Forum Ratnika Svetlosti

Ljudi koji me poznaju reci ce da sam zrela, odgovorna osoba. Medjutim, meni se desava nesto cudno. Sto sam starija, osecam se sve mladje . Za mesec i po dana punim 27 godina, ali se ne osecam kao neko ko ima 27 godina. Kao da sam se "zaglavila" na 17. godini, osecam se kao devojcurak. Mozda imam predrasude o tome kako bih u ovim godinama trebalo da vidim sebe, mozda sam se iz nekog, meni jos uvek nejasnog razloga, zaista "zaglavila" na 17 godina. Kada pokusam da zamislim sebe odraslu osobu koja je zaposlena, ima muza, dete - kao da zamisljam nekog drugog.
Ovako se osecam nekoliko poslednjih godina. Kada sam imala dvadesetak, osecala sam se kao da imam tridesetak. Ne znam sa se dogodilo u medjuvremenu .

Sta za Vas znaci biti zrela licnost?

Hahaha e i ja imam taj osećaj. Kad sam izlazio iz tog tinejdž perioda mislio sam kako sam ja sad zreo iskusan itd ko da imam 40 Sad u 30oj sam podetinjio. Baš sam onako radostan ko dete.

Meni zrelost na prvom mestu znači svesno ići kroz život. Biti prisutan i svesno odlučivati o svom životu. Eto ukratko

Kratko, jasno i lepo receno .

PS. I izgledas kao deckic, brada te cini maaalo zrelijim, ali nedovoljno .

Ne znam kako bih definirala zrelost, ali znam da ona nema baš nikakve veze s godinama koje smo proveli živeći ovaj život. Jedna stvar je zrelost tebe kao čovjeka, a druga stvar je zrelost u pogledu Duše koja je došla živjeti ovdje kako bi učila i rasla. U oba slučaja, ne znam kako bih točno definirala zrelost.

Ali u potpunosti dijelim tvoj osjećaj što se godina i starosti tiče. Ja sam zapela u 15-oj godini i nemam osjećaj da sam se otada znatno promijenila, iako ljudi iz moje okoline govore da sam posve druga osoba, i mnogo zrelija za svoje godine. To je valjda razlog zašto mi je u nekim pogledima teško boraviti u blizini ljudi mojih godina. Mnogi su mi rekli da mi moje godine jednostavno "ne pripadaju". A što se rođendana tiče..ufff...moje godine se broje unazad meni se čini

Biti ličnost, znači biti svoj celim sebe, od glave do pete i nazad(držanje, korak, dah, stav, govor, stajling )i da umeš da staneš sam ispred svih a da se ne osećaš usamljenim.
A za " biti zreo" javljam čim saznam

Biti zrela licnost meni znaci biti svjestan sebe i svega sto te cini i odreduje kao osobu..
Biti odgovoran za svoje postupke i razmisljanja...
Zrelost znaci i otvorenost, prihvacanje ljudi i njihovih stavova. Ako smo zreli znamo smjestiti sebe u odnosu na druge imamo nekakav cilj i smjernice koje nas tom cilju vode...
Slazem se da zrelost znaci isto tako biti svoj slobodan i neovisan o tudim misljenjima.. Zrelost je i sposobnost da se sami izrazimo i da se izborimo za sebe, da ustrajno idemo svojim putem i da na tom putu postujemo druge i njihovu slobodnu volju..
Meni zrelost i neozbiljnost idu jako lijepo skupa, cesto mi kazu da se ponasam ko dijete, ja to shvatim kao kompliment...
Zrelost je cesto kod ljudi povezana s pesimizmom, kazu ono kad si mlad i lud mislis da mozes promijeniti svijet da je sve super ali kao kad odrastes i postanes zrela osoba shvatit ces da nije sve ruzicasto, shvatit ces da je zivot okrutan, da ne moze sve bit tako kako hoces, svijet je divlje i surovo mjesto...
E pa ako je to zzrelost onda nisam zrela niti zelim biti, skupljam iskustva i lekcije koje mi donose godine a volim zivot i svijet kao malo djete...

Da se nadovežem na Jaspis, mislim da zrelost definitivno u velikom delu jeste poštovanje drugih i njihovih izbora i takođe sposobnost da pustimo druge da žive kako žele. Takođe sposobnost da odbranimo svoje stavove i mišljenje.

Krijesnice, kako to mislis da postoji razlika u zrelosti coveka i zrelosti Duse? Zar covek ne zivi u skladu sa (ne)zreloscu Duse? Da, slazem se da godine zivota i zrelost mogu, a ne moraju da se poklapaju.

Jaspis, ovaj prvi deo oko prihvatanja ljudi mi ide prilicno dobro. Ali, kada bih rekla da sam potpuno nezavisna od misljenja drugih ljudi, lagla bih. Osecam ja svoje ideje, osecam da bi to moglo biti "to", ali vecito kuburim sa pitanjem: "Ako sagovornik (koga cenim) ima drugacije misljenje, sta ako ja gresim, a ne vidim da gresim?" Naravno da treba razmotriti tudje stavove i preispitati svoje; ali posto sam vecito na klackalici "a sta ako gresim" i opterecujem se time, nemam ni dovoljno samopouzdanja i takvi su mi rezulati u zivotu, polovicni. Moguce je da je bas to ona karika koja mi nedostaje da sebe vidim kao zrelu licnost.

Draga Mila
Ma i meni je ovo tesko... Svakodnevno smo s ljudima okruzeni, ne cut nikog i ne razmislit je pomeni bezveze jer povoditi se za svime sto drugi kazu je jednako glupo kao i drzati se svoga kao pijan plota bez analize i razmisljanja...
Pitati se grijesim li je po meni super, manje je super kad prosudujemo druge i kad razmisljamo grijese li oni!
Ako sama sumnjam u ono sto radim i neko mi kaze da je to sto radim glupo to ce djelovati na mene jer i sama nisam sigurna u sebe... Ako duboko u srcu osjecam da sam na pravom putu misljenje cu druge osobe cuti prihvatiti kao njegovo i radit cu dalje po svom... Mislim ovo je teorija koju pokusavam provesti u praksu trudim se, tesko je ponekad
Nezrelo je kada se ljutimo zbog tudeg razlicitog misljenja, kad zamjeramo osobi jer ne misli kao i mi...

Mila wrote:Krijesnice, kako to mislis da postoji razlika u zrelosti coveka i zrelosti Duse? Zar covek ne zivi u skladu sa (ne)zreloscu Duse? Da, slazem se da godine zivota i zrelost mogu, a ne moraju da se poklapaju.

Kada kažem "čovjek", mislim na postojanje u materijalnom svijetu. Nisu svi ljudi svjesni svoje Duše, a kamoli da su u dodiru s njom. Mnogi od njih kažu "ja imam Dušu", a ne znaju da oni JESU ta Duša. Također, čula sam smiješne rečenice kada kažu "kada umrem, moja Duša izlazi iz tijela". OK, dakle, tu je tijelo, i tu je duša, a gdje si u cijeloj priči TI?
Jedna je stvar biti zreo unutar života, a drugo je biti zreo kao Duša koja nadilazi te živote. Ja zasad mogu odrediti samo jednu stvar, prvu stvar (ako prihvatim vaše definicije zrelosti koje su tu iznesene, a prihvatit ću ih, imaju smisla). Ja sam sad svjesna svog napretka kojeg sam napravila u toku ovoga života. Svjesna sam koliko sam zrela bila prije deset godina, i svjesna sam koliko je moja zrelost porasla kroz proteklih deset godina. Ali da bih znala koliko sam zrela kao Duša, onda mi je potrebna svjesnost o svim mojim dosadašnjim životima, kao i onome što sam doživjela između tih života. Ograničena ovim tijelom, vremenom i prostorom, tu svijest još uvijek nemam, no možda ju jednoga dana i dostignem, tokom ovog života. Tada ću moći govoriti o zrelosti svoje Duše. Ja sam Duša s amnezijom, ne znam što je bilo prije ovoga života. Moj je odabir bio da to zaboravim kako bih mogla ovdje učiti. Tek kada umrem i napustim ovaj svijet, znat ću gdje sam bila, koliko sam života proživjela i što sam ondje naučila. Tek tada ću moći donijeti sud o svojoj zrelosti kao Duše.