Krenuti dalje ili ostati ovdje i nadati se čudu?

[Krijesnica]

Eh ovako, trebam se nekome malo požaliti...nadam se da će me netko razumjeti.
Situacija je sljedeća: prije 2 god imala sam snažnu želju doživjeti ljubav kakvu se može vidjeti samo na filmovima - ljubav koja te okrene za 180, promijeni i tebe i tvoj život iz temelja, pokaže ti svijet na način na koji ga još nisi vidjela... I upravo to mi se desilo. Neobičan splet okolnosti i ugledala sam ga, bez srama mu prišla i priča je započela. Moji snovi ostvarili su se munjevitom brzinom, osjetila sam ljubav cijelim svojim bićem i bez ustručavanja ju darivala drugoj osobi. Taj je događaj pogotovo bitan jer je on doslovce okrenuo moj život naopačke - počeo me osvještavati, govoriti mi o matrici u kojoj živimo, tu se desila eksplozija u meni i počela sam svoje duhovno putovanje. Svjesna sam koliko je njegova pojava u mom životu bitna za mene. Međutim, tu su bile stvari koje su mene s vremena počele bacati u očaj... On ima jednu manu s kojom se ja apsolutno ne znam nositi, a to je neodgovornost. Dosta se puta dogodilo da su naši dogovori propadali, da se nisam mogla osloniti na njega, s vremenom sam se prestala osjećati sigurno i zaštićeno, naprotiv, i pored njega sam se osjećala kao da nemam nikoga. Praznina. Neispunjenost. Usamljenost. Želim odmah eliminirati mogućnost prevare, jer imam stopostotne dokaze da do toga nikada nije došlo, niti je moglo doći. Iako smo vezu prekinuli, ostali smo čvrsto povezani na emocionalnoj razini. Rekla bih da je on moja twin-flame duša, odnosno jedna duša u dva tijela. Razgovaramo bez riječi. Sporazumijevamo se na daljinu. Naša sposobnost telepatije nema kraja. Čak sam saznala da smo se godinama promatrali i priželjkivali jedno drugo, izgleda da smo odavno znali da nam je mjesto skupa.

S obzirom da mogućnost potpunog odvajanja otpada, ostali smo bliski prijatelji. Svakodnevno se čujemo i uživamo u višesatnim razgovorima o svemu. Nema druge osobe koja bi me bolje razumjela, kao što ni njega nitko ne razumije bolje od mene. I, tu nastaje problem... Svjesna sam da nam je mogućnost veze zatrpana preprekama koje je teško prevazići. Iz dana u dan prizivam novu ljubav u svoj život, i znam da je ona već na putu prema meni... No, svako toliko zapadnem u razmišljanje o njemu. Imam osjećaj da njemu pripadam. U trenucima čiste radosti imam filing da su svi problemi tako sitni, i da nas dvoje možemo imati ljubav kakvu želimo. No, propale pokušaje brojim u stotinama... I više nemam snage iznova proživljavati isti scenarij. To je uvelike utjecalo na moje zdravlje, i takvo nešto si više ne želim priuštiti.

Može li mi netko dati kakvu jednostavnu smjernicu? Da li da jednom zauvijek odbacim te nade prema bivšoj vezi, i bacim se u pripremanje za ono što tek dolazi? Ili da, na neki način, skupim snage i nastavim se boriti za ovo što je već tu? Samo da napomenem, on je već na više načina pokazao da mu je veoma bitno da me ima u svom životu...nije mu bitan oblik odnosa - veza, prijateljstvo - samo me želi tu. I ja njega. No, kada bih mogla birati, radije bih izabrala vezu, naravno. Što mi je činiti?

[jaspis]

Hej Krijesnice meni se nekako cini da si ti vec dala odgovor na svoje dileme...

Stvar je slozena priznajem i jednostavne je odgovore tesko dati.
Cini mi se ipak da si ti vec donijela odluku ali jedino sto ti fali je malo hrabrosti za skok u nepoznato
cini mi se da postoje predivni aspekti odnosa s njim i da mozda ides onom logikom kako se dobro slazete i kako ces tesko naci nekoga s kim ces se slagati bolje ili tko ce te bolje razumjeti
ono ne zelis trazit kruha preko pogace ili kako se to vec kaze
s druge strane te zove nesto novo sto ti i ocekujes, znas da je to nesto dobro ali opet postoji i doza neizvjesnosti ovo sto imas je nesto s cim si vec upoznata...
I sama kazes da veza izmedu vas ne funkcionira sigurna sam da si se trudila i pokusavala, sigurno si pokusala i djelovati na taj nacin da te njegove mane ne smetaju, ocito si u hrpi stvari pasete ali u nekima i ne
i od najboljeg uvijek moze bolje, ok nismo nauceni da to vjerujemo pa samo vjerovanje trebamo nauciti ali evo pokusaj zamisliti par scenarija, da ste u vezi, da ste prijatelji, da si ti u novoj vezi koja te potpuno ispunjava, znaci samo zamisli kao na filmu, kad zamislis prati reakcije svog tijela srca svega, ne razmisljaj o za i protiv, makni sve ono mozda ako i ali prepusti se intuiciji da te vodi...
Samo si dopusti slobodu uma i budi otvorena, razloge za i protiv ces uvijek nac ako ih trazis to bar nije problem ipak tvoja intuicija ti govori istinu
e sad, njen nam se izbor ponekad cini tezak ali svejedno je to jer i tak dobijemo samo ono s cim se mozemo nositi....

Eto i nisam od neke koristi ali evo ti ispod jedna pricica koja mi je pala na pamet cim sam procitala tvoj post
meni je simpaticna i poucna i za mene ima dodirnih tocaka s onim sto si napisala


Blizanci u maternici razgovaraju...



- Vjeruješ li u život poslije rođenja?

- Što? Život nakon rođenja?
Ma daj. Zar ti stvarno vjeruješ
da postoji nešto nakon rođenja?

- Naravno, sigurno postoji nešto
nakon rođenja. Možda smo ovdje
baš zato da se pripremimo
za život poslije rođenja.

- To je glupost. Nema života
poslije rođenja. Kako bi
taj život uopće izgledao?

- Ne znam točno, ali uvjeren sam
da će biti više svjetla i da ćemo
moći hodati i jesti svojim ustima.

- To je potpuna glupost. Znaš da je
nemoguće trčati. I jesti svojim ustima,
pa zato imamo pupčanu vrpcu.
Kažem ti, poslije rođenja nema života.

- Pupčana vrpca je prekratka.
Uvjeren sam da postoji nešto
poslije rođenja. Nešto posve
drugačije od ovoga što sad živimo.

- Ali nitko se nije vratio od tamo.
Život poslije rođenja završava .
Osim toga, život nije ništa drugo
nego postojanje u uskoj i mračnoj
okolini.

- Pa ne znam baš točno kako izgleda
život nakon rođenja, ali ćemo
u svakom slučaju sresti našu mamu.
Ona će zatim brinuti za nas.

- Mama!? Ti vjeruješ u mamu?
Pa gdje bi po tvome ta mama bila?

- Svuda oko nas, naravno.
Zahvaljujući njoj smo živi,
bez nje ne bismo uopće postojali.

- Ne vjerujem. Mamu nisam nikad vidio,
zato je jasno da ne postoji.

- Da, moguće, ali ponekad, kada smo
potpuno mirni, možemo je čuti
kako pjeva i miluje naš svijet.
Znaš, uvjeren sam da život poslije
rođenja zapravo tek započinje...

[Felisiti]

Iz dana u dan prizivam novu ljubav u svoj život, i znam da je ona već na putu prema meni... No, svako toliko zapadnem u razmišljanje o njemu. Imam osjećaj da njemu pripadam. U trenucima čiste radosti imam filing da su svi problemi tako sitni, i da nas dvoje možemo imati ljubav kakvu želimo. No, propale pokušaje brojim u stotinama... MI više nemam snage iznova proživljavati isti scenarij. To je uvelike utjecalo na moje zdravlje, i takvo nešto si više ne želim priuštiti.

Draga Krijesnice, pročitaj prvu i poslednju rečenicu iz citata.
Mislim da tvoje unutrašnje biće zna da trebaš ići dalje, ali na svesnom nivou to sebi ne dopuštaš...

Potpuno te razumem i znam koliko je teško nekoga pustiti, nekoga sa kim si imala toliko lepih iskustava. Imala sam sličnu situaciju, u bila sam u vezi u kojoj nisam više mogla biti, ali ni otići. Tada nisam znala sve ovo što sada znam, strašno sam patila, a istovremeno ga i mnogo volela. Voleo je i on mene, ali nam nije išlo.
Bila sam zacementirana u mestu, ni napred ni nazad, sama u svojoj muci i jedino što sam mogla bilo je da se molim Bogu da preduzme nešto - ili da se on promeni ili da se veza prekine. Neka se desi bilo šta, samo da se nešto promeniiiiii!
I desilo se, jednom smo se tako strašno posvađali, da je on iznenada prekinuo. Doživela sam užasan šok i nevericu, ali i olakšanje...gotovo je... biće teško ali preživeću... Nisam nikad poželela da mu se vratim iako su me sećanja i uspomene na njega mučile godinama.

Ali znaš - kad se jedna vrata zatvore, otvore se druga. Kako si uspela prizvati tako divnu ljubav u svoju život, priznaćeš je ponovo. Sa nekim sa kim ćeš se još bolje slagati. Jednom si uspela u tome, zašto ne bi i opet?
Sećanja i uspomene uvek ostaju i blagosiljaj ih sa ljubavlju. Imala si tu sreću da upoznaš tako divnu osobu koja ti je dala mnoge smernice u životu i pomogla ti da budeš ovo što si danas. I koja će i dalje biti pored tebe, da raste i uči zajedno sa tobom.

Parafraziraću citat iz mog omiljenog filma "Prohujalo sa vihorom" - kad se vaza polupa, možeš skupljati raspadnute komadiće i zalepiti je da ponovo bude cela, ali više nikad neće biti ono što je bila. Polomljeni komadi će se uvek videti.

Moje mišljenje je da pustiš. I da sa ushićenjem iščekuješ sve ono lepo što će ti život doneti.

[Krijesnica]

Cure hvala vam puno na odgovorima i pomoći, osjećam se lakše nekoliko kilograma...

Jedino što me još muči jest to, da li će biti moguće u potpunosti krenuti dalje, dok god nam se životi isprepliću? Jer...ne mogu si zamisliti da samo negdje presiječem i da se svaki kontakt s njim izgubi. To bi za mene već bilo previše. Imam osjećaj da se nismo sreli slučajno i da smo potrebni jedno drugom kako bismo nastavili rasti i razvijati se. Već sam nekoliko puta "presijecala" i nije prošlo 24 sata da se jedno od nas ne javi, makar zbog neke banalne stvari, tipa: "možeš li mi posuditi 20kn" ili "možeš li mi snimiti onaj film od jučer"...

Jeste li imali kakvo slično iskustvo? Da li prijateljstvo s bivšim i veza s nekim novim mogu ići zajedno?

[jaspis]

Hej krijesnice
razumijem da u odnosu s njim postoji hrpa lijepih stvari kojih ti se glupo odreci jer istina je da je blesavo micat dobre stvari iz zivota pogotovo kad se na njih naviknemo.
S druge strane dan ima samo 24 h i ako zamislis sebe u jednom novom i predivnom odnosu u vezi kakvu zelis s osobom koja je savrsena za tebe i koja te ispunjava s kojom ti sati prolaze kao sekunde onda mozes zakljuciti da bi mozda proslo puno vise vremena nego sad a da se i ne sjetis bivseg.
Znas ono kad se neko preseli pa na rastanku svi placu i onda idu ona obecanja cijelom drustvu da to preseljenje nis ne znci da ce sve ostat kao i prije, kontakti, druzenja i tako...
Onda osoba ode, cuje se s prijateljima svaki dan ono falite mi blablabla ali jednostavno pocinje u novoj sredini upoznavati i nove ljude ima nove obaveze nov zivot i kontakt se prorijedi ne jer osobi staro drustvo vise ne valja nego jednostavno jer joj je previse toga novog u zivotu sto joj zaokuplja cijelu paznju...

sto se kontakta s bivsima tice moje je iskustvo takvo da sam s bivsim nakon prekida kao ostala u nekakvom odnosu da se dopisujemo na skype i tako..
u prvo sam vrijeme trazila neke glupe izgovore da mu se javim i od svakog javljanja je ispala totalna katastrofa samo sam sebe mucila i onda sam sjela sama sa sobom popricala sa sobom i rijesila se te glupe navike.
e sad cini se da su tvoj i moj bivsi dvije potpuno razlicite osobe i da tebe s tvojim bivsim veze i hrpa lijepih stvari...
Zato eto prepusti se onom lijepom i novom sto si pozeljela i sto univerzum sprema za tebe budi prirodna i spontana, jer ocito ti ova osoba jos na neki nacin treba u zivotu, kad odradis s njom sve ono sto je jos potrebno i kad budes zaokupljena hrpom predivnih novosti u zivotu samo ces ga se sjetit i pomislit, gle pa nismo se culi vec 5 dana, ne mogu vjerovat da je to tako brzo proslo...
Mozda tako gledas na situaciju jer ajmo rec ne postoji neka druga osoba trenutno u tvom zivotu koja bi zauzela njegovo mjesto, nemas nekog s kim imas tako dubok odnos u odredenim aspektima kao s njim ali kad ti dode nesto novo i bolje ne brini, lako ces se presaltat, svi se na bolje lako naviknemo.
S njim uvijek mozes bit prijatelj naravno ako oboje to zelite ali stvarno mislim da ce ti taj jedan "pomalo ovisnicki" odnos biti smijesan kad zaplovis nekim novim vodama u svom zivotu.

[Felisiti]

Jeste li imali kakvo slično iskustvo? Da li prijateljstvo s bivšim i veza s nekim novim mogu ići zajedno?

Ja nisam imala takvo iskustvo, da raskinem sa nekim i ostanem nakon toga u kontaktu, ali eto taj bivši o kome sam pisala, jeste.
Kad smo bili u vezi imao je prijateljicu sa kojom je nekada bio u vezi i meni to nije smetalo. Bilo mi je stvarno fascinantno da dvoje ljudi koji su nekad delili intimu i nakon prekida ostanu prijatelji jer ja to nisam umela.
Oni su bili svega par meseci zajedno, pa neka dva meseca nisu reč progovorili, a zatim su počeli povremeno da komuniciraju i od toga se izrodilo prijateljstvo. Tu ženu sam čak i upoznala jednom prilikom, ostavila je na mene lep utisak, a i ona je nakon njihove veze krenula dalje, našla je nekog ko joj više odgovara.

Tako da je prijateljstvo sa bivšim sasvim moguće i može da funkcioniše, verovatno će ti se potreba za njim sve više smanjivati kad upoznaš onog ko ti više odgovara, i mislim da je bolje povremeno proređivanje kontakta (ako to jednom budeš želela), nego paf - s neba pa u rebra. Oporavi se i od toga, ali uuuuf...nije lako.

Jaspis, mnogo mi se dopala priča o blizancima koju si postavila.

[sarah]

Imam osjećaj da se nismo sreli slučajno i da smo potrebni jedno drugom kako bismo nastavili rasti i razvijati se.

Draga Krijesnice, ja verujem za sve ljude koje srećemo u našim životima, da nisu samo slučajni prolaznici već naši pomagači, učitelji i "mučitelji", svi u funkciji da nam pomognu da nešto shvatimo da bi mogli ići dalje...Neki su tu da nam olakšaju put, a neki da ga otežaju, da pojačaju kontrast ne bi li u tome bolje videli gde smo.
Putovanje u dvoje je predivna stvar, ali ako se samo energije poklapaju privlače i stvaraju osećaj prepoznavanja to je lepo ali čini mi se nedovoljno...Univerzum je savršenstvo Ljubavi Onda kada ti sve odgovara, i kada se energije poklope i kada je Ljubav Tvoja snaga prepoznata u drugome, a Ti najbolje znaš da li se osećaš Osnaženom i inspirisanom za nastavak putovanja i rasta Ljubav je jednostvana Ona sve dovodi u red i stavlja sve na svoje mesto na kraju, Tvoje je samo da se prepustiš...
U moru ljudi i mogućnosti, susreta i učenja Ljubav uvek iznađe put da se sretnu srodne duše A to je susret pre kojeg si imao milion dilema A posle kojeg sva ona preispitivanja postaju jedno osećanje spoznaje, kao onaj osećaj povratka kući posle napornog putovanja, Ja sam se tako osećala kada sam upoznavala svog partnera, bivši pre njega su bili tu da bih naučila da razlikujem ljubav i potrebu za ljubavlju.
I ništa kroz šta prolazimo nije slučajno, svako nas iskustvo i svaki odnos koji izgradimo sa nekim približava sopstvenoj suštini, a posebno veze, samo je bitno shvatiti da ako se taj odnos počne vrteti u krug I ako ne donosi spoznaje i napredovanje Onda je najpoštenje Zahvaliti se na svemu naučenom i s Ljubavlju otpustiti očekivanja i priznati koja je svrha tog odnosa, ako je to prijateljstvo To je i dalje divna stvar i Ja verujem u Sva prijateljstva pa i ona posle veze Samo je bitno da smo Mi načisto s onim Šta želimo i da ne pristajemo ni na šta manje od toga, da budemo Nepokolebivlji kada su naši Snovi u pitanju

[Član 257]

Jaspis, ovo sa blizancima je ekstra...

[Krijesnica]

U vašim riječima ima mnogo istine, nekako mi se sad cijela ta situacija čini lakšom, niti približno onakvom kakvom sam ju ja vidjela... Zato je dobro potražiti savjete ponekad, jer tako dobivam objektivnost koju si ja sama ne mogu priuštiti

Znači, ipak ima nade da sve sjedne na svoje Drago mi je što to čujem od vas, jer sam dosad nailazila na odgovore tipa "ne možeš se oporaviti od veze ako se nastavite viđati, prekid kontakta je nužan da biste krenuli dalje"... Unatoč tome, ja se nisam mogla zamisliti da barem ponekad ne razgovaram s njim, jer njemu je potrebno dvije sekunde da shvati ono što neki ljudi ne bi shvaćali godinama. Čak se i naše životne priče toliko podudaraju u nekim točkama, da i on i ja ostanemo zapanjeni koliko je život smiješan Mislim da je ovo prijateljstvo za mene blagoslov, a to su dokazale riječi koje je on ponovio nekoliko puta: "Tu sam za tebe u bilo kojoj situaciji. Ako trebaš novce, reci i dobit ćeš ih. Ako trebaš savršenog dečka, reci i ja ću ga osobno pronaći". Mislim da je jasno da njegova ljubav prema meni ne poznaje uvjete.

Hvala vam, hvala vam, hvala vam! Drago mi je što ste odvojili vrijeme za rješavanje ovog problema, istinski se radujem nastavku ove priče, jer sigurna sam da Univerzum ima plan...

Šaljem vam svu ljubav koju osjećam!

[jaspis]

cemu forsiranje i iskljucivost?
Pa najlakse je rec moras ovo ili ako oces ovo onda moras maknut ono
Po meni sve nekako dode na svoje, stvari se ne rjesavaju preko noci a takve izjave stalno stvaraju otpore...
Ako poslusas takvu izjavu i odlucis njega maknut jer moras jer drugacije ne moze a zapravo to ne zelis onda si opet fokusirana na to i nemas vremena za nesto novo...
Jedno je imati prijelazni period i nazvati stvari pravim imenom, nesto je drugo bit neodlucan i vrtit se u krug ali eto to kod tebe nije u pitanju

slusaj ti lijepo svoje sce uzivac pozeli najbolje za sebe i to ces i dobit