Suri, jesam, imala sam takvih dana. Opet, to se najviše javljalo na samom početku. Kao da sam povukla okidač tempiranoj bombi. S vremenom se eksplozija utiša, za njom ostane tek neki sitni plamen i malo dima. Imala sam dane kada sam sama poticala glasnike da mi se pokažu. Osjetim naboj koji izvire iz mene i tražim osobu koja će mi pomoći da puknem. Isprovociram svađu i pustim emocije da me preplave. Onda podvinem rep i skrušeno se povučem na osamu kako bih se isplakala i rekla si da je sve u redu. Tijekom jedne svađe sam čak viknula "hvala!!" svom glasniku, koji je ostao zbunjen mojom reakcijom
Ivs, da da da, baš to, emocije se prestaju dijeliti na pozitivne i negativne. Zapravo, negativno je negativno samo zato što mu se opiremo. Shvatila sam da sam živjela u pogrešnom uvjerenju kako biti u Vorteksu znači biti sretan, euforičan, oduševljen. Vorteks je stanje gdje nema lošeg i dobrog, nego je sve isto. Prihvaćanje svih aspekata sebe i konstruktivno korištenje istih. Jedini razlog zašto bi me takozvane negativne emocije mogle uništiti je opiranje. Ako ih prigrlim, one postaju jednako korisne i dobronamjerne kao i pozitivne emocije. Sve je u načinu na koji ih usmjeravamo. Bijes je negativan ako ga koristim da bih vikala i vrijeđala nekoga. A taj isti bijes je pozitivan ako napišem pjesmu o tome kako sam bijesna i shvatim da dobro slažem rime.
Što se fizičkog zdravlja tiče, tu doista ne treba podcjenjivati Proces, ali ga se ne treba ni plašiti. Svima koji još nisu osjetili neke znatnije fizičke simptome čišćenja, od srca preporučujem da slušaju Michaela i ne paničare ukoliko se to desi. Doktor vam zbilja neće biti potreban, kao niti bilo kakve tablete. Ja sam se na početku Procesa borila s nervozom tijekom vježbi disanja. Bila sam jako nemirna i sto stvari me ometalo. Onda sam se prehladila, sinusi se skroz začepili. Ne moram ni spominjati kakva je tek onda nervoza počela izvirati iz mene... Ne mogu normalno disati, grlo mi se suši, nos mi curi, a minute prolaze ko sati!!! Dva tjedna mi je trebalo da se skroz opustim tijekom vježbe, da počnem uživati u njoj i čak čeznuti za time da ostanem dulje sjediti. Odjednom je prehlada nestala, skupa s nervozom.
Od ranije imam i nekih ginekoloških problema koji su se znatno pogoršali prije mjesec dana. Pojavio se novi simptom koji me prestravio. Punih mjesec dana sam trpila, iako sam iznutra umirala od brige i nezadovoljstva. Otišla sam u bolnicu na hitan pregled. Ondje je doktor počeo vikati na mene, jer mu dolazim zbog gluposti. Obavila sam pregled i frustrirano mi je rekao da je sve u redu, da je došlo do blažeg poremećaja koji je bezopasan. Tek tri dana kasnije sam se smirila i simptom se povukao kao vjetrom odnešen.
Vjerujte u Proces!