Jutros kada je išao iz grada, nestao mu je u autobusu novčanik sa platom koju je tek podigao. Možete zamisliti njegovu reakciju kada je došao kući

Posle par sati priče o tome kako šta, shvatila sam da mu se to nije slučajno dogodilo, i da Novac predstavlja njegovu identifikaciju sa svetom.
Ne mogu mu nikako objasniti da se Novac može i treba voleti, ali da se ne treba poistovećivati sa njim i biti njime opterećen. U tom slučaju sve što ti se dešava je samo produžetak onoga kako ti misliš o sebi...Moj brat misli da nije dovoljno vredan bez novca i onda se desi da ga neko odzepari...
Na novac treba gledati kao i na sve u životu, bez davanja preterane važnosti, ali i bez suda o tome kada ga nemaš...jer uvek ga nemaš samo zbog toga što je tvoj izbor da ga Nemaš!
Ja mog brata puštam i pomažem koliko mogu, ali dok on sam ne prihvati činjenicu da nije zavistan o novcu, i dok ne oseti Zahvalnost za ono što već ima, neće se stvari mnogo promeniti...
Novac treba VOLETI kao što se vole sva divna sredstva koja nam On donosi u život, Kao svoj komp ili auto ili šta god što nas čini srećnim...
Kada se mi osećamo zahvalno, i kada se osećamo Zaslužno svog izobilja na ovome svetu, Novac sam pronalazi put do nas...To je činjenica.
Kada Naša sreća zavisi od toga da li ima novca u novčaniku ili ne, dešava se ono što se desilo mome bratu, ili bilo kom ko sebi govori, ili Šta će mi pare ili Moram ih imati...