Jučer navečer sam odradila prvu vježbu disanja. Nisam očekivala da ću imati takvu reakciju kakvu sam imala.
Snimila sam si primjer disanja na mp4, stavila slušalice i krenula..inače, taj ritam disanja je daleko brži od onog kako inače dišem, i u prve dvije minute sam se uspuhala ko da teglim tonu na leđima :O Točno sam to pomislila tokom vježbe, i tu me je uhvatio strašan napad smijeha

Par minuta sam disala i smijala se ko malo dijete, jedva sam se uspjela smiriti da nastavim dalje... U međuvremenu vani počela kiša, zbog toga sam se nasmijala još više

Volim slušati kišu dok spavam ili meditiram... Kad sam pogledala na sat, shvatila sam da povezano dišem već 20 minuta

Šokirala sam se, to su mi najkraćih 20 minuta u životu, čudo jedno što potpuna svjesnost može učiniti...ostala sam još sjediti, uživati u tome kako mi je um čist od misli, bila sam sasvim svjesna svoje okoline, promatrala sam svoju sobu, preplavila me nekakva ljubav... Ma znam da je ovo tek početak, i da proces nije lagan, ali morala sam vam reći kako mi se sviđa vježba, i da je moj prvi pokušaj povezanog disanja prošao u ljubavi i radosti! Za ovakve trenutke se isplati živjeti
Jutros pak duga priča...15 minuta mi je trajalo cijelu vječnost...ali to sam samo ja, ujutro mi je sve teško, pa čak i disati
