Forum Ratnika Svetlosti

mozete li mi reci o cemu je rec
u pocetku kada sam se pocela baviti meditacijom sve je islo bez ikakvog problema
kada sam malo vise procitala o tome ... kada sam se malo vise informisala ...kao da je nastala blokada
ne mogu vise da tako lako postignem ono meditativno stanje kao sa pocetka (bez nekog velikog predznanja)
sta mi se dogodilo ?

Sempervivum, nikada nemoj prestati s potragom, neka ti glavni cilj u životu bude da pronađeš vlastitu istinu, da pronađeš ljubav i radost unutar sebe. Nada i vjera su najsnažnije sredstvo na tom putu, a srce se ponekad mora zatvoriti kako bi te zaštitilo od štetnih utjecaja drugih ljudi koji imaju negativne osjećaje u sebi. Samo osjećaj ljubav u srcu i pronaći ćeš sve što želiš. < 3

Sada ću odgovoriti na Bukijevo pitanje, "Da je Tvorac u svim aspektima našeg života u potpunosti zar ti aspekti ne bi bili ispunjeni blagostanjem mirom i bezuslovnom Božanskom ljubavlju?"

Tvorac jeste u potpunosti u svim aspektima našeg života. Ti si njegova iskra, On se manifestira kroz svoju djecu, a to su sva živa bića na planeti. Ti si odraz jednog djelića Njega, ja sam odraz jednog djelića, i zato smo svi različiti. Svi smo manifestacija božanskih osobina. Tvorac je svemoguć, on stvara i uništava, pa se stoga te osobine nalaze i ljudima. Svi smo mi njegovi predstavnici na različite načine. Čovjek ne bi mogao biti škrt, ako i sam Tvorac nije škrt, ne bi mogao biti darežljiv, ako i sam Tvorac nije darežljiv. Oni aspekti u kojima ne vlada blagostanje, ondje vlada odsustvo ljubavi. Ako je negdje tama, ne znači da ne postoji svjetlost, nego da samo nije prisutna. Ljudi u čijim životima vlada kaos su zaboravili svoju prirodu, zaboravili su da u njima prebiva vječni Duh koji je čista ljubav i radost. Oni ljudi koji su toga svjesni, u njihovim životima vlada blagostanje.
A zašto je Tvorac dopustio postojanje mržnje i negativnosti? Zato što na planeti mora vladati ravnoteža. Bez crnog ne bismo znali što je bijelo, bez suše ne bismo poznavali vlagu, bez kiše ne bismo znali što je Sunce. Joseph Murphy i Eckhart Tolle su to lijepo objasnili na način: "Kada bi riba mogla govoriti, i vi ju upitate da li ona zna što je voda, riba bi vam odgovorila: voda? Gdje je voda? Ja ne znam što je voda." Riba živi u vodi i jedino takav svijet poznaje, ona nije upoznala kopno i stoga ne može poznavati ni vodu, jer je cijelo vrijeme njome okružena. Isto tako i čovjek pita što je Bog, i gdje se Bog nalazi, upravo zato što se nalazi unutar Njega, i nije svjestan ničega izvan Njega.

Bog je bio toliko darežljiv da nam je podario sposobnost donošenja odluka i upravljanja svojim životima. Stoga, ako odlučimo da negdje neće vladati ljubav, nego mržnja, On tu odluku pažljivo ispunjava.

Htjela bih s vama podijeliti iskustvo meditacije koje sam doživjela prije dva dana...

Osjećala sam ovih dana kako mi energija u solarnom plexusu slabi, i odlučim mu dodati malo energije. Uzela sam kristal citrin koji ima svojstvo da pročišćava prostor i zbog žute boje djeluje na solarni plexus. Stavim ga pred sebe, dišem, opuštam se...kad sam došla u meditativno stanje, počnem zamišljati kako žute energija iz kristala ulazi u čakru, i potom izlazi van izbacujući sve prljavštine. Istovremeno sam gledala ono što mi se odvijalo pred očima, općenito jako rijetko imam priliku vidjeti čistu prazninu kad sklopim oči. Već nakon par sekundi meni se aktivira treće oko, vidim boje, oblike, lica, znači doživljaj praznine je za mene dosad bio nepoznat pojam, i ponekad sam žalila za tim, silno sam željela da zatvorim oči i ne vidim ništa. U tom trenutku nisam o tome razmišljala, pustila sam da se dogodi što god se treba dogoditi. Odjednom - sve što sam do tada vidjela je nestalo, kao da sam dotad gledala televiziju i nestalo je struje, ekran se zacrnio i nema ničega. Tu se počela pojavljivati prekrasna svijetloplava boja, koja je prekrila cijeli moj obzor. Nikakvi oblici, nikakvi bljeskovi, nema pokreta, jednostavno je sve pred mojim očima bilo plavo. Istovremeno sam sasvim izgubila osjećaj za tijelo, dospjela sam u neko bestežinsko stanje, nisam osjećala kako mi se pluća šire i skupljaju dok dišem, ja sam se pretvorila u prazninu kroz koju je proticao zrak, doslovno sam se stopila s njim. Nisam osjećala svoje nosnice, grlo, utrobu, nisam čula otkucaje srca, baš ništa. To je trajalo svega par sekundi i osjećaj je bio božanstven.

Ne znam zašto se to dogodilo i što to znači, ali iskreno, nije mi ni toliko bitno, sretna sam jer sam to doživjela, taj osjećaj praznine i stapanja sa samim životom koji Ja Jesam, i od srca želim svima da makar nakratko iskuse to što sam ja iskusila... <3 Volim vas :*

Krijesnice, ja mislim da si osetila svoje istinsko biće, jer mi nismo ni srce ni pluća, ni telo, već upravo ta čista praznina u bestežinskom stanju.
Čitam tvoja iskustva sa kristalima, pa se malo snebivam sebi što nikako ne mogu osetiti njihovu energiju, imam dosta kristala, ali sam ih više kupovala što su mi lepi nego da ih koristim. Osetim ga kad ga uzmem u ruku, kao blagu toplotu koja nežno greje, ali nikakvih posebnih iskustava nisam imala.

Kad smo kod toplote, sinoć sam mislila da ću izgoreti od energije, to mi se nekad desi kad sam u minus fazi pa zatražim pomoć, bilo kakvu, samo da se više ne osećam tako (čitaj nikako).
Meditirala sam i najpre sam osetila krug toplote oko srca, kao da je tu vatra gorela, onda se polagano ta toplota širila na celo telo, a bila je baš jakog intenziteta. Ali baš. Zamalo da zovem vatrogasce.
U tom stanju sam i zaspala i sanjala neke snove za koje mislim da su mi smernica za ubuduće.

Krijesnice, ovo gore iznad sto si objasnila to je sustina meditacije, ja ne znam sta drugi osecaju ali to je to. Ja jesam stanje.

Po meni je cilj meditacije utišavanje uma zarad dopuštanja dobrobiti. Svaki pas i mačka znaju da meditiraju bez seminara,kurseva i bez imalo znanja. To znači da Svi mogu da meditiraju i da to ne zahteva napor. Ali zahteva vežbu. Ljudi za razliku od životinja razmišljaju. U tome leži ta poteškoća. Dakle potrebno je deset do petnaest minuta dnevno da se čovek usredsredi na sadašnji trenutak-bez juče i sutra. Brojanje disanja,slušanje šumova,ponavljanje mantre,bilo šta.Ja uglavnom slušam svoje disanje,ali ponekad zamišljam kako mazim svog psa,lagano mu prelazim preko dlake,a onda kasnije već ulazim u neku fazu koja je posebna priča. Ponekad pre meditacije rešavam sudoku ako sam baš u nekom spidu da umirim um.

Good one

Felisiti wrote:Krijesnice, ja mislim da si osetila svoje istinsko biće, jer mi nismo ni srce ni pluća, ni telo, već upravo ta čista praznina u bestežinskom stanju.
Čitam tvoja iskustva sa kristalima, pa se malo snebivam sebi što nikako ne mogu osetiti njihovu energiju, imam dosta kristala, ali sam ih više kupovala što su mi lepi nego da ih koristim. Osetim ga kad ga uzmem u ruku, kao blagu toplotu koja nežno greje, ali nikakvih posebnih iskustava nisam imala.

Kad smo kod toplote, sinoć sam mislila da ću izgoreti od energije, to mi se nekad desi kad sam u minus fazi pa zatražim pomoć, bilo kakvu, samo da se više ne osećam tako (čitaj nikako).
Meditirala sam i najpre sam osetila krug toplote oko srca, kao da je tu vatra gorela, onda se polagano ta toplota širila na celo telo, a bila je baš jakog intenziteta. Ali baš. Zamalo da zovem vatrogasce.
U tom stanju sam i zaspala i sanjala neke snove za koje mislim da su mi smernica za ubuduće.

Energije kristala su jako suptilne, one nikada ne djeluju drastično, osim ako uzmeš ogroman kristal i 48 sati se ne odvajaš od njega. Tu može biti i negativnih učinaka, jer kako se ono kaže..svaki lijek može biti i otrov, ovisno o dozi... Da bi se osjetila energija kristala, potrebno je posvetiti mu dosta pažnje i vremena, kao kada prilaziš nepoznatoj osobi. Teško je očekivati da će nam nakon dva dana pokloniti svu svoju ljubav, ako joj mi najprije nismo poklonili svoju.

Skrenula sam malo s teme, ispričavam se.

Suosjećam u vezi ove topline, tjedan dana su mi ruke izgarale od tko zna čega. Da ne pričam kako su mi znale utrnuti, da sam jedva osjećala tipke pod prstima dok sam vam piskarala tu na forumu. Sva sreća pa su ti simptomi uvijek prolazni, taman kad se priviknem na njih, oni prođu.

DenVik, hvala ti na objašnjenju mog iskustva. Ako je to doista ono o čemu pričaš, onda me to čini jako sretnom. Znači, više od godinu dana svakodnevne meditacije je ipak posijalo nekakvo sjeme i biljka je proklijala. <3

Jes, mala, draga Krijesnice
Prepametna si, odmori taj lepi mozak i pusti energiju da sama uradi svoj deo posla...ne moze bas sve od tebe da zavisi( oh, jedva sam ovaj deo ukapirala )
Zivot nas voli i vise nego sto mozemo zamisliti, samo da mu to dozovolimo.

Istina, treba dopustiti stvarima da se dese.

Ja sam na početku stalno očekivala nekog boga od meditacije, čak sam se previše i trudila ponekad. I eto, sad kad sam radila nešto sasvim deseto, dogodi mi se ono o čemu nisam mogla ni sanjati.