Meditacija

[sale]

sad sam i nesto slucajno povezao iz knjige zakona privlacnosti itd,bio sa tom curom 2 godine,u knjizi pise da pravi mir u dusi pravu srecu onu Bozansku cistocu bezuslovno davanje stize iz srca,nemogu da vam opisem kako je lep osecaj kad za nekog cinite sve iz srca dodje vam da zaplacete sami nad sobom,koliko se lepo osecate jer imate kome da pruzite sve najlepse sto vam srce daje.bezuslovno cinite nekog srecnog,bolelo me uvo je koliko cu da potrosim na nju samo da ima taj lepi slatki osmeh,ono najcistije sto vredi to sam joj davao sve to sto srce moze da pruzi nekom kao ono,i sad verujem da sve to na neki nacin preneo njoj,davao joj i z srca sto vecina ljudi danas delimicno zanemaruje,hocu da kazeono sto kaze jedna stranica na fb -ko pise srcem ostaje u dusi onog ko cita-i tako je u svim poljima u zivotu,trazite boga ljubav oddrugih srcem i bice sve dobro.Mozda nema bas veze sa meditacijom,ali eto hteo da podelim sa nekim nesto,da napisem nesto,budite pozitivni

[Case.Closed]

Citam sve ove Vase postove i razmisljam gdje sam ja pogrijesila... Ruku na srce, tek sam pocela sa meditacijom ili bar ja mislim da jeste Medjutim , ono sto mene izludjuje (dovede do tog stanja da mi dodje na galamim na samu sebe nao na klinku) je sto pocne taj neki "cudan osjecaj" da mili kroz tijelo i onda krenu problemcici: te svrbi me noga, te glava, te pocnem da treskam nogom... i od mog opustanja nema nista. Sve je kreni stani. Pokusavam da to radim uz muziku ili uz zvuk kise u sumi i ti zvukovi mi odgovaraju, smiruju me, ali opet me se domognu oni remetilacki faktori. Obzirom da mi je soba okrenuta ka ulici gdje je i nocu relativno prometno, nemam drugog izbora do ovih zvukova i slusalice Ima li neko neki prijedlog ili ideju kako da sredim ove male destruktivce??

[sarah]

Hej Cased.Closed znam o čemu pričaš, na samom početku svi imamo te male otprčiće, svrbi me nos, smeta mi zvuk automobila itd...
Poenta jeste da se opuštaš parcijalno počneš od glave npr, pa lice, vrat, ramena, ruke...I kada osetiš peckanje samo pustiš i fokusiraš se na drugi deo tela. Treba dosta upornosti ali kada jednom uđeš u suštinu počinješ da se fokusiraš na svoje unutrašnje telo, i puštaš zvukove da te jednostavno prožimaju. Zvukovi ne treba da ti smetaju, čak šta više oni ti pomažu da kada se fokusiraš na njih, da ti misli ne lutaju, da se jednostavno zaustavljaju...Znači ti si naizmenično napolju sa zvukovima i unutra sa osećajima sopstvenog unutrašnjeg tela, energetskog tela...I svaki put kada kreneš sa opuštanjem tvoje energetsko telo počinje sve više da reaguje a spoljašnje sve manje, i polako se peckanja i svrab gube...
To je moje iskustvo, mada je meditacija skroz individualna stavr, i svako ima svoj način, želim ti da ga što pre pronađeš

[Case.Closed]

Hvala ti mnogo, Sarah. Ima da budem uporna dok ne uspijem makar na glavi dubila na kraju
Bitno mi je da nisam jedina sa tim problemcicima u smislu crne ovce Cackacu dok ne iscackam taj najbolji nacin za mene.

Imam jos nekoliko "problemcica" ali nisu za ovu temu (jos se malo gubim po forumu gdje i kako traziti odgovore). Hvala Vam svima jos jednom na ovom forumu :*

[sarah]

Naravno da nisi jedina svi prolazimo kroz slične faze, samo je neko pre počeo a neko kasnije
Tako da ti slobdno pitaj sve što te zanima, zato smo se i skupili ovde da se ispomažemo i delimo međusobna iskustva

[sale]

meditacija je u pocetku istrazivanje samog sebe koncetracija na sve osecaje u organizmu,sta nam prija kako nam sta funkcionise,u sustini sve se svodi na totalno opusteno stanje iz dubine duse kako da ce da poletimo ko zna gde,lakoca mir koji treba se osetiti iz duse srca,u toj lakocu mozak staje,nije toliko tesko ali treba ici na duze staze,i obracati paznju na disanje ono opusteno iz duse opusteno i kad udahnes i kad izdahnes,to je prvi zadatak posle sve ide samo od sebe,najbolje meditranje oko 3 ujutru ili uvece ali bolje ujutru jer sve je mirno tiho uspavano,tako kazu u knjizi sad ko kako moze

[Krijesnica]

Case.Closed, te smetnje u meditaciji uzmi kao pravu priliku da shvatiš suštinu meditacije. Neka ti to bude izazov, a ne smetnja koja te sprečava da se opustiš. U takvim situacijama se dešava meditacija - pojavi se neki osjećaj, bilo emocioinalni ili tjelesni (uglavnom idu zajedno) i ti počinješ svoju pažnju usmjeravati na to. Pažljivo promatraš kako se osjećaj javlja, pratiš njegovo postojanje i nestajanje. U takvom stanju ti zapravo postižeš stanje prisutnosti i čiste pažnje, a to je glavni faktor meditacije. U tvojoj prisutnosti svi mentalni procesi zastaju, kao i tvoji osjećaji, postižeš stanje ravnoteže. Zanimljivo je to i da se neugodne fizičke senzacije uglavnom izgube kada ih počneš promatrati, baš kao i misli. Pažnja bez vezanja i one nestaju.

[Case.Closed]

Hvala Vam na savjetima. Trudicu se da ih primjenim koliko vec veceras

P.S. Moram da Vam otkrijem i jednu malu tajnu koja me odusevila i dala vjetar u ledja da nastavim dalje: Danas sam se od srca nasmijala prvi put nakon dvije tri godine. Doslo mi je da se izljubim od dragosti Ne znam dal' je to zbog afirmacija i "pokusaja" da primjenim i promjenim neke stvari kod sebe, a koje sam procitala na forumu ili iskopala sa strane dobivsi smjernice od Vas. U svakom slucaju: Ijuhuuuuuuuuuuuuuuuuu!!!! Hvala Vam sto postojite

[Krijesnica]

Jako mi je drago zbog tebe, znam kakav je to osjećaj kad te nakon jako dugo vremena uhvati onaj divlji smijeh iz dna duše, kad se smiješ kao da sutra ne postoji! Već je napredak to što si bila svjesna da se tako smiješ. Zamisli, neki ljudi se tako smiju svaki dan a govore da su nesretni i da ih ništa u životu ne ispunjava. To je zato što nisu svjesni svojih reakcija i osjećaja, oni ih puštaju da se to odvija automatizirano, umjesto da budu prisutni i svjesni da se smiju iz sveg srca. Već si napravila korak naprijed u samoj meditaciji - svjesna si svoje reakcije, i upravo to ćeš raditi svaki put kad sjedneš i meditiraš.

Hvala ti što si ovo podijelila s nama i želim ti još puno takvog smijanja! To je kao droga, jednom kad se počneš smijati, smijat ćeš se svemu i svačemu, čak i kad ne bude očitog razloga za to

[sale]

meni se cini sto vise ulazite u samu sustinu meditacije,iz dana u dana sve vas vise vuce vas da idete dalje,sama opustenost se produbljuje dok ne dodjete do jedne tacke gde imate posla sa pravom svrhe meditacije,ali nemojte da odustajete,TAMO NEKO TVOJE CE DOCI PO SVOJE