Moć Kristala

[jaspis]

Hvala tii
Mudro zboris kao i uvijek
Samo malo opreza i sve ce bit ok, ak mi ne bude pasao odnesem ga negdje u prirodu i zakopam i to je to, al previse me privlaci da bi to bilo slucajno

[Krijesnica]

Ma ti se samo vodi za svojim srcem, svačija iskustva su individualna. Za primjer mogu dati labradorit...moja prijateljica je pokušala meditirati s njim, postavila ga je na treće oko i dobila jaku vrtoglavicu, nije mogla izdržati dulje od minutu. A s druge strane, ja ga koristim svakodnevno: tokom noći mi je ispod jastuka, dok crtam stoji mi na stolu, jačam čakre s njim, mogu ga držati više od pola sata na tijelu i energija mu je sasvim blaga i ugodna. Ako ti kristal ne bude odgovarao, pronaći će i on sam način da se makne od tebe, bez brige

[tamaris]

Sto se tice crnih kristala Krijesnice, volela bih da podelim sa vama jedno lepo iskustvo sa crnim turmalinom. Nosila sam sigurno gotovo godinu dana, nerazvdojna sam bila od njega. Definitivno posle rozenkvarca najefektiniji kristal u mom iskustvu. Crni turmalin stiti od negativne energije drugih ljudi posebno kod vampirica . Ja sam imala utisak kao da imam stit, ali bukvalno. Najvise sam obratila paznju kako reaguju ljudi sa kojima inace imam te izazovne situacije i mogu vam rec da je bilo neverovatno. U to vreme, izmedju ostalog, to je bila jedna meni bliska osoba koja me je doslovno iscrplijvala do iznemoglosti ,sto ispovestima, sto samim njenim prisustvom, nakon sto sam nabavila crni turmalin prica se promenila... krene ona ali jednostavno nema efekta .... jednostavno tacno uocis momenat kad osoba ne dobije od tebe ono sto je do tada sa lakocom nema vise ... Toplo preporucujem za ustedu energije

[Krijesnica]

Hvala na preporuci, ovo mi je došlo kao naručeno, jer baš imam takvu situaciju s jednom prijateljicom... Znam ja ostati netaknuta tuđim riječima, ponašanjem, ali ipak se osjećam umorno u prisustvu nekih ljudi, naročito kada se stalno ponavlja ista priča koju sam preslušala već bezbroj puta i bezbroj puta dala svoje mišljenje.
Znači, turmalin Budem ga sad malo škicnula na internetu.

Ja želim pohvaliti svoj plavi ahat koji mi je dao jaaaaako neobično iskustvo prije nekoliko noći. Ne bih sad išla previše u detalje, ali eto, ako vam fali energije ili vam je svakodnevnica dosadila pa želite doživjeti nešto nesvakidašnje, plavi ahat je moja preporuka! Ne znam kako se ljudi uspiju navući na droge, ja sam od ovih kristala nadrogirana 0/24

[Brida]

Pocela sam da nosim sardoniks. Ovaj kamen povezuje ljude slične prirode, zaljubljene povezuje na emotivnom nivou, spaja i druge nepovezane konce u nečijem životu. Jača srce, bubrege, živce, kapilare, dlaku, oči i nokte. Pomaže dobar san. Eliminiše apatiju, stres i neurološke poremećaje. Otklanja negativne misli i jača um svog nosioca. Daje duhovnu inspiraciju. Od izuzetne je koristi u zauzdavanju strasti i emocija. Videcu sta ce biti?!:D

sardonyx1.jpg (18.11 KiB) Viewed 2628 times

[pozitiva]

Ne znam zasto al vesto izbegavam ovu temu od pocetka a sad osecam da trebam reci sebi
Eto nisi bila u pravu!
Mislila sam..ma sta to je samo kamen....e pa nije
Pre jedno mesec dana udjem ja u radnju s kristalima koja je bas tu kod mog posla,bas prolazim svaki dan ibas ima maca unutra koja tu zivi i obitava i s kojom se druzim svakodnevo
Iiii tako ja resih da udjem,pa ja sam sad reiki ,kazu dasu kristali jakovazni za reikiste
Ma da...kazem ja
Ali....
Na moje ogromno iznenadjenje.... kad sam usla u radnju meni su dlanovi podivljali...bukvalno,trnci,iglice,hladnoca,toplota,haos,kazem ja to njoj,devojci cija je radnja i kazem joj daj mi taj da drzim u ruci...i...
Tek onda sta se sve desilo...jos jace senzacije...kristal se bukvalno oznojio...
Sta mislite koji sam intuitivno izabrala?
...
....
Gorski
Ni cudo nije
Najvazniji za reikiste
Elem taj komad kosta samo" 3000 din
Pitam se ja sta ce mi toliki kamen....kako da ga nosim uza se...
Medjutim sad nisam neverni Toma vise i pikiram ogrlicu s tim kristalom
Hihihi
Castim sebe kad stigne plata
Hvala vam puno

[Brida]

Nosim sardoniks od petka.Za vikend sam upoznala divnu osobu koja mi je pomogla da naucim kako da volim sebe.Mislim da je za to malo" kriv" i sardoniks

[jaspis]

Sa crnim turmalinom nemam iskustva, cula sam da je odlican protiv zracenja ovih nasih tehnickih cuda poput mobitela i kompijutera...
Imala sam turmalin kvarc ali se vise i ne sjecam kako je djelovao, izgubila ga ja ;(
Narucila danas crni opsidijan i jos par kamencica
jedva cekam da stignuu

[Krijesnica]

Evo odlučila sam konačno ispričati svoje nedavno iskustvo sa plavim ahatom. Dvoumila sam se da li da to učinim ili ne, s obzirom da, prema mišljenjima nekih ljudi, to spada pod paranormalno...a ovaj se forum bavi drugačijom tematikom, pa ne želim previše skretati s toga...ali eto, Jaspis me već neko vrijeme potiče da to učinim, pa ću riskirati Ionako sam već malo pretjerala s time što sam se ovdje toliko raspisala o čakrama i Kundalini, možda je i to bilo previše, ali šta sad...

Plavi ahat je odličan izvor energije za grlenu čakru. Ta čakra predstavlja problem većini ljudi danas, jer nas odmalena uče o stvarima o kojima ne bismo trebali govoriti, da je neke stvari ipak bolje zadržati za sebe, nešto uvijek treba prešutjeti, bla bla...programi programi... U počecima duhovnog puta prvo sam počela istraživati pojam astralne projekcije, ili izvantjelesnog iskustva. To je bio prvi razlog zašto sam uopće željela meditirati. Ali, kako sam ušla malo dublje u cijelu priču o meditaciji, fokus pažnje sam premjestila s izvantjelesnih putovanja na samospoznaju. Ali i dalje sam si potajno priželjkivala da doživim nešto neobično, nešto što nadilazi sve pojmove fizičkog svijeta. No za to još nisam bila spremna. Previše je strahova bilo u meni koji nisu dopuštali da se to desi. Tek nedavno sam se pretvorila u tvrdoglavog jarca koji piči glavom kroz zid, bez obzira na sva uvjeravanja da je to nemoguće postići. Ha, ipak je moguće.

Prije spavanja sam meditirala s plavim ahatom i upijala njegovu energiju kroz grlo. Osjećala sam vibracije i podrhtavanje iznutra. Nakon nekoliko minuta pojavio se osjećaj unutarnje vrtnje, nešto nalik na vrtoglavicu, samo što vam se ne vrti u glavi, nego u cijelom tijelu. To je općenito jasan znak da je neka čakra "proradila". U toku meditacije sam na par sekundi zapala u nesvjesno stanje. Tu sam imala viziju koja je trajala jedan sitni djelić sekunde. Vidjela sam neke drevne simbole i neko plavo biće koje je imalo ljudsko tijelo, ali nije imalo noge. Završetak tijela me podsjećao na peraju. Detalja vizije se ne sjećam jer, kao što rekoh, bio je to djelić sekunde.

Spremim se za spavanje i odlučim staviti ahat ispod jastuka, jer me zanimalo kakve će mi snove priuštiti. Ono što se dogodilo, bilo je daleko izvan mojeg očekivanja.

Tek što sam legla, u tijelu se javio osjećaj "propadanja", što obično signalizira da se astralno tijelo pokušava odvojiti od fizičkog. Imala sam i ranije takve osjećaje, ali bih onda učinila sve da oni nestanu, nisam bila spremna. Ovog puta me je zabolio džon, ako tako treba biti, neka bude. Zatim opet osjećaj vrtnje, kao da sam na ringišpilu. Tik prije nego što sam utonula u san, osjećala sam vibracije kristala kako mi piče kroz glavu. Sva sam protrnula. Nisam se ni pomaknula, i vrlo brzo sam utonula u san.
Svi moji snovi dosad su se prikazivali u obliku nepovezanih slika koje se izmjenjuju jedna za drugom i nemaju nekog smisla. Ovog puta je bilo drugačije. Zapala sam u dugačak san, prepun detalja, ljudi i događaja. Svaka od osoba mi je prenosila neku metaforičnu poruku vezanu za ono što trenutno proživljavam u životu. Osjećala sam svoje brige i strahove. Nije bila noćna mora, daleko od toga... Ali sama činjenica da se sjećam apsolutno svakog detalja sna, je jako netipična za mene. Imam osjećaj da sam ondje provela sate i sate...
U jednom trenutku u snu sam se našla u prilično stresnoj situaciji. Jako sam se zabrinula, osjećala sam se izgubljeno. Tu počinje spektakl.
Otvaram oči, budim se u svojoj sobi, posve paralizirana. Paraliza sna mi nije neka novost, već sam ju prije doživljavala bezbroj puta. Ostala sam ležati par sekundi dok paraliza nije završila. Tad sam se sva uzbuđena ustala iz kreveta i zapičila prema kuhinji. Silno sam željela nekome ispričati da sam ja upravo imala astralnu projekciju (naravno da ju nisam imala, ali sad će biti jasno o čemu se radilo...) Dolazim u kuhinju i ondje sjedi moja mama. Ja onako sva izvan sebe počinjem joj govoriti o svome iskustvu, a ona me gleda nekako čudno...tad se okrenem u drugu stranu i doživljavam šok. Ondje stoji osoba koju zasad znam samo virtualno, još se nismo sreli u stvarnosti, i tu ja shvaćam da nešto ne valja. Padnem na guzicu i uhvatim se za glavu, počnem se smijati ko luđak, mislim si "pa dobro, tko tu koga je..."
Odjednom ponovno otvaram oči, budim se u svojoj sobi u totalnom mraku. Opet sam paralizirana. Ležim, čekam, paraliza prolazi, ustajem se i opet trčim u kuhinju s istom namjerom. Ondje me dočeka još veći šok nego prethodni. Susrećem osobu koju sam spomenula maloprije. U ovom slučaju ona simbolizira moju sadašnjost i budućnost. Nasuprot nje stoji druga osoba, u ovom slučaju simbol moje prošlosti koja prolazi... Šokirana, opet padam na pod, hvatam se za glavu, smijem se ko idiot... Moj simbol prošlosti prolazi pored mene, dotiče mi obraz i potom odlazi. Opet si mislim, tko tu koga, ovo više nije normalno...

Po treći put se budim u sobi. Paraliza je tu, ali ovoga puta nisam sama. Protrnem od straha ugledavši ono plavo biće kako lebdi iznad mene. Iz njega je isijavala bijela svjetlost zbog koje nisam mogla ni pogledati u njega, a nisam ni željela, jer sam se bojala cijelim svojim bićem. Gornji dio tijela uspijem osloboditi iz paralize. Pridižem se iz kreveta, otvaram vrata od sobe, pokušavam nekoga dozvati...u tom trenu se sjetim "pa ženska glavo, u paralizi ne možeš govoriti, šta ti je? Šta se sad bojiš, lezi nazad i čekaj da prođe." Noge su mi bile sasvim oduzete, i stoga se ja vraćam u krevet, ignoriram ono biće iznad mene, žmirim i čekam... Odjednom nastane mir. Osjetim da sam sama, ali i dalje nekako odvojena od svog tijela. "Eh, ako sad ne pokušaš izaći, nećeš nikad!" je bilo prvo što mi je palo na pamet u tom trenutku. Unatoč svoj panici i strahu koji sam osjećala, počnem stvarati namjeru da izvučem glavu iz tijela kroz krunsku čakru. Iiiii, jaoo meni, krene se glava provlačiti van. Nisam htjela otvarati oči da ne upropastim cijelo iskustvo. Stvorim namjeru za ruke, i ubrzo su se ruke izmigoljile van tijela. Potom noge. One su se samo izdigle u zrak bez problema. I, naravno...grlena čakra ostane zalijepljena za tijelo, ma ni makac. Padnem nazad. Uporna ko magarac, dam si drugi pokušaj. Ista priča - glava, ruke i noge vani, vrat i prsa i dalje unutra. Treći pokušaj, ista priča. Ovoga puta sam nastojala vizualizirati neko mjesto gdje bih se voljela naći, znam da vizualizacija jako pomogne u tome. Nažalost, već sam prilično počela osjećati svoje fizičko tijelo, i na tome je ostalo.

Napokon se stvarno budim, znojna od glave do pete. Glava cijela utrnuta od vibracija. Legnem na leđa, hvatam zrak, smijem se samoj sebi... Pogledam na sat: 4 sata i 3 minute (još jedna slučajnost, brojevi 3 i 4 ovih dana igraju veliku ulogu u mojim iskustvima).

Svjesna sam da ovo itekako odudara od onoga o čemu pričamo ovdje...ali vjerujem da među nama ima onih koji su zasigurno doživljavali nešto slično ali si nisu znali to objasniti. Možda se netko i pronađe u svemu ovome... Mama me pitala kako me nije strah. Strah me je, da, ali da li je to rješenje za sve - da bježim od strahova? Strahovi blokiraju najljepša iskustva koja možemo doživjeti. Moramo stati na rub litice da bismo vidjeli u provaliju. Ja sam zavirila...doduše, morat ću skočiti ako želim vidjeti što se ondje nalazi.

[tamaris]

Krijesnice bas si me zaintrigirala svojim iskustvom.mogu ti reci da sam stvarno imala raznoraznih iskustava sa kristalima ali ti si me podstakla da krenem sa eksperimentisanjem u kombinaciji sa meditacijom. Juce sam prvi put meditirala sa velikim komadom gorskog kristala na pocetku sam osecala mucninu. Mislim da je u pitanju blokada cakre solarnog pleksusa, radim na tome.....kasnije sam osetila toplinu u tom delu a osecaj mucnine se smanjio...