanje većine naučenih modela egzistiranja. Otprilike kao da u jednom trenutku počnete trčati prema vrhu pomičnih stepenica koje idu prema dolje. Da bi došli do vrha potrebno je uložiti priličan trud, a k tome se još suočavate i s negodovanjem spavača koji putuju prema dolje. Što je ovome da trči prema gore. Zašto poput nas lijepo ne stoji na miru? Spavači pri tome znaju biti vrlo neugodni i iz sve snage se truditi na eliminiraju probuđene.
Pozabavimo se malo spavačima. Riječ je doslovce o ljudima koji gotovo čitav život provode zarobljeni u kolektivnom snu čovječanstva. Njima je na prvom mjestu preživljavanje i održavanje vrste, što ostvaruju kroz pripadnost plemenu, naciji, određenoj klasi, ili porodici. Ti ljudi preuzimaju vrijednosti koje su definirane od strane društva i pri tome na osnovu njih definiraju svoj identitet. Uključuju se u masovne oblike religije i bez razmišljanja prihvaćaju postojeće društvene zakone i pravila ponašanja. U njima postoji veliki strah od nestajanja reda i izbijanja kaosa. Razlog tome je njihova unutrašnja dezorijentacija, što se manifestira kroz izraženu potrebu za izvanjskom strukturom i redom. Ti ljudi u svojim životima preuzimaju gotove modele uspješnosti i zaziru od bilo kakvih promjena. Kod njih eksperimentiranje nije poželjno, ono ih čak i ljuti. Oni nikako ne žele privući negativnu društvenu pažnju. Ideal im je biti „normalan“ i uspješan.
Astrološki bi se moglo reći da spavači žive Saturnov nivo svjesnosti. Ovaj planet povezan je s našom društvenom uvjetovanošću i različitim vrstama ograničenja koja ta uvjetovanost nameće. Ovaj planet je zadnji golim okom vidljivi planet Sunčevog sustava i tisućama godina mu je dodjeljivana uloga čuvara koji ljudske duše drži vezanim uz materijalnu stvarnost. Unutar spavača možemo generalno razlikovati tri grupe, ovisno o razlikama na nivou svijesti. Najnižoj od njih pripadaju ljudi koji doslovce razmišljaju samo o preživljavanju. Oni gotovo da ne posjeduju pojedinačni identitet, tako da se primarno doživljavaju kao pripadnici klana, porodice, nacije, ili religijske skupine. Kod tih ljudi postoji vrlo malo individualne ambicije i slobodne volje. Stilovi života se jako razlikuju ovisno o spolnoj pripadnosti, a svoju profesiju i imena nasljeđuju od predaka.
Najnižoj grupi spavača u pravilu pripadaju ljudi iz nižih društvenih klasa. Rođeni su u porodicama s puno djece i pri tome sječu lošu naobrazbu. Oni u životu traže autoritete koje će slijediti, pri čemu svemu pristupaju s dosta fatalizma. Kod njih su promjene uglavnom uzorkovane dramatičnim krizama. Za razliku od najniže grupe spavača, u srednjoj se pojavljuje individualna i osobna svjesnost. Ti ljudi znaju što vole i što ne vole, te iskazuju određenu životnu ambiciju. Oni žele postići bolje društvene pozicije od svojih predaka i pri tome su svjesni potrebe boljeg obrazovanja. U srednjoj grupi spavača ćemo pronaći pripadnike niže srednje i srednje klase. Oni svoj identitet više ne definiraju po pripadnosti nacionalnim i religijskim grupama, nego se prvenstveno okreću svojoj porodici. Religija je i dalje važna, no sada se najčešće svodi na dosljedno slavljenje važnijih praznika. Ukratko, možemo reći da kod srednje grupe spavača dolazi do zamjetnog jačanja ega.
Najviša grupa spavača je u potpunosti integrirana u društvo. Njezini članovi posjeduju kvalitetnu naobrazbu i u pravilu pripadaju višim društvenim slojevima. Ljudi iz treće grupe predstavljaju društvenu elitu koja ima sve predispozicije da dođe do bogatstva potrebnog za život ispunjen luksuzom. Tu ćemo pronaći sveučilišne profesore, političare, direktore, poznate osobe i religijske vođe. Svi oni su vrlo kulturni i sofisticirani, fleksibilni spram ostalih ljudi, no još uvijek konzervativni u svojim stavovima. Ti ljudi imaju potrebu prikazivati simbole svoje uspješnosti, bilo da je riječ o skupim automobilima i jahtama, ili diplomama na prestižnim sveučilištima. U sklopu te najviše grupe spavača ego doživljava svoj vrhunac. Pripadnici te grupe se doživljavaju savršenima i svoje nedostatke preispituju tek pri pojavljivanju različitih kriznih situacija. Za njih su korupcija i zlouporaba moći izuzetno velika iskušenja.
Unutar astrološke simbolike Uran igra ulogu planeta koji nas suočava s neočekivanim preokretima. U tim trenucima iskačemo iz uobičajenih zakonitosti svakodnevnog života i suočavamo s obrisima našeg pravog identiteta. Zbog toga nije uopće čudno što kod ljudi koji su u fazi buđenja Uran u pravilu igra važnu ulogu u njihovim kartama. Možemo reći da svi oni dijeli isti nazivnik takozvane Uranovske svijesti koja potiče na individualizaciju. Buđenje iz kolektivnog sna se odvija istovremeno s razvijanjem unutrašnjeg identiteta. Ljudi se počinju osjećati ograničenim od strane društva i preispituju ispravnost postojećih normi ponašanja. Istovremeno se pojavljuje i osjećaj različitosti koji ponekad sa sobom donosi otuđenost. Proces buđenja nije lagan jer uključuje savladavanje straha od gubitka zaštićenosti unutar društva. Iskazivanje individualnosti i traženje istine definitivno nije povezano s društvenim statusom i financijskom sigurnošću.
Prva grupa ljudi u fazi buđenja suočava se s prihvaćanjem činjenice različitosti od drugih. Oni posjeduju neki konvencionalni posao i paralelno se bave alternativnim hobijem. U traženju svog puta ti ljudi prolaze kroz razne pokrete, duhovne škole i kultove. Svagdje pronalaze nešto zanimljivo, no nigdje se potpuno ne uklapaju. Istovremeno prave odmak od društvenih normi i propituju postojeće tabu teme. Tokom života najčešće se suočavaju s nekom kriznom situacijom koja ih prisiljava na temeljiti preokret. Prelaskom u drugu grupu faze buđenja u mnogo čemu se radikalizira pristup. Dolazi do odvajanja od društva i snažnog osjećaja otuđenosti već od samog početka života. Ti ljudi su najčešće jako različiti od svoje porodice i pri tome se bune protiv svih autoriteta. Nailaze na kritiku od strane ostatka društva, a za egzistenciju zarađuju preko neke samostalne aktivnosti, najčešće vezane uz duhovnost ili umjetnost.
Druga faza buđenja je prepuna iskušenja, jer uz potrebu dosljednog izražavanja individualnosti istovremeno idu i osjećaju sumnje i krivnje. Ti ljudi često znaju biti ljuti na sustav u kojem žive i pri tome spavače doživljavati kao glupe. Njihova potraga za slobodom može dovesti do ekstremno destruktivnog ponašanja, ali isto tako mogu biti i slavljen od strane ostatka društva. Najviši nivo buđenja pripada trećoj grupi koja se sastoji od pojedinaca dosljednih sebi i svojim vrijednostima. Oni se pri tome sasvim normalno uključuju u društvene aktivnosti i nemaju nikakvih problema s okolinom. Dapače, riječ je o ljudima koji svojim stilom života potiču na društvene promjene. Najčešće ih pronalazimo kao autoritete unutar određenih alternativnih djelatnosti i unutar umjetnosti. To su različiti dizajneri, filozofi, izumitelji i avanturisti. Njihova uloga je da inspiriraju druge i naprave sintezu naizgled nespojivih znanja.
Takozvani probuđeni karakterizirani su utjecajem planeta Neptuna. Nakon što je Uran odigrao svoju ulogu i izbacio nas izvan okvira svakodnevne stvarnosti, Neptun nas usklađuje s višom do tada nepoznatom istinom. Uz njegovu pomoć spoznajemo novo značenje slobode koje u potpunosti mijenja našu percepciju stvarnosti. To su ljudi kod kojih je došlo do rastakanja granica ega i sjedinjavanja subjektivnog i objektivnog. Njima je istina puno važnija od komfora. Oni posjeduju mogućnost liječenja drugih, a njihov život ima simboličko značenje za čitavo čovječanstvo. Ipak, i na tom nivou postoje velika iskušenja vezana uz pojavljivanje duhovnog ega i podložnosti mesijanskom kompleksu. Prvu skupinu probuđenih čine oni koji su prihvatili činjenicu postojanja viših principa života. T ljudi se povezuju sa svijetom koji ih okružuje i svemirom. Pri tome prolaze kroz intenzivno pročišćavanje koje dovodi do oslobađanja od karme. Najčešće odabiru duhovni put i igraju ulogu učitelja. Njih karakterizira određena duhovna naivnost koja može dovesti do nerealnih koncepcija življenja.
Pripadnici druge skupine probuđenih imaju dublji i realniji pristup stvarnosti od onih iz prve. Oni se najčešće bave nekom duhovno orijentiranom profesijom i predstavljaju autoritet na tom planu. Ti ljudi doživljavaju direktno duhovno iskustvo i nakon toga postaju duhovnim učiteljima. Njihova uloga je da negativne sadržaje ovog svijeta pretvaraju u pozitivne. Pri tome ulaze u sadržaje kolektivnog nesvjesnog i suočavaju se s najtamnijom sjenkom. Na ovom nivou se ljudi suočavaju s najvećim iskušenjem. Tu se događa ona najtamnija noć duše kada se na trenutak može činiti da smo odbačeni od Boga. Ukoliko ne prođu taj ispit, pripadnici ove skupine dolaze u napast kreiranja duhovnog ega. Tada se proglašavaju mesijama, avatarima i svjetskim učiteljima, te oko sebe okupljaju gomile zaluđenih sljedbenika. Počinju manipulirati drugima i tonu sve dublje u mrak.
Treća skupina probuđenih doseže najviši nivo duhovnog znanja. Karakterizira ih velika skromnost i nježnost. Ti ljudi u pravilu ostaju anonimni i ne teže preuzimanju uloge duhovnih vođa. Njihova pozornost je uglavnom usmjerena na neprimjetno djelovanje unutar kolektivnih sadržaja. Pripadnici ove skupine imaju mogućnost korištenja raznih nadnaravnih moći, no to ostaje strogo čuvanom tajnom. Najčešće ovi ljudi žive usamljeničke živote i nemaju potrebu stupanja u kontakt s ostatkom svijeta. Za njih se može reći da su tek jedan korak od odlaska u neku drugu dimenziju postojanja.
Sviđa mi se ovaj tekst i mislim da ima dosta istine. Dapače, ima par mjeseci kad sam i sama napisala neku svoju kategorizaciju, a koja nije bila daleko od ove.
Po ovome što čitam, ja bih spadala u prvu i drugu skupinu onih koji se bude. Doživjela sam neke životne krize koje su me natjerale da tražim više od života, da posumnjam u to što vidim i počnem kopati u potrazi za nekom višom vrijednosti. Mislim da većina ljudi krene na duhovni put nakon što dožive neki brodolom. Oni kojima je cijelo vrijeme "sve ok", nemaju se razloga zapitati zašto ovo, zašto ono, a zašto to ne bi bilo drugačije... Ponekad trebamo zapeti, pasti i dobro se udariti, pa odlučiti hoćemo li ostati ležati na zemlji ili idemo dalje. Oni koji su počeli raditi na sebi, odabrali su drugu opciju. Svaka naša kriza, svaki brodolom je samo način života da nas ošamari kako bi se otrijeznili i malo bolje sagledali stvari.
Zbog toga treća skupina spavača, kakvi su opisani u ovom tekstu, i jesu takvi - snivaju san o materijalnom bogatstvu, to i dobivaju, to je njihov izvor nirvane, zadovoljstva (koji su u ovom slučaju povezani s egom), zbog čega su rijetke prilike kada se stignu zapitati o životu, sebi, smislu svega ovoga...
Ali, nije ni to loše. Svatko ima svoj put. Mnogi od njih preko noći ostanu bez silnog bogatstva, i jedino što na kraju imaju su oni sami. I eto prilike da si postaviš pitanja.
Jučer sam se družila s prijateljicom iz srednje škole, koja još spava, iako po njezinim pričama sad vidim da joj Univerzum počinje slati "okidače". Nakon što smo završile školu, počele smo se rijetko viđati jer svaka ima svoje obaveze, svoj život. Mene je život brzo nakon toga zveknuo po glavi, kada sam se počela buditi. Ona je pak, usmjerena na vanjske okolnosti i ne stigne misliti na sebe. Međutim, prije par mjeseci me je počela pitati o Bogu. Dvije godine ranije bila je okorjeli ateist. I počela mi odjednom govoriti kako vjeruje da ima gore "ono nešto, što je veće od nas". Jučer mi je pak došla sa sljedećom spikom: ona i dečko trebali putovati u Beograd kod njegove tetke. Tjedan dana prije puta, dečko se probudi ujutro i kaže da je sanjao kako je tetka zvala i javila da je bolesna, te da put otpada. Moja frendica je mislila da joj laže i da je paranoičan. Međutim, on odlazi doma i uskoro javlja mojoj frendici da je tetka doista zvala, da je bolesna i da put otpada. I tako ona, sva izvan sebe, krene objašnjavati kako on to nije mogao znati unaprijed, kako je nju to malo šokiralo, kako on ima čudne snove u zadnje vrijeme itd. Da ju umirim, natuknula sam joj da znam otprilike kako to funkcionira i dala joj svoja dva primjera predviđanja. To ju je malo umirilo, ali razgovor je tu završio.
Poanta priče jeste ta da, treba znati prići osobi koja još spava. Spavače je najbolje ne dirati, nego ih pustiti da se sami trgnu iz sna, jer će se to i desiti. Mogla bih to usporediti s hibernacijom - biće spava dok ne nastupe povoljni uvjeti za buđenje. Bilo kakvo prisilno buđenje može imati samo kontraefekt, osoba će biti izmorena, nervozna, odbijat će sve što joj se nudi. Kada osjeti potrebu, sama će posegnuti za onime što joj treba. Viša sila vodi brigu o tome, svi smo si navili alarm da nas probudi u određenoj životnoj fazi, samo se treba malo strpiti.
Auuu meni se ne sviđa takav tekst nažalost. Smatram dezinformacijom ideju da se duša reinkarnira. U trenutku nastanka jednog života svest, mora biti čista energija,tj svest bez predhodnog iskustva života. Ako neko usvoji inkarnaciju, to bi značilo da postoji ograničen broj nosača životnog plamena u univerzumu a koji se non stop vrte u krug.
Znate šta, po meni reinkarnacija je izmišljena kako bi obmanula pojedinca kako će beskonačno živeti i u tom perjodu će se stalno vraćati na zemlju.
Ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka.
Ni meni reinkarnacija nije bas najjasnija, jer bi to znacilo da ima odredjen broj dusa koje se vrte u krug, a kako onda objasniti sve veci natalitet na Zemlji? Gde su te milijarde dusa koje postoje danas bile pre recimo hiljadu godina?
A zamislite tek situaciju gde dočekuješ prinovu, a pritom znaš da je to nečija reinkarnacija....uh
Vidite, prema Toltečkim vidovnjacima koji su nekada živeli na tlu Meksika, još tada su razotkrili mnoge tajne svesti. Oni su uspeli da vide šta se dešava u trenutku smrti. Prema opisu kaže se da kada se polomi ljudska čahura iz nje izteče sva životna snaga koja plovi ka ogromnoj i nemerljivoj sili koja je gotovo proždre usisajući je u sebe. Ta sila ujedno je i odgovorna za darivanje svesti novonastalom živom biću. Tu silu su nazvali Orao ili Tamno more svesti, koje pozajmljuje svest da bi je pojedinac obogaćivao iskustvima. Ta sila se može namiriti rekapitulacijom jer tada dobije faksimil iskustva svesti.
Vidovnjaci koji su došli posle starih Tolteka, spoznali su da naša svest jedino može da evoluira u obliku energije sa vrstom pažnje koju su nazvali “treća pažnja“.
Prema novim vidovnjacima postoje tri vrste pažnje. Prva pažnja je sve što smo kao obični ljudi.
Ratnikov put je harmonija - harmonija radnji i odluka.
obozavam vas i saljem vam puno poljubaca !! :**************
Gde su te milijarde dusa koje postoje danas bile pre recimo hiljadu godina? 