Evo jeeee.... jupiiiiii

Toliko sam bila srecna, zena je izasla sa knjigom, ja sam joj dala cokoadu i ispricala da je zelim mnogo i rasplakala sam gospodju na sred ulice...hehehe
Toliko joj je bilo milo, sve je ponavljala ''sunce moje drago...'', kako coveka mozes da usrecis sa par toplih i snaznih reci zahvalnosti kada mu das do znanja da cenis to sto postoji i sto jeste, čudo jedno....
Ona je samo htela da se ''oslobodi'' stare decije knjige, a zaspala je srecna jer je nekog usrecila.
Kako sve ima veci smisao i vrednost kada se posmatra iz dubine duše, vrtloga, ocima unutrasnjeg bića. Kad gledas ocima ljubavi, svaki vrabac, mrav, atom u Univerzumu izazivaju tvoje postovanje, divljenje i zahvalnost....Bože, kako te nekad posmatranje bubamare moze dovesti do neslucenih visina, tamo gde ne mogu ni najpametnije knjige ni najbolji fakulteti. Kad ti se Ljubav obraća, kroz srce pun zahvalnosti i u vlati trave mozes pronaci smisao postanka Svemira...