Članice, u potpunosti se slažem sa svime
Mi često meditiramo a da to ni ne znamo. Samo ako sjedite negdje vani, promatrate okolinu, osjećate se smireno, lijepo, opušteno - eto, dogodila se meditacija! I dogodi se puno puta tijekom dana, kada je uopće nismo svjesni! Ja meditiram dok pišem pjesmu, dok crtam, dok čitam svoje omiljene knjige... Sve me to dovodi u stanje kada je um centriran na jednu točku, kada se misli uspore, disanje postane plitko, otkucaji srca uravnoteženi... Dakle, stanje čiste meditacije.
Također se slažem da je previše knjiga na tu temu. Pisala sam jednom tekst o tome, i zaključak mi je da mi ljudi volimo komplicirati stvari koje su jednostavne, a savršeno smo sposobni razumjeti komplicirano. Pronalazimo da nam je lakše meditirati po nekom sistemu, u koracima, umjesto da samo sjednemo i budemo tihi. I to je sva filozofija meditacije.
Kao i Članica, volim mijenjati načine meditacije ovisno o raspoloženju i potrebi. Osobno mi je najteža meditacija gdje samo pratim dah, ali valjda ju zato najviše i prakticiram, to mi je izazov. Dah je nematerijalan objekt meditacije i zahtijeva puni fokus. Tek jednom sam se uspjela baš sasvim usmjeriti na disanje, znači totalno isključenje svih čula osim osjeta zraka u nosu, i u tih par sekundi sam doživjela ono što nisam u punih godinu i pol meditiranja. Svejedno, ne želim se zavoditi takvim predivnim iskustvima jer to nije cilj, to su samo lijepe usputne stanice.
Kada uđem u duboko meditativno stanje, tu pronalazim pravi mali raj unutar sebe. Postajem svjesnija svog energetskog polja koje se širi izvan granica tijela, pa dobijem osjećaj da sam veća nego što jesam. Osjećam toplinu kako mi kola tijelom, dah se toliko uspori da, kad bih na takav način disala tijekom cijelog dana, sigurno bih pala u nesvijest
Imam običaj da prije seanse zamolim duhovne vodiče da budu uz mene i pomognu mi da se koncentriram i pronađem mir. Nedavno, kada sam isto to tražila, nakon par sekundi sam osjetila kao blagi, hladni povjetarac kako doslovno prolazi KROZ MENE, znači kao neka hladna energija mi je prostrujala lijevom stranom tijela, okružujući moje srce. Počela sam se smijati, točno sam znala da imam podršku i da meditacija može početi. Taj put sam se baš jako opustila, ma prelijepo nešto.
Neki put znam doživjeti tolike nalete energije da sam par sati nakon meditacije kao drogirana. Baš dobijem neki high osjećaj, kao da lebdim iznad tla, zvukovi i svjetla su mi nekako izraženiji, svjesna sam svake svoje radnje, osjećam se mirno i prihvaćam sve što mi dolazi u susret. Jučer sam meditirala uz Mooji-a, 40 minuta je trajala meditacija i došlo mi je da vrištim od sreće kad je završilo. On me doveo u stanje potpune svjesnosti, u položaj promatrača, u kojem nisam osjećala ništa osim čiste radosti i ljubavi koje su sjajile iz mene. Ne moram ni spominjati da sam, zahvaljujući tome, ostatak dana baratala Zakonom privlačnosti kao da ga imam u malom prstu
Svasta cu ja ovdje nauciti. 
