Ali pišem ovo zato što želim da podelim šta sam naučila iz toga. Shvatila sam da u meni postoje ostaci nezadovoljstva i da me vređa kada me neko nepravdno za nešto napadne, i bez obzira što sam ja uvek iz konflikata izlazila tako što ostavim drugoj osobi njen bes, ne odgovaram nikada istom merom i idem dalje u svojoj nameri da sačuvam unutrašnji mir i ljubav, ipak sam u sebi nakupila to nezadovoljstvo zbog tog po meni nepravednog ophođenja, jer smatram da nisam to zaslužila, a na takav način ja samu sebe automatski stavljam u poziciju žrtve i onda privlačim još toga...
Dok god gledam na sebe očima nekoga ko zna šta je pravedno a šta nepravedno nemam blagu predstavu o uzroku i neću moći da se kontrolišem kako valja u datoj situaciji. Možda uopšte nismo svesni toga da se neka ponašanja i neke nepravde ne odnose na nas lično koliko god to izgleda tako. Shvatila sam da to tek trebam da Naučim i osvestim kod sebe
Bes je emocija koja se pojavljuje kao reakcija ega na neki napad spolja i njime se štitimo kada dođe do konflikta, ali takva reakcija bi izostala ako bi mi zaista verovali da nikada nismo ugroženi...Moraću da ponavljam ovu lekciju dok je ne savladam, a na to me je podsetio današnji dan. Uredu je da zaslužujem najbolje, ali dešava se da smo mi u odnosu sa drugim, i u njihovoj vibraciji, i da sve može da se desi... Ono što i jedno i drugo privlačimo...a meni se dešava da to zaboravim, i odmah pomislim na nepravednst i to mi se obije o glavu redovno...