Ovo moje stanje, koje traje intenzivno oko godinu dana (a pocetak je i raniji od toga), mi je vec svakodnevica, to mi je nacin zivota i konacno sam se malo osvestila pa pokusavam da se sredim. Drugarica mi kaze 'tebi se po hodu vidi koliko si nezadovoljna'

Grozan je taj tup i prazan osecaj, kao da ne volim ni sebe ni druge pa zato najvise volim da sam sama i trazim neku poentu, svrhu. Sto je najgore, ne znam sta je uzrok a sta posledica, npr ne znam da li mi veza puca zbog tog mog stanja ili u to stanje dosla upravo zbog decka i veze, ili cinjenica sto jos uvek nisam pocela da radim i da stvaram nesto, a uslov za to je da zavrsim fakultet, malo do kraja ali ja ne mogu...mislim da sam bas, bas potonula i zelim sama (opet sama heh) da se izvucem, treba dosta da radim na sebi samo ne znam odakle da pocnem, eh a nekad sam bila kul.
A najgori deo dana mi je kad padne vece, tad se maksimalno skucam, kao sad na primer, ne znam sta cu sama od sebe, nista mi ne drzi paznju, setkam se po kuci od sobe do sobe, pojela sam tonu cokolade, muka mi je...Citao neko ovo ili ne, nema ni veze, bar cu nekako izbaciti nesto iz sebe... ???