Re: Meditacija
Posted: 06 Mar 2013, 11:58
Ove su stvari malo komplicirane za shvatiti, ali pokušat ću ih objasniti na najjednostavniji mogući način.
Najprije ćemo razjasniti ovo - pažnja i koncentracija su elementi svjesnosti. To je jedna stvar. Razmišljanje o nečemu su dijalozi u tvojoj glavi. I to je sasvim druga stvar. Prva stvar ne može postojati u prisutnosti druge stvari, i obrnuto. Možemo to usporediti sa svjetlom i tamom. To su dvije suprotnosti, i obje postoje, ali se ne mogu naći na jednom mjestu istovremeno. Ako si u sobi u kojoj je potpuni mrak, tu nema svjetla. Ali, ako upališ svjetlo, tada više nema mraka. To ne znači da mrak više ne postoji. On postoji, ali si ga rastjerao svjetlom.
Tvoja svjesnost je svjetlost. Tvoje misli su tama.
U opisu bilo koje tehnike meditacije, na samom početku naići ćeš na rečenicu: "Udobno sjednite sa uspravnom kičmom, i usmjerite pažnju (koncentrirajte se) na dah." Usmjeravanjem pažnje na jednu stvar ili pojavu, gube se misli o bilo čemu drugom. Gube se misli općenito. Naravno, to je teško postići na samom početku, gotovo nemoguće. Zamisli svoj um kao nebo. Oblaci neka budu tvoje misli. U početku, na nebu će biti mnoštvo oblaka i vjetrova koji ih nose na sve strane. Na nekim oblacima ćeš se nesvjesno zadržati, a neki će se samo pojaviti i otići. Zadržavaju se oni oblaci za koje se ti vežeš i počneš ih širiti. Na primjer, pojavi se oblak koji kaže: "Jučer me jako boljela glava." Ti nesvjesno širiš taj oblak tako što mu daješ energiju: "A što ako me počne boljeti i danas? Što ako zbog toga neću moći obaviti svoje dnevne aktivnosti?" Da bi nebo bilo vedro, na tebi je da samo promatraš te oblake, bez da im daješ energiju. Oblak se pojavi. Odlično. Budi svjestan da je on tu, ne daj mu energiju i ne širi ga. Što će se desiti? Oblak će nestati jer nema hrane od koje će rasti i širiti se. Nebo postaje malo vedrije. Potom dolazi drugi oblak. Osvijesti ga. Oblak je tu. I pusti ga da ode, ne daj mu hrane. Malo po malo, primijetit ćeš kako je oblaka sve manje, a praznog prostora između njih sve više. Uz redovitu praksu, nebo će se razvedriti i oblaka više neće biti. Oblaci se prestaju pojavljivati kada im ti prestaješ davati energiju. A to se postiže usmjeravanjem pažnje na nešto što si ti odabrao kao predmet meditacije. Za početak je najbolje odabrati dah. To je radnja koju izvodiš bez prekida, tokom svakog dana i noći, a da toga nisi ni svjestan. Stoga osvijesti tu radnju koja ti daje život i prati ju. Time oduzimaš snagu mislima. One će se pojavljivati sve manje. Ne daj da te oneraspoloži ako primijetiš da se ponovno pojavljuju. To je izazov, a kada izazova ne bi bilo, ti ne bi mogao napredovati. Samim time što si ti primijetio da je misao tu, postao si svjesniji. Izdigao si se iznad misli jer znaš da se misao pojavila. Našao si se u ulozi promatrača, što ti zapravo i jesi.
Predmet meditacije ne mora biti dah. To je samo jedna od najlakših opcija za početnike, ali ti kao centar meditacije možeš odabrati bilo što. To može biti dio tvoga tijela, tvoje srce, neka glazba koju si puštaš za meditaciju, neka slika ili mantra. To su samo pomagači da ostvariš pažnju, tj. svjesnost. Nakon puno, puno prakse, pomagači više neće biti potrebni. Čim sjedneš, postat ćeš svjestan i misli neće dolaziti.
Ako si nečega svjestan, i tome pridaješ pažnju, to ne znači da tvoj um nije čist. Zapravo, tek tada je čist. Jer ti ne razmišljaš o tome, nego si naprosto svjestan da je to tu. Čista svjesnost ide zajedno s dubokom opuštenosti. Opuštenost te vodi do svjesnosti, a svjesnost do opuštenosti. To dvoje nipošto nemoj miješati s razmišljanjem.
Pokušaj napraviti sljedeću vježbu. Sad ovog trena zaklopi oči. Budi posve svjestan i čekaj da misao dođe. Nemoj sam stvarati misao, nego ju pusti da se sama pojavi. To je malo teško, zar ne? Vrlo vjerojatno se misao ni neće pojaviti. Zašto? Zato što si upalio svjetlo, stoga mrak ne može postojati.
Najprije ćemo razjasniti ovo - pažnja i koncentracija su elementi svjesnosti. To je jedna stvar. Razmišljanje o nečemu su dijalozi u tvojoj glavi. I to je sasvim druga stvar. Prva stvar ne može postojati u prisutnosti druge stvari, i obrnuto. Možemo to usporediti sa svjetlom i tamom. To su dvije suprotnosti, i obje postoje, ali se ne mogu naći na jednom mjestu istovremeno. Ako si u sobi u kojoj je potpuni mrak, tu nema svjetla. Ali, ako upališ svjetlo, tada više nema mraka. To ne znači da mrak više ne postoji. On postoji, ali si ga rastjerao svjetlom.
Tvoja svjesnost je svjetlost. Tvoje misli su tama.
U opisu bilo koje tehnike meditacije, na samom početku naići ćeš na rečenicu: "Udobno sjednite sa uspravnom kičmom, i usmjerite pažnju (koncentrirajte se) na dah." Usmjeravanjem pažnje na jednu stvar ili pojavu, gube se misli o bilo čemu drugom. Gube se misli općenito. Naravno, to je teško postići na samom početku, gotovo nemoguće. Zamisli svoj um kao nebo. Oblaci neka budu tvoje misli. U početku, na nebu će biti mnoštvo oblaka i vjetrova koji ih nose na sve strane. Na nekim oblacima ćeš se nesvjesno zadržati, a neki će se samo pojaviti i otići. Zadržavaju se oni oblaci za koje se ti vežeš i počneš ih širiti. Na primjer, pojavi se oblak koji kaže: "Jučer me jako boljela glava." Ti nesvjesno širiš taj oblak tako što mu daješ energiju: "A što ako me počne boljeti i danas? Što ako zbog toga neću moći obaviti svoje dnevne aktivnosti?" Da bi nebo bilo vedro, na tebi je da samo promatraš te oblake, bez da im daješ energiju. Oblak se pojavi. Odlično. Budi svjestan da je on tu, ne daj mu energiju i ne širi ga. Što će se desiti? Oblak će nestati jer nema hrane od koje će rasti i širiti se. Nebo postaje malo vedrije. Potom dolazi drugi oblak. Osvijesti ga. Oblak je tu. I pusti ga da ode, ne daj mu hrane. Malo po malo, primijetit ćeš kako je oblaka sve manje, a praznog prostora između njih sve više. Uz redovitu praksu, nebo će se razvedriti i oblaka više neće biti. Oblaci se prestaju pojavljivati kada im ti prestaješ davati energiju. A to se postiže usmjeravanjem pažnje na nešto što si ti odabrao kao predmet meditacije. Za početak je najbolje odabrati dah. To je radnja koju izvodiš bez prekida, tokom svakog dana i noći, a da toga nisi ni svjestan. Stoga osvijesti tu radnju koja ti daje život i prati ju. Time oduzimaš snagu mislima. One će se pojavljivati sve manje. Ne daj da te oneraspoloži ako primijetiš da se ponovno pojavljuju. To je izazov, a kada izazova ne bi bilo, ti ne bi mogao napredovati. Samim time što si ti primijetio da je misao tu, postao si svjesniji. Izdigao si se iznad misli jer znaš da se misao pojavila. Našao si se u ulozi promatrača, što ti zapravo i jesi.
Predmet meditacije ne mora biti dah. To je samo jedna od najlakših opcija za početnike, ali ti kao centar meditacije možeš odabrati bilo što. To može biti dio tvoga tijela, tvoje srce, neka glazba koju si puštaš za meditaciju, neka slika ili mantra. To su samo pomagači da ostvariš pažnju, tj. svjesnost. Nakon puno, puno prakse, pomagači više neće biti potrebni. Čim sjedneš, postat ćeš svjestan i misli neće dolaziti.
Ako si nečega svjestan, i tome pridaješ pažnju, to ne znači da tvoj um nije čist. Zapravo, tek tada je čist. Jer ti ne razmišljaš o tome, nego si naprosto svjestan da je to tu. Čista svjesnost ide zajedno s dubokom opuštenosti. Opuštenost te vodi do svjesnosti, a svjesnost do opuštenosti. To dvoje nipošto nemoj miješati s razmišljanjem.
Pokušaj napraviti sljedeću vježbu. Sad ovog trena zaklopi oči. Budi posve svjestan i čekaj da misao dođe. Nemoj sam stvarati misao, nego ju pusti da se sama pojavi. To je malo teško, zar ne? Vrlo vjerojatno se misao ni neće pojaviti. Zašto? Zato što si upalio svjetlo, stoga mrak ne može postojati.