Ljubav je kada vidim trošni čardak svoga detinstva, onda kada sam se krila iza bakine stare kuće, u zaboravljenom selu od strahova od velikog sveta, i od odraslih ljudi
Ljubav je uvek prisutna kada se vraćam svome izvoru, privlačne slike svetlosti popodnevnog sunca, koja se prelama kroz krošnje drveća u mojoj ulici kada se vraćam kući...To je ljubav.
Kada se čuju zvukovi prirode i daleki zov u mome srcu, kada me vodi nevidljiva sila kojoj se moja duša raduje, to je Ljubav začeta u dubini moga bića starija i od mojih predaka...
Ljubav je kada osetim zahvalnost što postojim u ovom savršenom trenutku, što sam stigla na kopno posle duge bure, na tome što napokon vidim Sunce na horizontu...Hvala Bogu na tome