Hej hvala, drago mi je da sam naišla na ovaj forum, da se ne osećam usamljeno u Procesu, iako to jeste samotnjčako putovanje, ovako mi nekako lakše da se upustim u to. Tebi srećno, mene tek čeka da iščitam knjigu do kraja, pa da se upstim u sve to.Krijesnica wrote:Suri, dobro nam došla, uživaj u čitanju i sretno s praksom!
Ja sam na kraju pete vježbe, sutra počinje šesta. Ovih sedam dana bilo je dosta suza uslijed druženja s unutrašnjim djetetom. Malecka je bila sva ljuta i splašena, ali sad je malo bolje, zamolila me da češće crtam
Proces prisutnosti
Re: Proces prisutnosti
Imagination creates reality.
Re: Proces prisutnosti
Biće ih zasigurno, samo kad dođe vreme za Proces, još sam u čitanju knjige. I hvala na dobrodošlici.najzad wrote:Pozdrav i tebi, Suri i dobro Nam dosla.Nista nije slucajno i super je sto si nabasala.., cekamo tvoje utiske.
Imagination creates reality.
Re: Proces prisutnosti
Cao, evo i mene, upravo se vracam sa mora, iz Grcke. Sada sam u cetvrtoj nedelji. Meni je ovaj Proces SUPERRRR! Desavaju mi se raznorazna osecanja, radost, strah, bes, tuga... i prisutna sam. Jedino mi je tesko da odgovorim na glanika za bes, mada sve cesce uspevam.
- Hitheroad91
- Posts: 82
- Joined: 10 Mar 2013, 22:34
- Location: Beograd
Re: Proces prisutnosti
Bravo! Samo napred Ivs! Evo mene u drugoj nedelji I meni je malo tesko da izdrzim bes,doslo mi je u jednom trenutku da se derem dok sam sedeo koliko nisam mogao da izdrzim da disem i ponavljam reci,ali sam skupio snage i prosao kroz to. Samo hrabro
Re: Proces prisutnosti
Evo mene u sedmoj vježbi.
Danas sam odradila prvu vježbu u vodi i zapravo nisam osjetila ništa naročito, osim brige da bih mogla pasti u nesvijest jer ne podnosim toplinu baš najbolje. Osim toga, ovo je prva vježba koju sam baš uživala čitati. Čini mi se da ima najviše teksta, a meni je baš nekako dobro sjela. Osim toga, u ovoj se vježbi pojavljuje spoznaja koju sam imala na samom početku Procesa, a to je da: povećanom svjesnošću, na površinu izranjaju i pozitivne emocije, a ne samo negativne. Proces nije selektivan, on izvlači van apsolutno sve što je u našem emocionalnom tijelu. Tako sam ja na samom početku imala neka zadivljujuće prekrasna iskustva, koja su postala čak i intenzivnija negdje u šestoj vježbi. Postala sam iznimno svjesna Zakona privlačnosti. Naučila sam kako se "poravnati" s pozitivnim emocijama, koje zbilja jako brzo polažu rezultate. Prije bih za jednu želju koristila afirmacije, vizualizacije i emocije, što bi se manifestiralo tek nakon mjesec dana. Sada mi je čista emocija dovoljna da u roku od par dana doživim željeni scenarij.
Jedina mana povećane svjesnosti je u tome, što i tijekom lijepih iskustava, čovjek zna da su ona prolazna, baš kao i negativna iskustva. Zbog toga u nekim trenucima nisam uspjela maksimalno uživati.
Danas sam odradila prvu vježbu u vodi i zapravo nisam osjetila ništa naročito, osim brige da bih mogla pasti u nesvijest jer ne podnosim toplinu baš najbolje. Osim toga, ovo je prva vježba koju sam baš uživala čitati. Čini mi se da ima najviše teksta, a meni je baš nekako dobro sjela. Osim toga, u ovoj se vježbi pojavljuje spoznaja koju sam imala na samom početku Procesa, a to je da: povećanom svjesnošću, na površinu izranjaju i pozitivne emocije, a ne samo negativne. Proces nije selektivan, on izvlači van apsolutno sve što je u našem emocionalnom tijelu. Tako sam ja na samom početku imala neka zadivljujuće prekrasna iskustva, koja su postala čak i intenzivnija negdje u šestoj vježbi. Postala sam iznimno svjesna Zakona privlačnosti. Naučila sam kako se "poravnati" s pozitivnim emocijama, koje zbilja jako brzo polažu rezultate. Prije bih za jednu želju koristila afirmacije, vizualizacije i emocije, što bi se manifestiralo tek nakon mjesec dana. Sada mi je čista emocija dovoljna da u roku od par dana doživim željeni scenarij.
Jedina mana povećane svjesnosti je u tome, što i tijekom lijepih iskustava, čovjek zna da su ona prolazna, baš kao i negativna iskustva. Zbog toga u nekim trenucima nisam uspjela maksimalno uživati.
Re: Proces prisutnosti
Evo i ja da podelim sa vama moju prvu nedelju Procesa Prisutnosti. U početku mi je bilo teško da se smirim i povezano dišem 15 min svako jutro i veče, a sada to polako ulazi u moju rutinu. Imala sam jedan dan koji je bio baš onako pozitivan,miran i predivan, a takođe sam imala i par pomalo sumornih i teških dana. Imam neki osećaj u sebi da će ovo biti jedno izuzetno pozitivno i lepo iskustvo, i da će doneti totalno novu mene i jedan novi, lepši i ispunjeniji život. Tek sam na početku, ima tu još puno da se radim, pratim ovaj forum i čitam vaša iskustva. Jedna od stvari koja mi se dešava je da zadnjih par dana imam neki čudan osećaj u stomaku, tačnije sa leve strane stomaka. Nije bol, već samo neki neprijatan, čudan osećaj iznutra, i mislim da je to deo procesa. Da li se nekome slično nešto dešavalo?
Imagination creates reality.
Re: Proces prisutnosti
Ne mogu vjerovati u ovo što si napisala Kod mene se isto pojavila ta neobična bol, baš na lijevoj strani stomaka, i baš u prvoj vježbi. Autor u knjizi napominje da emocionalni otrov izlazi kroz želudac. Inače, želudac nije položen na sredini pleksusa, nego malo u lijevo, ispod srca. Ne mogu biti sto posto sigurna, ali mislim da je to prva reakcija želuca na povećanu svjesnost tijela. Bez brige, brzo će proći.
Moja iskustva u prvoj vježbi su također dosta slična tvojima. Mislim da su iskustva općenito najintenzivnija u tih prvih sedam dana, a to govorim sad dok sam u sedmoj vježbi. Sve kasnije postaje puno blaže. Ja sam se na neki način u početku bojala Procesa. Svjesna sam da vučem velik teret iz prošlosti i iskreno sam bila prestravljena znajući da ću se sada suočiti sa svime. Međutim, kada Michael kaže da je Proces blag, on to doista i misli.
Moja iskustva u prvoj vježbi su također dosta slična tvojima. Mislim da su iskustva općenito najintenzivnija u tih prvih sedam dana, a to govorim sad dok sam u sedmoj vježbi. Sve kasnije postaje puno blaže. Ja sam se na neki način u početku bojala Procesa. Svjesna sam da vučem velik teret iz prošlosti i iskreno sam bila prestravljena znajući da ću se sada suočiti sa svime. Međutim, kada Michael kaže da je Proces blag, on to doista i misli.
Re: Proces prisutnosti
Hej Krijesnice, moram da kažem da mi je sad nekako mnogo lakše kad sam pročitala tvoj post. )) i potpuno se slažem sa tobom, baš je i meni to palo na pamet da to ima veze sa tim toksičnim emocijama i čišćenjem od istih. Ja sam još uvek nova u svemu ovome, tako da mi baš znači kada pročitam nešto ohrabrjuće. A jel se i tebi dešavalo da si odjednom celog dana raspoložena za svađu i sve te nervira i sve ti smeta i svakome bi nešto zamerila, meni je recimo takav bio celi današnji dan?Krijesnica wrote:Ne mogu vjerovati u ovo što si napisala Kod mene se isto pojavila ta neobična bol, baš na lijevoj strani stomaka, i baš u prvoj vježbi. Autor u knjizi napominje da emocionalni otrov izlazi kroz želudac. Inače, želudac nije položen na sredini pleksusa, nego malo u lijevo, ispod srca. Ne mogu biti sto posto sigurna, ali mislim da je to prva reakcija želuca na povećanu svjesnost tijela. Bez brige, brzo će proći.
Moja iskustva u prvoj vježbi su također dosta slična tvojima. Mislim da su iskustva općenito najintenzivnija u tih prvih sedam dana, a to govorim sad dok sam u sedmoj vježbi. Sve kasnije postaje puno blaže. Ja sam se na neki način u početku bojala Procesa. Svjesna sam da vučem velik teret iz prošlosti i iskreno sam bila prestravljena znajući da ću se sada suočiti sa svime. Međutim, kada Michael kaže da je Proces blag, on to doista i misli.
Imagination creates reality.
Re: Proces prisutnosti
Ja sam sada u petoj. Sto se tice bolova, ja sam ih imala po nogama dok mirujem, i osecaj neke strepnje u zelucu. Meni se dopada ovaj proces, pocela sam svu nelagodu da posmatram kao energiju u pokretu, prihvatam sve emocije, i manje sam zavisna od pozitivnih emocija. I kad osecam strah,tugu, bol znam da je sve u redu.
Re: Proces prisutnosti
Suri, jesam, imala sam takvih dana. Opet, to se najviše javljalo na samom početku. Kao da sam povukla okidač tempiranoj bombi. S vremenom se eksplozija utiša, za njom ostane tek neki sitni plamen i malo dima. Imala sam dane kada sam sama poticala glasnike da mi se pokažu. Osjetim naboj koji izvire iz mene i tražim osobu koja će mi pomoći da puknem. Isprovociram svađu i pustim emocije da me preplave. Onda podvinem rep i skrušeno se povučem na osamu kako bih se isplakala i rekla si da je sve u redu. Tijekom jedne svađe sam čak viknula "hvala!!" svom glasniku, koji je ostao zbunjen mojom reakcijom
Ivs, da da da, baš to, emocije se prestaju dijeliti na pozitivne i negativne. Zapravo, negativno je negativno samo zato što mu se opiremo. Shvatila sam da sam živjela u pogrešnom uvjerenju kako biti u Vorteksu znači biti sretan, euforičan, oduševljen. Vorteks je stanje gdje nema lošeg i dobrog, nego je sve isto. Prihvaćanje svih aspekata sebe i konstruktivno korištenje istih. Jedini razlog zašto bi me takozvane negativne emocije mogle uništiti je opiranje. Ako ih prigrlim, one postaju jednako korisne i dobronamjerne kao i pozitivne emocije. Sve je u načinu na koji ih usmjeravamo. Bijes je negativan ako ga koristim da bih vikala i vrijeđala nekoga. A taj isti bijes je pozitivan ako napišem pjesmu o tome kako sam bijesna i shvatim da dobro slažem rime.
Što se fizičkog zdravlja tiče, tu doista ne treba podcjenjivati Proces, ali ga se ne treba ni plašiti. Svima koji još nisu osjetili neke znatnije fizičke simptome čišćenja, od srca preporučujem da slušaju Michaela i ne paničare ukoliko se to desi. Doktor vam zbilja neće biti potreban, kao niti bilo kakve tablete. Ja sam se na početku Procesa borila s nervozom tijekom vježbi disanja. Bila sam jako nemirna i sto stvari me ometalo. Onda sam se prehladila, sinusi se skroz začepili. Ne moram ni spominjati kakva je tek onda nervoza počela izvirati iz mene... Ne mogu normalno disati, grlo mi se suši, nos mi curi, a minute prolaze ko sati!!! Dva tjedna mi je trebalo da se skroz opustim tijekom vježbe, da počnem uživati u njoj i čak čeznuti za time da ostanem dulje sjediti. Odjednom je prehlada nestala, skupa s nervozom.
Od ranije imam i nekih ginekoloških problema koji su se znatno pogoršali prije mjesec dana. Pojavio se novi simptom koji me prestravio. Punih mjesec dana sam trpila, iako sam iznutra umirala od brige i nezadovoljstva. Otišla sam u bolnicu na hitan pregled. Ondje je doktor počeo vikati na mene, jer mu dolazim zbog gluposti. Obavila sam pregled i frustrirano mi je rekao da je sve u redu, da je došlo do blažeg poremećaja koji je bezopasan. Tek tri dana kasnije sam se smirila i simptom se povukao kao vjetrom odnešen.
Vjerujte u Proces!
Ivs, da da da, baš to, emocije se prestaju dijeliti na pozitivne i negativne. Zapravo, negativno je negativno samo zato što mu se opiremo. Shvatila sam da sam živjela u pogrešnom uvjerenju kako biti u Vorteksu znači biti sretan, euforičan, oduševljen. Vorteks je stanje gdje nema lošeg i dobrog, nego je sve isto. Prihvaćanje svih aspekata sebe i konstruktivno korištenje istih. Jedini razlog zašto bi me takozvane negativne emocije mogle uništiti je opiranje. Ako ih prigrlim, one postaju jednako korisne i dobronamjerne kao i pozitivne emocije. Sve je u načinu na koji ih usmjeravamo. Bijes je negativan ako ga koristim da bih vikala i vrijeđala nekoga. A taj isti bijes je pozitivan ako napišem pjesmu o tome kako sam bijesna i shvatim da dobro slažem rime.
Što se fizičkog zdravlja tiče, tu doista ne treba podcjenjivati Proces, ali ga se ne treba ni plašiti. Svima koji još nisu osjetili neke znatnije fizičke simptome čišćenja, od srca preporučujem da slušaju Michaela i ne paničare ukoliko se to desi. Doktor vam zbilja neće biti potreban, kao niti bilo kakve tablete. Ja sam se na početku Procesa borila s nervozom tijekom vježbi disanja. Bila sam jako nemirna i sto stvari me ometalo. Onda sam se prehladila, sinusi se skroz začepili. Ne moram ni spominjati kakva je tek onda nervoza počela izvirati iz mene... Ne mogu normalno disati, grlo mi se suši, nos mi curi, a minute prolaze ko sati!!! Dva tjedna mi je trebalo da se skroz opustim tijekom vježbe, da počnem uživati u njoj i čak čeznuti za time da ostanem dulje sjediti. Odjednom je prehlada nestala, skupa s nervozom.
Od ranije imam i nekih ginekoloških problema koji su se znatno pogoršali prije mjesec dana. Pojavio se novi simptom koji me prestravio. Punih mjesec dana sam trpila, iako sam iznutra umirala od brige i nezadovoljstva. Otišla sam u bolnicu na hitan pregled. Ondje je doktor počeo vikati na mene, jer mu dolazim zbog gluposti. Obavila sam pregled i frustrirano mi je rekao da je sve u redu, da je došlo do blažeg poremećaja koji je bezopasan. Tek tri dana kasnije sam se smirila i simptom se povukao kao vjetrom odnešen.
Vjerujte u Proces!