NISI TI NIŠTA KRIVA!!! Razlog zašto reagiram s velikim slovima i uskličnicima je taj da i sama prolazim teško razdoblje, nastojim oprostiti i uvidjeti uzroke onome što mi se trenutno događa, ali ovo je prva stvar koju sam sama sebi morala utuviti u glavu. Osjećaj krivnje je veoma destruktivan osjećaj! Svojim postom ti nisam imala namjeru reći da si ti nešto prouzrokovala ili skrivila, greške ne postoje. Postoje samo koraci iz kojih možemo puno toga naučiti.slomljena krila wrote:Hvala puno na ovako lepo objasnjenom odgovoru Krijesnice,
Tesko je shvatiti da si za sve ti kriv...ali moram to nekako prihvatiti,jako bolna cinjenica
Pokusavam da u svima vidim dobro,
ali nekako nemogu nemogu i nemogu!!
previse su me povredile osobe, i u meni je ogroman bol
a jos gore je to sto sam sve potiskivala u sebi, praveci se da problem ne postoji
ali kako da zaboravim sve te grozne stvari koje i dandanas prozivljavam? Jednostavno ne mogu to da zaboravim
Osecam se nesposobnom da mogu sebi pomoci..Jako mi je tesko, a jos teze kad samo pomislim da sam to dozvolila da mi se desi,
Koliko god čudno zvučalo, ali kad nam se u životu izdogađaju stvari koje nas tjeraju u očaj, to je zato što Univerzum nastoji skrenuti našu pozornost na nešto! A ništa ne privlači našu pozornost tako dobro kao vlastita bol. Univerzum želi da nešto uvidiš, da obratiš pažnju na nešto iz čega bi mogla izvući konkretnu pouku. Postavi se u ulogu istraživača kojemu je zadatak proučiti ljude oko sebe, njihovo ponašanje prema njemu i prirodu njegovih odnosa s tim ljudima. Premisa koju istraživač treba usvojiti prije početka projekta jeste ta da je on uzrok svega. Znam da ćeš odmah pomisliti kako si negdje pogriješila, međutim, stvarni uvid do kojega trebaš doći je taj da se ništa od toga ne bi moglo odigrati da nije bilo tebe! To uključuje i sve divne situacije u kojima si se ikada našla. Morala si prisustvovati na tom mjestu, u to vrijeme, da bi situacija bila doživljena. Osjeti veličanstvenost te spoznaje: ti, baš ti, si morala biti tu da bi se sve moglo odigrati.
Nadalje, jedini uzrok tvoje patnje zbog prošlih događaja jest navika tvog uma da se stalno vraća u prošlost. Bol zbog nečega što se dogodilo prije ne bi postojala da o tome ne razmišljaš. Jedino povratak u sadašnjost može riješiti taj problem. Postići prisutnost u sadašnjosti nije tako lak zadatak, ali nije i neizvediv! Jedan od savršenih alata za postizanje toga jest meditacija. Drugi savršen način da se to postigne jest kreativno izražavanje. Kada nešto stvaramo, kada svoju inspiraciju prenosimo u djelo, tada se dovodimo u sadašnjost. To je tvoj sadašnji trenutak - samo tvoj, i ničiji više. Kroz kreativnost možeš izraziti svoje osjećaje, što uvelike može umanjiti taj negativni emocionalni naboj koji nosiš u sebi. Nacrtaj svoje osjećaje, ili ih pretoči u priču, stihove, to može biti odlična terapija za tvoj um i emocije.
Još jedan razlog zašto je nemoguće pogriješiti - kada učinimo ono što zovemo greškom, tada smo nešto učinili iz neznanja. A jedan od načina da dođemo do znanja iz prve ruke jeste upravo taj: da učinimo grešku! Stoga, nisi griješila, nego si učila. Život te ne uči kroz literaturu, kao što to čini škola. Život te uči samo i jedino kroz iskustvo. Otvori oči i shvati da se pred tobom nalazi veličanstvena prilika da naučiš nešto o sebi. Kada bi sve u životu teklo "kao po loju", svi bismo bili glupi ko noć. Potraži pouke u svojim iskustvima i obogati se znanjem!
Ove riječi dolaze od osobe koja je ostala bez većine prijatelja u manje od godinu i pol dana. Ali nadimak te osobe na forumu je Krijesnica, što znači - ne prestajem sjajiti, naročito kada se nađem u mraku!